Regija i svijet

Bio je Titov general, odrastao na stupovima totalitarnog društva, a devedesetih je stvorio kastu sebi odanih tajkuna koja je provela pljačku stoljeća: je li Franjo Tuđman otac hrvatske korupcije?

U rubrici Podsjećanja... godinu dana stara analiza Slobodne Dalmacije, o korijenima korupcije u Hrvatskoj.

Franjo Tuđman je otac. Vlado Šeks kum. A Ivo Sanader i Andrej Plenković njezina su djeca.

Tako bi, u interpretaciji predsjednika oporbenog HSS-a Kreše Beljaka, trebalo izgledati rodoslovno stablo hrvatske korupcije. Začeto u prvim danima stvaranja hrvatske države, razrađeno u početnim verzijama Ustava, utemeljeno u zakonima koje je donosio i u praksi koju je provodio HDZ. I finalizirano u aferama Fimi medija, Remorker, Tuneli, Imostroj, Verona, Planinska, Hypo, Dubrovačka banka i Hotmail. Druge zemlje imaju korupciju. U Hrvatskoj, rezonira Beljak, korupcija ima i društvo, i državu.

S tim se, naravno, ne slažu u HDZ-u. Akademik Željko Reiner Beljaka je podučio da “nije dostojan Tuđmanu ni cipele obrisati”. I bivša mostovka Irena Petrijevčanin Vuksanović stala je u obranu prvog hrvatskog predsjednika. Ustvrdivši da je riječ o “lažnim, neutemeljenim i sramotnim izjavama usmjerenima protiv aktera hrvatske političke scene, a što je najtužnije, protiv prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, koji je znao preuzeti inicijativu u teškim vremenima kad je to trebalo”.

Je li, dakle, čovjek koji je “znao preuzeti inicijativu kad je trebalo” ne samo Otac domovine – kako mu vole tepati njegovi poklonici – nego i rodonačelnik korupcije u Hrvatskoj?

Jedna stvar čini se neprijepornom. Paralelno s procesom skidanja tisućugodišnjeg prokletstva sa samostalne hrvatske države, Tuđman je riješio potpuno promijeniti gospodarski krvotok zemlje.

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije