Za početak razgovora, kao uvod u cijelu priču o ”Ćetećeistima”, zamolili smo Bobana Lazića, kandidata ove slobodarske grupe za gradonačelnika Bijeljine, da nam predstavi ”Ću ćeš će ćemo ćete će”, tačnije da nam pojasni zašto baš ovo ime grupe i zašto baš magarac na logotipu…
Veliki broj sugrađana nam se svakodnevno javlja sa željom da postanu naši članovi. Isto tako, redovno im se iznad glave pojavi upitnik kada im odgovorimo da nemamo pristupnicu, nismo pokret, a bogme ni politička partija. Nemamo predsjednika, nemamo pečat, nemamo žiro-račun… Ono što imamo je do sada na ovim prostorima neviđen budžet za kampanju u iznosu od nula konvertibilnih maraka!
Imamo i dugu jezičinu koje se plaši kriminalna vlast i kvaziopozicija u Bijeljini, koja je do nedavno, takođe bila kriminalna vlast.
Građani koji podržavaju naš rad, kao i svi oni koji planiraju na izborima da podrže prve promjene u Bijeljini nakon trideset godina, s pravom se pitaju na koji način smo ustrojeni? Iako je s formalno-pravnog aspekta teško kategorisati naše djelovanje, nećemo pogriješiti ako naš tim nazovemo antipartokratskom neformalnom grupom.
Ime naše slobodarske grupe “Ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će” su enklitički oblici glagola htjeti. Dakle, mi hoćemo, ali ne samo to, mi znamo, mi želimo, mi smo futur I, dakle bliska budućnost.
U vezi sa našim logotipom, magarac je naš simbol zato što se može shvatiti na više načina. Mi Ćemo tegliti i raditi za Vas kao magarci, recimo. Tvrdoglavi smo kao magarci u kritici lopova koji nas perutaju od 1990. godine. Šarmantni smo i brbljivi poput onog Magarca iz crtanog filma “Šrek”, što mu je glas pozajmio Edi Marfi. Međutim, ta simbolika može biti i drugačija, te se može shvatiti i kao: biĆete izrabljivani kao magarci. Glupi ste kao magarci i tako dalje.
Kakva su vaša očekivanja uoči lokalnih izbora? Na koje glasačko tijelo se oslanjate?
Na predstojeće lokalne izbore izlazimo kao koaliciona lista slobodnih građana, odnosno nezavisnih kandidata. Svako ko je upućen u izborni proces zna da smo izabrali najkomplikovaniji put, po čemu smo jedinstveni u Republici Srpskoj i BiH. Svaki naš kandidat da bi dobio verifikaciju od strane Centralne izborne komisije BiH za učešće na izborima, morao je da dobije 200 potpisa podrške ponaosob. Poređenja radi, isti broj potpisa je potreban političkoj partiji, na čijoj listi se može naći čak i do 36 kandidata. Srećom, punktove za prikupljanje potpisa dobro smo organizovali, građani su nam sa zadovoljstvom dali svoj potpis podrške.
Podršku za kandidaturu smo dobili od 4371 građanke i građana, po čemu smo apsolutni rekorderi u čitavoj BiH!
Na izborima takođe očekujemo istorijski rekordnu podršku, jer samo tako može doći do suštinskih promjena u Bijeljini. Postizborna koalicija sa bilo kojom od ovih lopovskih partija ne dolazi u obzir. Što bi rekao Zoran Radmilović (Bili Piton) u “Maratoncima”: “Ja njih znam 50 godina, veliki su to razbojnici!”
Kako bi okarakterisali dvojicu protivkandidata?
Svoju kandidaturu sam istakao javno, još prije nekoliko mjeseci, bez kalkulacija. Do tada, nikad u životu se nisam bavio politikom. Poput većine obespravljenog naroda, očima više nisam mogao da ih gledam. Neko je morao uzeti barjak. Uprkos neslaganju članova moje uže porodice, uz svesrdnu podršku “Ćeteista”, to sam odlučio da budem ja. Mićo Mićić, kao paradigma sistema u kom smo zarobljeni već trideset godina, do poslednjeg trenutka nije znao hoće li imati podršku glavatog Saurona iz Mordor-Banjaluke. Oni ne vjeruju jedan drugom. Vukanović je javno govorio da ima saznanja da je Mićić deponovao kod zajedničkog prijatelja višemilionski iznos, kao garanciju da neće izdati.
U naredne četiri godine, u igri Će kroz planirana budžetska sredstva Grada Bijeljine i velike infrastrukturne projekte, u opticaju biti iznos veći od 500 miliona KM! To je vezivno tkivo koje ih drži zajedno.
Mićo je svjestan da njegovo vrijeme prolazi. Do sad je obezbijedio samo sedam koljena, sad se bori da prije penzije tu cifru zaokruži na deset. Malo mu valjda, šta li… Zaboravlja da Će, kad dođe sloboda, biti donesen Zakon o porijeklu imovine.
SDS je obezglavljen, kao i iskompromitovani PDP koji se Glavonji nudio prije svih, čak je njihov lider potpisao koalicioni sporazum sa SNSD.
Kad je ovaj kupio Miću, postali su beznačajni. Sve što im se desilo u potpunosti su zaslužili jer se ne razlikuju. Zajedno su učestvovali u izgradnji lokal-kleptokratskog sistema sve vrijeme. U Bijeljini, SDS je na vlasti u kontinuitetu još od prvih višestranačkih izbora. Nikada nisu bili opozicija, učestvovali su u svakom urbicidnom ožiljku na licu grada i svim drugim malverzacijama. Sad bi, nakon duže od 25 godina lopovije, odjednom sebe da predstave kao opoziciju. Aha, važi… Kandidata za Gradonačelnika su tražili u agoniji. Našli su ga u “foto-finišu”, mirisao je na naftalin, pošto ih je prethodno odbilo njih nekoliko. U čaršiji su bili predmet podsmijeha. Njihov kandidat iako mlad, već ima preletačkog staža, nije kleptoman, ali je politički potpuno anemičan i neinventivan.
Kako gledate na trend ”papaka” na političkom nebu RS? Ima li u vašim redovima potencijalnih preletača/”papaka”?
Taj trend kupovine “papaka” traje koliko i višepartijski sistem. Glavonja ga je podigao na najviši nivo. Pogledajte samo koliko krdo posjeduje: Vojin Mitrović, Čavić, Mićo Mićić, Čubrilović, Đokić, Stevandić… Od ovakvih i njima sličnih, pošten čovjek sve vrijeme ima jaku mučninu. Sve je to kupio pokradenim novcem poreskih obveznika.
Sve vrijeme ističemo da Će izbori u Bijeljini biti “teški” najmanje 500 miliona KM! Hipotetički, u eventualnoj polarizaciji između lešinara i šakala, i jednima i drugima će biti potrebna pomoć da iskidaju zebru (Gradski Budžet). Koliko će koštati “dizanje ruke” u Skupštini za prelazak u njihove redove? Zasigurno ne manje od, za njih tričavih 300 hiljada KM! Na jednom od ĆĆĆĆĆĆ sastanaka se poveo razgovor i na ovu temu. Gledali smo se u oči i pitali jedni druge sljedeće: “Jesmo li imuni na 300 hiljada KM?” Ko nije, pošteno je da istupi odmah, da ne dolazi u iskušenje. Svi smo bili kao jedan. Odlučili smo da uzmemo pare!!! (smijeh)
Kakvo je, po vašem mišljenju, stvarno stanje u Bijeljini/Semberiji, kao i u ostatku RS?
Ova država je podgrijan leš u kom parazitira beskonačno veliki broj larvi crva korupcije. Kad smo kod tih crva, da pomenemo samo neke… Pravosuđe i tužilaštvo, policija, vojska, obrazovanje, zdravstvo, inspekcijske službe, DGS, carina, predstavnici religijskih zajednica, IRB, elektroprivreda, tenderske komisije za javne nabavke, poreska uprava, odbori za ovo i ono, kreatori izmjena urbanističkih planova, permanentni žvrljači parafa na višemilionska zaduživanja, partijski vojnici iz raznih izmišljenih republičkih agencija… Niz je gotovo beskonačan… Hobotnica je prisutna kako na republičkom, tako i na lokalnom nivou.
Dovesti sve ovo u red, Sizifov je posao, a podrazumijeva i plivanje kraul stilom u septičkom olimpijskom bazenu.
Mi, rođeni šezdesetih, sedamdesetih godina i stariji, ne treba da se nadamo da ćemo doživjeti bolje, jer će za to trebati više decenija nego nam je ostalo. Tridesetogodišnja vladavina idokratije, populizma i pohlepe, neće se urušiti sama. Ako ne nestane, generacijama koje dolaze, biće mnogo gore nego što je nama danas. Dakle, mi “matorci” ne treba da se borimo za naše kolektivno bolje sutra, ono svejedno neće doći tako brzo. Međutim, ako sve ovako ostane, ako se ne budemo borili, biće nam žao rođene djece, izvinjavaćemo im se što smo odlučili da se ovdje rode. Da sam na njihovom mjestu, izvinjenje ne bih prihvatio. Pitao bih nas jesmo li bar pokušali i otišao bez osvrtanja, ne sačekavši odgovor.
U jednom od video obraćanja na Fejsbuk stranici ”Ću ćeš će ćemo ćete će” kažete da će Mićo Mićić u zatvor, kao i Milorad Dodik. Šta bi se eventualno promijenilo kada bi se procesuirali svi oni koji su zloupotrijebili položaj na bilo koji način?
