11.01. bio je zadnji dan za dostavljanje komentare i sugestije na dva važna nacrta regulacionih planova koji se tiču užeg područja Banjaluke. Podsjetimo da su javne preventacije i rasprave koji se odnose na ovo područje ranije izazvale veliku zainteresovanost javnosti.
1. Javna prezentacija Nacrta Regulacionog plana za prostor između ulica Kralja Petra I Karađorđevića, Srpske ulice, Ulica Vase Pelagića, Bana Dr T. Lazarevića, Vidovdanske ulice i Trga srpskih junaka biće održana 05.01.2023. godine sa početkom u 14.00 časova u sali 33 Gradske uprave, (tzv. rupa)
2. Javna prezentacija Nacrta izmjene dijela Regulacionog plana dijela centralnog područja grada Banje Luke za prostor između Vidovdanske ulice, Trga srpskih junaka, Kralja Petra I Karađorđevića, Jevrejske ulice, Gajeve ulice, Tržničke ulice, ulice Marije Bursać i Kninske ulice biće održana 05.01.2023. godine sa početkom u 16.15 časova u sali 33 Gradske uprave. (kule kod hotela Palas, kaldrme i Stare autobuske stanice)
Prošle sedmice održne su javne prezentacije vezano za ove Nacrte RP gdje je ukazano na više problema koji se tiču ovih prijedologa.
Aleksandra Anja Dragomirović, potpredsjednica Centra za životnu sredinu, kaže za Buku da je najveći problem ovakvog prostornog planiranja nemogućnost sagledavanja cjeline centralnog gradskog područja, već nam se kroz javne uvide plasiraju mikrolokacije koje apsolutno i nedvosmisleno poručuju da se RP mijenja zbog zahtjeva određenih interesnih grupa za gradnjom, investiranjem i u konačnici profitom.
“Ovakvim pristupom potpuno izostaje bit prostornog planiranja. Sa druge strane ne vidimo da se gradska administracija opredijelila za jedno sveobuhvatno, stručno prostorno planiranje, već sitnim kozmetičkim ustupcima i ‘umetanju’ javnih, memorijalnih i sličnih sadržaja u ove mikrolokacije želi da opravda javni interes – iako i ovi elementi apsolutno ‘štrče’. Ne vidimo širu sliku, jasnu viziju, pa na kraju i interes građana u ovakvom pristupu”, rekla je Aleksandra Anja i dodaje da je problem što za ovako važnu gradsku jezgru nemamo jedan integralni plan koji bi se upustio ne samo u rješavenje potreba i želja investitorskog urbanizma već i u rješavanje i sagledavanje niza problema sa kojima se razvoj našeg malog grada suočava još od pada bivše države.
“Posebno je ovo nejasno ako znamo da je urbanistički plan za grad Banjaluku u samom finišu izrade i dobronamjerno i afirmativno planiranje bi svakako trebalo da već razmišlja i djeluje u skladu sa ovi dokumentom, ako znamo da je kroz izradu istog urađeno niz analiza i konsultovana stručna i opšta javnost – pa možemo da zaključimo da nam je taj proces već dao određene strateške pravce koje imaju težinu pa čak i u slučaju kada zvanična provedura usvajanja još nije prošla”, kaže naša sagovornica.
Ona napominje da je komunikacija između javne administracije, šire i stručne javnosti kontinuiran proces.
“Svako ko misli da su javni uvidi i javne rasprave ispunjavanje forme, a ne da su to mjesta međusobne komunikacije, kritike, pa ako želite i grublje rasprave je u startu izgubio bitku. Proces znači da će trajati i da će nekada biti bolno za jednu, a nekada za drugu sranu, a u trećem slučaju će se desiti i konsenzus. Kroz procese trebamo svi da učimo, ali i da smo načisto sa sobom da smo se borili za stavove koje živimo i branili ih pred drugima. Ishod je neizvjestan uvijek, ali rezignacija i slijeganje ramenima je prepuštanje i takvim stavom ne raste ni jedna strana u procesu. Mislim da trenutno imamo ovakvo stanje u gradu i zbog toga što razvoj grada i upravljanje javnim prostorom prepuštamo administraciji i investitorima, a da poziciju javnosti doživljavamo nemoćnom te se javnost nedovoljno uključuje”, ističe Aleksandra Anja.
Dodaje da je pregovaranje sa interesnim stranama jedna od uloga javne administracije, da na kraju pomiri interese javnosti, struke, ulagača.
