U oazi netaknute prirode rudnik mrkog ugla. Zvuk teških mašina, brda jalovine i teški metali u potocima. U selu Medna mještani, ali i ekološki aktivisti upozoravaju da im se pred očima devastira životni prostor mimo njihove saglasnosti i mimo bilo kakve koristi za bilo koga. Osim za investitora.
Izuzetna priroda na prvi pogled kao da sama po sebi opravdava naziv sela kojeg okružuje. Ali, Medna, sa oko 200-njak duša lijepa je samo na prvi pogled. Na drugi horizontom dominiraju tamnije boje, a u mjestu vlada nezadovoljstvo i zebnja mještana zbog onog što za sobom ostavljaju teške mašine.
“Ne mogu ispustiti svoju stoku, ako ispustim ode uglibi se u ovo blato i u ovo zemlju. Najljepše bi bilo da nas isele odavde, a da meni plate moju imovinu i molim lijepo”, ispričala nam je mještanka Dragica koja tvrdi da je niko nije pitao za ulazak u posjed.
A na licu mjesta i u svom posjedu zatekli su rudnik uglja kojeg okružuju gomile šuta koje konstantno rastu pa na pojedinim dijelovima toka potpuno prekrivaju i potok Grabovac koji je inače imao kategoriju najčistijeg vodotoka.
Nepregledne gomile jalovine, odnosno otpada sa rudnika u Mednoj završile su u privatnim parcelama uz privatne objekte, odnosno štale koje su mještani koristili za svoju stoku. Ove količine otpada zapravo upućuje na to da su oni koji eksploatišu ugalj na ovom području prevazišli onu površinu koju su dozvolom dobili, a dobili su 3.11 hektara.
Da je ni hektar više ni hektar manje određeno za eksploataciju stoji u Ekološkoj dozvoli. Dokument koji bi trebao garantovati zaštitu životne sredine zapravo je samo skup mjera koje su morale biti učinjene, a nisu – poput one da je nužna gradnja obodnih kanala uz granice etaže sa jalovinom. S obzirom na nepoštovanje dokumenta, obodni kanal praktično je postao potok Grabovac.
“Najbolji pokazatelj jeste da je ovo vodotok koji sa svog izvora napaja ovo obližnje selo sa pitkom vodom ali sam vodotok kao i rijeka Medljanka nizvodno su se koristili u svakodnevnoj upotrebi od strane lokalnog stanovništva. Sada to nije slučaj”, ističe Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu.
Jer Grabovac je toliko zagađen, da se golim okom da zaključiti da s vodom nešto nije u redu. Posebno kada se on susretne sa izrazito čistom Medljankom. Iako ekološki aktivisti i mještani upozoravaju na niz propusta od strane investitora, Inspektorat Republike Srpske na upit N1 o izvršenim kontrolama ne odgovara. Zanimljivo je da je vodni inspektor ipak bio na terenu prije otprilike godinu dana kada je utvrdio da:
“Negativni uticaji primjenjenog sistema eksploatacije (otkopavanja) na predmetnom kopu “Medna” na prirodni režim vodotoka potoka Grabovac u inspekcijskoj kontroli nisu konstatovani.”
Ipak, mišljenje inspektora pobija rezultat analize koji je stigao nekoliko dana prije, a koju je na zahtjev ekoloških udruženja radio Institut za javno zdravlje Republike Srpske koji je utvrdio da je obim gvožđa i aluminijuma najmanje 25 puta veći od dozvoljenog, kao i da je značajno prekoračenje bakra u vodotoku što Grabovac svrstava u red otpadnih voda što brine, čini se, tek pojedine predstavnike u lokalnoj vlasti. U petak je u Skupštini opštine Mrkonjić Grad raspravljano o naknadi koju opština dobija od koncesija, a tokom rasprave nezavisni odbornik Sergej Milanović donio je flašu vode sa Grabovca nudeći je načelniku i skupštinskom rukovodstvu.
