– Više od 25 godina pišem o ljudskim pravima. Sve to vrijeme, manje-više, trpim razne pritiske. Najčešće mi prijete silovanjem i vrijeđaju me na razne načine (odavno sam svjesna da sam i vrlo zanimljiva policiji i raznim drugima koji prate sve što napišem i kažem, sve znači i moje privatne kontakte putem društvenih mreža). No, nekako sam mislila da je to dio posla koji volim i koji sam izabrala. Ali nije i ne smije biti. Ukazivati na kršenje ljudskih prava smatram obavezom. Moj posao je da informišem javnost o onom što se dešava. No, čini se da to nije dobro raditi u BiH.
Ne mislim prestati. Samo se nadam da će mi se još ljudi pridružiti – napisala je novinarka i aktivistica za ljudska prava iz BiH Nidžara Ahmetašević.
Zbog svog angažmana morala je tražiti zaštitu i sada se nalazi na listi organizacije Front Line Defenders, koja upozorava na rodno uznemiravanje i prijetnje koje prima.
Zaštita podrazumijeva pravnu podršku i praćenje slučaja. Ukoliko se situacija pogorša, FLD raspolaže drugim mehanizmima, uključujući i to da osobu koju štite izvedu iz zemlje. Organizacija šalje informacije o slučaju nadležnim domaćim institucijama.
KO ŠTITI AKTIVISTE
– Dvadeset drugog januara Nidžara Ahmetašević otišla je u sjedište policije Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu i prijavila prijetnje i poruke sa seksualnim sadržajem, koje je primala nekoliko mjeseci. Odlučila je prijaviti ova uznemiravanja jer je primijetila obrazac eskalacije. Poruke su nepoznati muškarci slali na društvenim mrežama, uglavnom kao privatne poruke na Facebook messengeru ili objavljivali na njenoj Facebook stranici. Neke tekstualne poruke sličnog sadržaja poslane su i na njen mobilni telefon – navodi se na stranici FLD.
Ovaj put prijetnje je prijavile Ministarstvu unutrašnjih poslova Federacije BiH. Sada ona i još nekoliko aktivista sakupljaju prijetnje koje dobijaju i zatim će podnijeti zajedničku prijavu. Da li Nidžara vjeruje da će je institucije zaštititi?
– Iskreno, sumnjam.
Jer ovo nije njeno prvo iskustvo sa prijetnjama koje prima, niti prvo iskustvo sa načinom na koji deluju institucije u BiH kada je u pitanju zaštita aktivista ili novinara:
– Domaće institucije ne samo da mi nisu ponudile nikada nikakvu vrstu zaštite u toku ovih 25 godina koliko radim kao novinarka, nego sam često na meti baš njima i ljudima koji su im bliski. Generalno, ne čini mi se da novinari i zaštitnici ljudskih prava u ovoj zemlji dobijaju bilo kakvu podršku, pa čak ni od institucija kojima je to posao – kaže za Žurnal.
Taj odnos nema mnogo veze sa pojedincima konkretno već se radi o generalnoj politici institucija, smatra Nidžara.
– Ja sam samo više izložena i glasnija na neki način, zbog prirode posla kojim se bavim, ali i zato jer neću da šutim. Ali mislim da institucije u ovoj zemlji, ali nerijetko i međunarodne organizacije (recimo IOM) nisu sretne kada ih podsjećamo na ljudska prava. I to je tako – naprosto, ovaj sistem je poguban za sve nas, osim za one koji njime upravljaju.
ČIME PRIJETE NASILNICI
Živjeti u patrijarhalnom društvu znači da će prijetnje biti uglavnom sa seksualnim konotacijama i uvredama:
– Biti žena u takvom društvu je svakodnevna borba, bilo da se bavite poslom koji vas stavlja u fokus javnosti, bilo da ste domaćica – kaže Nidžara.
Prijetnje najčešće dolaze sa lažnih ili pravif facebook profila, iz grupa na društvenim mrežama gdje se istomišljenici uglavnom okupljaju oko ideje mržnje:
– Tu se okupljaju ljudi koji su protiv migranata, protiv žena, protiv cvijeća valjda… Ne znam protiv čega su sve, a nekada nemam osjećaj da znaju i oni sami.
U tim grupama, Nidžara, ali i ostale aktivistice i aktivisti stalna su meta uvreda. Jedno vrijeme česta tema bila je krajiška aktivistica Zehida Bihorac-Odobašić (FLD navodi i prijetnje upućene njoj), čije su fotografije uz pogrdne nazive i natpise dijeljene među članovima.
– U šerijatu se i javno vješaju ljudi… Sve koji podržavaju migrante ili imigrante ja bih lansirao raketom na mjesec… Treba ta naša govna natući…
– Mi kad smo mogli svoje ubijati a što ne možemo tu gamad i one što ih podržavaju.
Ovo je tek manji dio prijetnji kojima su žene aktivistice koje pomažu migrantima u BiH izložene.
Zbog takvog angažmana prijetnje dobija i banjalučka novinarka Vanja Stokić.
