Da, zaboravili su je mnogi: Nadin Smajlović, djevojčicu koja ima tešku dijagnozu, i oko čijeg liječenja su izbile velike drame i komplikacije.

Nakon što je njen izrevoltirani otac, zato što nije mogao dobiti potpis doktora potreban za izmještanje Nadin na liječenje u Tursku, zaprijetio gasnim pištoljem, došlo je do protesta doktora u KCUS-u, koji su se svi, kako je to javno kazala direktorica KCUS-a prof. dr. Sebija Izetbegović, izjasnili da ‘niko ne želi da liječi djevojčicu takvih roditelja’. Isti doktori su iskazali sumnju na dijagnozu iz Turske i ordinirane visoke doze tuberkulostatika.Tvrdili su, u saopćenju, da su pokušali kontaktirati s kolegom infektologom iz Turske, koji je ordinirao terapiju, ali nisu dobili odgovor.

-Mi ne možemo biti servis klinici koja ne želi dati na uvid dijagnostički materijal, naša dužnost je da pomognemo djetetu na pravi način, poručili su iz KCUS-a.

Roditelji su dijete na vlastitu odgovornost odveli u Tursku, i vratili su se. Onda je korona hrupila u naše živote. Kako je sada Nadin, pitamo njenu majku, uposlenicu Očne klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, od koje čujemo ohrabrujuće vijesti.

-Mashallah, dobro je, nalazi krvi su joj odlični, i to je ono što sve nas u porodici raduje…

-Čime se Nadin u ovim danima izolacije zanima?

-Ima divnu razrednicu, i direktora škole koju pohađa, ‘Safvet beg Bašagić’, na Drveniji. Oni su joj dozvolili da nastavi školovanje, krenula je s online nastavom, tako da smo sada time svi preokupirani. Imamo i divnog psihoterapeuta, koji sa nama radi. I, mogu reći da u ovoj fazi, u kojoj su lijekovi odradili svoje, recimo, ona je jako otečena, fala dragom Bogu da nema fizičkog kontakta s djecom. Ipak je to djevojčica od 13,5 godina, kojoj je, naravno, bitan i izgled.

-Ko sada liječi Vaše dijete?

-Što se Turske tiče, svakih sedam dana kontaktiram s glavnom doktoricom, inače, profesoricom Centra za tuberkulozu, koja vodi liječenje Nadin. Prema njenim uputama vadimo nalaze, šaljemo ih, profesorica koriguje terapiju, i ja to onda prenesem doktoricama u Općoj bolnici ‘Prim. dr. Abdulah Nakaš’, pedijatrijski odjel, koje se, takođe, rukovode tom terapijom iz Turske. Divne su tu doktorice, dr. Jasmina Šlaku i dr. Tatjana Jovičić. Pošaljem im nalaze, jer, djevojčica je u strogoj izolaciji zbog njenog imuniteta, one mi potom kažu šta da radim. Osjećam sigurnost i zbog njih takvih.

-Ima li dovoljno Nadin lijekova?

-Eh, niko se nije pitao, nažalost, da li djevojčica ima te pojedinačne tuberkulostatike, jer su joj produženi kao terapija. Fond osiguranja i reosiguranjanja jasno je rekao da ne može nabaviti pojedinačne lijekove po toj miligraži, a ukupno će tretman trajati devet mjeseci…U Turskoj su mi objasnili da su u jednoj tableti koja je ovdje jedino mogla da se da Nadin četiri lijeka, i da to nipošto ne uzima, nego da uzima pojedinačne. Ona je dijete, i, ako bude reakcija, samo će se tako znati na koji lijek je osjetljiva. Uspjela sam ih nabaviti, došli su posljednjim avionom iz Turske. Prijateljica koja radi u našem konzulatu je poslala ono što je potrebno i jednom momku za kemoterapiju i mojoj Nadin. Dakle, za sada imamo lijekova. Mi smo dobili termin u Turskoj za početak aprila, za biopsiju, ali je to zbog pandemije otkazano. Profesorica se nada, tako je ona čula, da će od 28. maja, opet početi letjeti avioni za Tursku, pa ćemo moći ići na tu biopsiju, koja je važna da bismo vidjeli stanje granuloma na jetri, dokle je došla ciroza jetre i taj autoimuni hepatitis.

