Da je u Bosni i Hercegovini teško baviti se aktivizmom, prvenstveno zbog brojnih prepreka i opasnosti, govori nam upravo Amna. Ona smatra da je generalni problem bh. društva uvriježeno mišljenje da pojedinac ili mala grupa ne mogu da utiču na promjene.
„Problem je što kod nas ljudi misle da jedan čovjek ne može ništa promijeniti, pa se teško priključuju protestima. Tako nam se čini da samo nekim malim grupama ljudi smetaju mini-hidrelektrane ili neki drugi zagađivači životne sredine. Mislim da u stvarnosti jako puno ljudi shvata u čemu je problem, želi da podigne svoj glas, ali upravo radi raznih vrsta represija fizički ne dolaze na proteste“, ističe Popovac.
Amna se kroz godine svog angažmana bavila različitim oblicima aktivizma, danas se najviše bavi zaštitom životne sredine. Za aktiviste kaže da treba da budu izuzetno hrabri i dobro organizovani.
„Teško je biti aktivistia u BiH, ali nagrada je ogromna: očuvana prirodna sredina i zdravlje šire populacije. Trenutno sam najviše aktivna u akcijama zaštite okoliša i to u smislu gazdovanja otpadom. Smatram da proizvodimo previše otpada, ali i ne rukujemo sa njim kako treba. Jer, otpad nije smeće, ono jeste i sirovina. Većina onoga što bacamo (plastika, staklo, metal, stari namještaj) može biti reckilirano“, ističe.
Kao pozitivan primjer djelovanja ističe žene Kruščice, koje su shvatile da nije dovoljno samo dežurati na mostu, već je potrebno preduzeti i pravne korake. Upravo ta kombinacija je dovela do očuvanja rijeke.
„Njihova borba još traje, jer investitori nisu odustali od lake zarade, ali one su sada već iskusne u borbi i dovoljno glasne, da ih niko ne smije zaobići ni u jednoj proceduri. Potpuno sam sigurna, de će žene Kruščice, zajedno sa svojim muškarcima dobiti bitku i odbraniti svoju rijeku zauvijek“, navodi Popvac.
U proteklim godinama aktivizam se promijenio i sve više imamo priliku da vidimo onlajn aktiviste koji nisu spremni da izađu na ulicu. S druge strane, pravi aktivizam je oduvijek povezan za uličnim akcijama i skretanjem pažnje javnosti na određeni problem.
„To su oni koji kliknu lajk ili potvrde da će doći na neki događaj, a onda se ne pojave. Mislim da smo svi jedno vrijeme bili razočarani takvim ponašanjema, ali to je ljudska priroda. Da sada su već svi naučili lekciju, da samo oni koje ‘fizički’ kontaktiraš i koji su dio grupe i radovno aktivni će se zaista i pojaviti na protestima“, objašnjava Popovac.
Ipak, društvene mreže su dobre za postizanje veće vidljivosti i širenje poruke ukoliko građani i građanke nisu u mogućnosti da dođu na proteste.
„Ništa ne može zamijeniti stvarne akcije i proteste ispred relevantnih institucija. Aktivizam je rad na terenu i sa ljudima, i tako će uvijek biti. Nema virtualnog aktivizma, Fejsbuk lajkači nisu aktivisti “, pojašnjava Popovac.
Kao savjet za mlade aktiviste i aktivistkinje naglašava da je važno izaći iz zone komfora i glasno govoriti o problemima sa kojima se susrećemo.
„Ako budemo mirno posmatrali pljačku onoga što sada pripada svima nama, uskoro ćemo postati podstanari u vlastitioj zemlji i skupo plaćati vodu, stuju i ostale osnovne potrepštine za život. Još uvijek imamo vremena i priliku da sačuvamo ono što pripada svima nama i omogućimo sebi i budućim generacijama život dostojan čovjeka. Na ovim prostorima život može biti mnogo bolji, ali nam ga niko neće dati na pladnju”, kaže ona.