Uspostavljanje pravne države mora biti najveći prioritet svih slobodnih građana. To više i nije toliko pitanje promjene sistema, koliko pitanje opstanka svih naroda koji žive na ovim prostorima. Da li je pošteno da lopovi idu u zatvor ili to što poreski obveznici plaćaju njihovo obezbjeđenje? Naravno, to je retoričko pitanje… Glavonja kad gostuje u nekom gradu, čitava policija bude podignuta na noge. Čak i snajperiste kače po krovovima. Da li je to normalno? Ko to sve plaća, pa mi?! On nemilice izvlači pare iz Budžeta RS, tim parama kupuje glasove i udovoljava hedonističke porive svojim saradnicima i sebi, a mi mu plaćamo obezbjeđenje! Sa druge strane, sirotinji za 100 KM duga za RTV pretplatu, dođu da plijene stvari iz kuće. U bolesnom društvu živimo.
U Crnoj Gori je došlo do promjene vlasti nakon višedecenijske dominacije Mila Đukanovića. Pobjednici su, čini se, čvrsto odlučili da uvedu Zakon o porijeklu imovine. Koliko je to izvodljivo i da li na našoj sceni postoji neko ko bi to mogao/smio/htio uraditi “ni po babu ni po stričevima”?
Stvaranje euforije nakon izbora u Crnoj Gori Će samo odmoći nekompromitovanim političarima da realizuju svoje ideje. Nadam se da Će biti dovoljno jaki da prevaziđu sva iskušenja koja su pred njima.
Najavljeno donošenje Zakona o porijeklu imovine i sprovođenje lustracije ohrabruje, ali je prerano davati ocjene. Na ovu temu možemo razgovarati za dvije-tri godine.
Permanentno živimo u nestabilnim vremenima. Ogroman izazov je pokrenuti to pitanje. Mafija neće lako prepustiti poluge vlasti, nebitno da li se radi o Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji ili Hrvatskoj. Ako je, na primjer, Mila Đukanovića moguće uporediti sa Don Vitom Korleoneom, onda je Milorad Dodik neka vrsta lajt verzije Idi Amina. Izvini Dada što nađoh baš tebe za komparaciju.
Djeluje kao da svojim montipajtonovskim nastupom zapravo pokazujete kakvi su političari u RS, ali i u regionu. Koja je razlika između vas i “normalnih”, da ne kažem ozbiljnih političara?
Ovaj sistem je do te mjere apsurdan, da trenutno ne vidimo efekasniji način borbe od izvrgavanja ruglu istog. Ako u nama ljudi prepoznaju montipajtonovski duh, mi Ćemo to prihvatiti kao ogroman kompliment. Ovom prilikom želim da napravim groteskno pajtonovsko poređenje, scena iz filma „Žitije Brajanovo“, mi iz ”ĆĆĆĆĆĆ” smo onaj mršavi gladijator u areni, bez ikakvog oklopa i oružja, koji se ruga teško naoružanom protivniku u oklopu (Mići Mićiću). Znate i sami kako sve to završi. (smijeh)
S druge strane, na našoj FB stranici se nalazi više od 300 autorskih tekstova. Kroz njih ljudima koji nas prate približavamo naše ideje i stavove.
Kada biste, hipotetički govoreći, došli u situaciju da vaši mandati predstavljaju ”jezičak na vagi”, s kim biste ušli u pregovore a sa kim ni u kojem slučaju ne bi pregovarali?
Mi prvi put izlazimo na izbore, tako da nam je hipotetička situacija koju navodite prilično imaginarna. (smijeh)
Smatramo da su sve političke partije korumpirane do srži. Možda u tom kukolju i može da se nađe pokoje zrno žita, ali mi nemamo namjeru da prebiramo po toj njivi koja bazdi na gnojivo.
Smatramo da je rješenje u osnivanju lokalnih inicijativa širom RS, od strane ljudi koji nisu kompromitovani, a da tek zatim dođe do ukrupnjavanja. Zanimljivi su primjeri, ne i jedini, recimo, “Pokret slobodnih građana – Doboj” i “Lista za pravdu i red”. Sa političkim partijama se ne bi “družili”.
Za kraj razgovora, recite čitaocima i potencijalnim glasačima zašto ste vi bolji izbor od konkurencije, zašto baš vama da daju glas?
Da u Bijeljini postoji konkurencija, odgovorili bi na ovo pitanje. Pošto smo beskrajno šarmantni, harizmatični, elokventni i nadasve skromni, sigurno osvajamo skupštinsku većinu samostalno u Bijeljini! Nikoga za glas neĆemo da ubjeđujemo i molimo. Ću Ćeš Će Ćemo Ćete Će je stanje uma – poručio je za kraj razgovora Boban Lazić.
Ruku na srce, danas teže nego ikad običan čovjek može razlučiti kada je neko od političara ozbiljan, a kada se šali ili ”šali”. Zato jedan od najvećih aduta Bobana Lazića i ”Ćetećeista” upravo može biti to što oni ne kriju da su neozbiljno ozbiljni ili ozbiljno neozbiljni. A i ništa ne obećavaju i to ispunjavaju, kako kaže njihovo predizborno ”obećanje”, što ih dovodi u situaciju da prvi put od višestranačkih izbora u BiH neka politička stranka/grupa/pokret ili u njihovom slučaju slobodarska grupa, ispuni u potpunosti svoja obećanja…