-Jedan ste od roditelja s djecom koja su hronični bolesnici. Iz Vašeg iskustva, šta toj djeci danas nedostaje, pored lijekova?

-Zašto niko u cijelom ovom proteklom periodu nije spomenuo da djecu koja su s hroničnim oboljenjima možda treba preventivno testirati. Jasno je svima kakav je njihov imuni sistem. Nego, vidjeli smo svi, Fahro Radončić kaže da je svojim vezama smjestio čovjeka iz SIPA-e na Podhrastove. Zar nama trebaju veze ili stranka iza leđa u ovakvim situacijama! Uostalom, nije svaki roditelj u medicinskoj struci, kao što sam ja, koja sam i prepoznala o čemu se radi, i uporno govorila da nije stvar u štitnoj žlijezdi, da nije stvar u mononukleozi, da se nešto treće s djetetom dešava.

-Vi ste uposlenica Kliničkog centra 18 godina?

Ali, opet je bio problem kada sam nedavno preko protokola predala zahtjev da mi se, zbog stanja djeteta, ne daj Bože da se ne bi nešto iskomplikovalo, izdaju potvrdu za kretanje. Odgovorili su mi da nisu nadležni za izdavanje potvrde. A ja sam još radnik Kliničkog centra, i nadam se da ću to i ostati, zato sam i školu učila, zato sam se i školovala, i uložila život u to. Moj dedo rahmetli je zaradio penziju u tom kliničkom centru, na traumi je bio jedan od boljih gipsera, i zbog njega sam i ja zavoljela medicinski poziv, i volim ga i danas. Svoga oca sam gledala u uniformi, on se borio za ovu državu, i život je dao za ovu državu. U borbu je otišao u tenama koje je kupio za odlazak na more…Ali, nisam ni u jednoj stranci, i nisam dobila podršku ni od jedne stranke, ni opozicije, a o poziciji da ne govorim.

Žalosno je to ko je sve danas isplivao na površinu, i ko, eno, prije dvije-tri večeri govori u ime KCUS, hvaleći se da ima višak kućnog odgoja.Evo, ja imam dijete od dvije godine, ali ne može na operaciju, zabranjena je. Ne može se samo dati podatak da je prošlo tri hiljade kroz trijažu. Ja sam jutros ušla u šator, stavili su i mene u protokol, kao da sam pacijent, a ja sam pratnja…

-Kako teče pravna strana ovog slučaja, cehovska?

-Ljekarska komora sarajevska, koja se na sve oglašavala, sada kaže da nije nadležna. Iz tužilaštva nikakav odgovor. Ništa nema ni oko prijave za supruga. Nikada nas premijer Novalić nije primio. Unicef je odgovorio da se ne bave pojedinačnim slučajevima. Ombudsmen za ljudska prava je poslao pismo s napomenom da će poduzeti zakonske mjere. Ministar Čampara jeste rekao da je odbijanje liječenja naše Nadin mrlja, ali, on kao pravnik morao bi znati da je nepružanje medicinske pomoći krivično djelo, član 232 Zakona. Kazna je tri godine zatvora i oduzimanje licence. Dakle, sve to stoji, sve je na mrtvoj tačci. Nije se ni medicinska komora oglasila, čiji sam ja član 18 godina. Akademska zajednica se uglavnom i inače ne oglašava, naše javne ličnosti vrlo rijetko takođe. Zašto? Neće dobiti pare za finansiranje, za sport, za knjigu, za film…No, da ne budem krivo shvaćena, ima krasnog svijeta, ima onih koji jednostavno srcem reaguju, i koji i mene snaže. Oni su i protestvovali zbog Nadin i druge djece, koja su u raljama sistema.

-A Vaše kolege?

-Evo, upravo jutros, kada smo Nadin i ja išle vaditi nalaze, bilo je onih koji su me pozdravili, i onih koji ne smiju. Neki samo klimnu glavom. Dvije kolegice mi priđoše, hoćeš li nam oprostiti, pitaju, trebali smo svi stati uz tebe, ali svi smo u kreditima. Kažem im, i ja sam u kreditu, uzela sam 200.000 KM da bih mogla dijete liječiti…