– U BiH vlada užasna i agresivna atmosfera prema migrantima i ona se prenosi na sve ljude okupljene oko njih, na sve ljude koji imaju razumijevanja za njihov položaj, koji im pomažu, pa čak i ljudima koji izvještavaju o njima. Ja jako često dobijam ružne komentare i uživo i na društvenim mrežama, gdje me ljudi vrijeđaju i nazivaju svakakvim imenima i smatraju da imaju pravo na to. Oni imaju usađenu mržnju prema migrantima a većina njih nikada nije ni srela migranta a kamoli popričala sa njim, ali sve je to zapravo proizvod ove retorike koja se nameće u BiH od strane naših političara. Aktivistkinje u BiH koje pomažu migrantima imaju zaista mnogo problema, a znam i da su neke aktivistkinje u Krajini imale problema na poslu, njihovi privatni biznisi su trpjeli.
STAV A NE PRIJETNJA
Prošle godine Vanja je prijavila prijetnje. Nakon prijave, policija je privela Gorana Živanovića zbog prijetnji smrću koje joj je upućivao. Živanović, koji je Vanji poručio kako bi joj “odsjekao glavu”, dao je izjavu i pušten na slobodu. Protiv njega je podnesen izvještaj tužilaštvu i zatraženo krivično gonjenje zbog ugrožavanja sigurnosti. Ali Tužiteljica okružnog javnog tužilaštva Banja Luka Tatjana Ninković obustavila je istragu jer je procijenjeno kako je samo izražavao lični stav a ne prijetio:
– Obrazloženo je kako on nije ugrožavao moju sigurnost već samo izražavao lični stav i nezadovoljstvo zbog mog rada – kaže Vanja.
Udruženje BH novinari vršilo je javni pritisak zbog ovog slučaja, alarmiralo Evropsku federaciju novinara, strane ambasade, misiju OSCE-a, slalo dopise policiji…:
– Međutim, tužilaštvo je to koje je zakazalo. Kada smo dobili tu odluku o neprovođenju istrage, BH novinari su angažovali advokata koji je napisao žalbu na tu odluku, ali je odgovor na žalbu samo potvrdio tu odluku. Dakle, država smatra da moja sigurnost nije ugrožena i ona ne planira da me brani. Ostavili su mi mogućnost privatne tužbe.
Očito ohrbaren nepostupanjem tužilaštva, Živanović se ponovo oglašavao na portalu e-trafika, gdje je Vanja urednica i novinarka:
– Danima se iživljavao u komentarima nada mnom i nad ostalim članovima moje redakcije, nazivajući nas svakakvim imenima, vrijeđajući nas i slično. Kasnije sam i to prijavila policiji, makar da ga kazne po osnovu zakona o javnom redu i miru jer u Republici Srpskoj internet spada u javni prostor a vrijeđanje je kažnjivo po tom zakonu. Međutim, inspektorica kojoj sam prijavila taj slučaj smatra da bi tu sada moglo biti i elemenata za krivično gonjenje jer to traje već neko vrijeme pa je ponovo poslala slučaj ka tužilaštvu. Čekam odgovor da li će ga sada teretiti za proganjanje, uznemiravanje ili će jednostavno opet da kažu da on samo izražava svoj stav i nezadovoljstvo.
BiH NIJE POLICIJSKA DRŽAVA
Sagovornice Žurnala, jasno je, nisu dobile adekvatnu zaštitu od domaćih institucija. I one nisu jedine. Desetine aktivista u BiH, mahom žena, svakodnevno se bori za očuvanje barem minimuma ljudskih prava. Izložene su uvredama, prijetnjama, šikaniranju na javnom mjestu jer hrane ljude, daju im odjeću, upozoravaju na kršenje ljudskih prava, policijsku brutalnost i loše uslove u kampovima. Nazivaju ih najpogrdnijim imenima uglavnom sa seksualnim konotacijama, prijete batinama, toljagama, objavljuju njihove fotografije i informacijama o njihovim porodicama.
Plaše li se ove žene? Možda. Ali neće stati.
– Da li se plašim? Pa nije mi ugodno – kaže Nidžara.
Možda je najgore, objašnjava, to što zna da neće dobiti zaštitu policije. Nedavno je preživjela napad na javnom mjestu od osobe koja je nekada vršila javnu funkciju u KS, ali policija joj je samo poručila da imaju većih prioriteta od nje i ostavila je u blizni napadača:
– I ne dešava se to samo meni. Ali to mora stati. Ovo nije policijska država i ne smije biti nikada. Sada umjesto vakcina kupuju opremu za policiju koja će kasnije da nas tuče. Da li je to zemlja u kojoj želite da živite? Ja ne, a očito puno ljudi neće jer masovno odlaze.
Front Line Defenders redovno prima izvještaje od aktivistica za ljudska prava u BiH koje su izložene istoj vrsti rizika:
– Svi oni prijavljuju seksualni sadržaj koji varira od prijetnji seksualnim nasiljem ako ne zaustave svoj rad u pružanju pomoći migrantima do navoda da su uključeni u seksualne odnose s migrantima i šire spolno prenosive bolesti. Seksualizirano internetsko uznemiravanje snažno utiče na braniteljke ljudskih prava, jer ima uticaj na njihovu psiho-socijalnu dobrobit. Oni koji su odgovorni za te napade rijetko su izloženi ili odgovaraju za svoje postupke, jer se braniteljke ljudskih prava često previše srame objaviti takav sadržaj i prijaviti ga policiji – upozoravaju.