“Ali se čini da se u ovom slučaju javna administracija stavila u poziciju pregovarača za potrebe jednog odnosno drugog investitora (skupština Prointer, gradonačelnik Zepter). U tom pregovaranju izabrani predstavnici naroda u gradskoj administraciji su potpuno zaboravili koja je njihova osnovna uloga, odnosno u ovom procesu ne vidimo da je razmatran interes stanovnika Banjaluke. Desio se jedan devijantan i perverzan proces”, kaže Aleksandra Anja i napominje da nam je ovakvo pregovaranje u ovom konkretnom mikrolokalitetu otvorilo mogućnost za gradnju još dva solitera, odnosno ukupno četiri.
“Pitamo se gdje je kraj, jer kada urbano planiranje postane pijaca i vodi se samo logikom sličnom cjenkanju na tezgi bojimo se da je vrijeme da se propita uloga i odgovornost ljudi koji dok obavljaju javne funkcije rade istovremeno kao mešetari krupnog kapitala. Struka se uključuje na kraju – kroz mehanizam izvršioca posla tehničke izrade RP. Da budemo jasni: u ovim slučajevima prostorni planeri ne planiraju naš budući zajednički javni prostor, oni ostvaruju maksimalno moguće zahtjeve ulagača u zacrtanom pravnom okviru. Na žalost njihov posao nije više da savjetuju kako bi trebao da izgleda zdrav, poželjan i kvalitetan razvoj grada, već da maksimalne moguće prohtjeve ukalupe u formu koja je po pravilima i zakonima i da se potom gradska administracija može kriti iza ispoštovanih pravila, a da o suštini razvoja grada ugodnog za život gotovo da nema riječi”, smatra naša sagovornica.
Ona kaže da građani Banjaluke u ovim procesima nisu u fokusu, jer da jesu ideja da se ovako invazivno sa visokim poslovnim zgradama napadne najuži centar grada bi trebalo da je iskomunicirana sa javnosti kroz niz mogućih procesa.
“Stručnjaci iz oblasti prostornog planiranja sigurno znaju koji su to sve mogući modeli. Za ovako radikalne promjene u budućem izgledu ali sigurno i funkcionisanju grada je neophodno imati konsenzus sa javnosti kroz najdobronamjernije i pomno planirane procese. Za ovako nešto bi u jednoj Švajcarskoj građani sigurno bili pozvani na referendum. Javna prezentacija najavljena dan ranije u periodu januarskih praznika, kao i minimalno poštovanje uključivanja javnosti kroz formu javnog uvida je više nego jasan signal da se ove RP-ovi samo žele formalno provući kroz procedure, sa što manje debate. Takav pristup jasno i nedvosmisleno nam govori da građani kao opšta ali i stručna javnost nisu u centru RP-a Centaralnog gradskog područja”, ističe Aleksandra Anja koja dodaje da se nažalost javna administracija ponaša kao đavolji advokat.
“Ona brani poziciju planiranog tj. ulagača kroz najperfidnije oblike komunikacije. Pa tako zamjeraju Arhitektonsko geodetskom fakultetu BL i Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa što nisu valorizovali i zaštitili određene objekte. Kao da se ti objekti nalaze na Marsu, a ne u samom centru Banjaluke i kao da administracija grada Banjaluka nema pravo, znanje, poziciju da prepozna šta je to za grad važno nasljeđe, da inicira zaštitu, da podstiče kolege iz drugih institucija da to rade. Zamjeraju drugim projektantima što se nekad nešto oni radili ili nisu radili. Zamjeraju prošloj administraciji što je nešto započela pa sad eto i njima vezane ruke. Pranje svoje savjesti tako što okrivljujete druge je u najmanju ruku nedžentlmenski. I to vam ne daje za pravo da i vi u krajnju ruku budete neodgovorni i manipulativni u ovim procesima od interesa za grad i ljude ovog grada”, ističe Aleksandra Anja.
Ona kaže da nam svo ovo ponašanje ukazuje na to da je javna administracija u vrlo jakoj sprezi sa ulagačima, a da je javnost na margini, ponižena i izmanipulisana.
“Mada raduje nas što ima i slobodnomislećih stanovnika, ljudi koji žele da komentarišu, da se bore za javni interes i da stave ogledalo pred naše donosioce odluka. Ostaje nam da vjerujemo i da radimo na tome da će nam doći bolje sutra”, kaže Aleksandra Anja Dragomirović, potpredsjednica Centra za životnu sredinu.
Milica Malešević, viša asistenktinja na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu u Banjaluci kaže da je pored same problematike “sadržaja” regulacionih planova, mnogo više brine praksa saradnje, ili danas veoma učestalog termina “simbioze” vlasti sa današnjim gradskim tajkunskim lobijima, koji dobijaju bezrezervnu podršku za sve što im padne na pamet i u bilo kojoj gradskoj zoni da požele da ostvare isključivo svoje interese.
“Još me više brine kada pogledam svoje dojučerašnje studentske kolege kako u redovima brane tu nezasitost kvadratima naručioca izrade planova, pravdajući takvu vrstu alavosti tobožnjom ‘modernizacijom’ gradskog centra, opštim napretkom društva i slično. Svi oni skupa doprinijeli su da nam praksa urbanističkog planiranja potpuno zasluženo dobije epitet ‘mlađeg ortaka’, koji će u svako doba pronaći način da npr. interpolaciju od nekoliko nebodera, prema ovm novom Nacrtu – čak 4 u strogom centru grada, proglasi javnim interesom i sveopštim napretkom. Porazna je činjenica da se na ovaj način pristupa remodelaciji gradskog centra, koji je u jednom periodu razvoja grada predstavljao važnu prekretnicu iz orijentalnog u srednjoevropski tip grada, te samim tim obiluje značajnim graditeljskim nasljeđem kojem su uglavnom pripisivane ambijentalne vrijednosti, koje će eventualnom realizacijom ovog plana biti trajno izgubljene”, rekla je Milica za BUKU.
Međutim, iako smo ranije čuli gradonačelnika da je ovaj Nart RP neka vrsta ustupka koji se daje zbog Palasa, Milica smatra da bitka u ovom trenutku nije izgubljena i da u nama samima leži odluka da li ćemo nekolicini ljudi, koj trenutno obnašaju neku vlast, dopustiti da unište ono što su naši prethodnici stvarali u daleko čovjekomjernijoj i humanijoj razmjeri.
“Vjerujem da će svakog građanina Banjaluke, naročito one koji su u ovom gradu rođeni, odrasli, stasavali u zrele ljude, postepeno upijali i spoznavali sve ambijentalne vrijednosti kojim ovaj grad zaista obiluje, ovaj pokušaj ‘nasilja u prostoru’ i nasilnog sprovođenja koncepta ‘društva spektakla’ dodatno podstaknuti da ustanu u odbranu onog istinskog javnog interesa većine građana ovog grada. Vjerujem čvrsto da većina građana, čiji sam i ja istomišljenik, ne bježi od činjenice da se u zoni centra trebaju desiti određene promjene, naročito u zoni hotela ‘Palas’. Takođe niko ne bježi ni od činjenice da po pitanju nastupa novog u okvir postojećeg i starog treba odgovoriti legitimno i suvereno, jasno i samouvjereno – svojim sopstvenim jezikom, jezikom sopstvenog doba. Ali ono što bi tom prilikom trebalo imati u vidu jesu oni naslijeđeni suptilni mehanizmi ponašanja – mehanizmi stvaranja kontrolisane i kontekstualno obzirne forme. Treba njegovati kulturu dijaloga, koja u stvari upućuje na imperativ osluškivanja poruka prostora kao jednog genius loci-a*”, ističe Milica.
Odnosno, Milica kaže da treba pažljivo sprovesti konceptualnu analizu prostora, sa svim eventualnim izmjenama i akcentima po pitanju visinske regulacije, koji će zatim usmjeriti i uspostaviti ostale pravce projektantskog djelovanja.
“Samo takav proces, može podržati i ispratiti naslijeđenu logiku ponašanja, koja postaje platforma za dalju nagradnju urbanog identiteta, umjesto nasilnog i nasumičnog interpoliranja niza ‘zavodljivih’ i predimenzionisanih formi. Shvatanje kreativnosti arhitekture nije i ne može biti samo u spektakularnosti, originalnosti, autorstvu, ekskluzivnosti i herojstvu gesta i oblika, nego u jednom suptilnijem shvatanju postojećeg i našeg u njemu”, pojašnjava Milica.
Na kraju Milica Malešević da je javna pezentacija koja je održana prošle sedmice samo farsa koja je služila samo jednoj svrsi: “što bržem mogućem implementiranju svih ovih besmislenih izmjena, prije nego što bude usvojen Generalni urbanistički plan, pa sve predmetne intervencije budu u neskladu sa ovim višim planskim aktom. Iskreno se nadam da odgovor nas građana neće biti u stilu Rolana Barta: ‘Skrenuću svoj pogled, to će ubuduće biti jedina moja negacija’”.
* Genius loci- pojam koji označava “duh mjesta”, “duh zaštitnik mjesta”
