Lejla Kusturica, direktorica Fondacije „Atelje za društvene promjene – ACT“ ističe da u Bosni i Hercegovini postoji veliki broj ljudi koji su pogođeni gradnjom malih hidroelektrana i koji se tome protive. Ti pokreti su okupljeni unutar jedne mreže koja se zove Koalicija za zaštitu rijeka BiH, a koji godinama aktivno apeluju da se ovaj problem riješi. Oni su u saradnji sa svjetskim organizacijama za zaštitu okoliša pokrenuli kampanju kojom se skreće pažnja na sve učestaliju gradnju malih hidrocentrala na bh. rijekama.
„Mi smo unutar ove fondacije uspostavili konekciju sa globalnim okolišnim organizacijama i zatražili od njih podršku našim aktivističkim naporima da se ta gradnja u BiH zaustavi. Okolišna globalna zajednica je prepoznala da je ovo zaista jedan kritični problem ne samo za BiH nego za zdravlje cijele planete. Vrlo su nam spremno dali tu podršku i to ukupno 25 organizacija koje okupljaju više od 30 miliona članova a tu su se pridružili i neke slavne ličnosti poput Roberta Redforda i Leonarda di Capria. Dakle, Bosna i Hercegovina je prepoznata kao jedna od tačaka na planeti Zemlji koja je važna za zdravlje planete a ovaj projekat gradnje malih hidrocentrala narušava to zdravlje i narušava živote ljudi u BiH, ali i generalno živote ljudi cijele planete. Rijeke ne poznaju granice i naše pitke i slobodne rijeke trebaju ostati u takvoj slobodnoj formi kako ne bi došlo do ovakvih ekoloških katastrofa koje mi na terenu susrećemo“, ističe Lejla Kusturica.
Kusturica ističe i da je problem izgradnje malih hidroelektrana problem koji se tiče svih nas, ne samo stanovnika opština u kojima je njihovo podizanje planirano. Upravo zbog toga je veoma bitno i da se svi građani uključe i doprinesu rješavanju ovog problema.
„Te rijeke na kojima su planirane gradnje malih hidrocentrala su pitke rijeke, one dovode vodu koju mi u gradovima imamo kao pitku i zdravu vodu i u suštini ovaj problem se tiče svih nas. I nas ljudi u gradovima i ljudi u selima kroz koje te rijeke ne prolaze. Dakle, moguće je da se kao neformalna grupa građana ili kao pojedinac/pojedinka koga okoliš zanima, priključite Koaliciji za zaštitu rijeka. Na stranici rijekebih.org je moguće pronaći sve podatke kako je moguće postati dio ovog pokreta. Odbrana rijeka je u stvari jedan pokret i okuplja sve ljude koji doživljavaju ovo kao nešto što žele da brane. I mi kažemo da je borba za rijeke, borba za život u BiH“, kaže Lejla Kusturica.
Parlament Federacije BiH je 23. juna donio odluku o zabrani gradnje malih hidroelektrana na cijelom entitetu. Odlukom je Vlada dobila rok od tri mjeseca da izvrši analizu i predloži izmjene u zakonodavstvu što će omogućiti provođenje ove zabrane u praksi. Ipak, sve do sada, konkretnih pomaka nije bilo.
Zbog toga su članovi ova Inicijative 30. septembra ispred zgrade Vlade FBiH organizovali i protest pod nazivom “5 do 12” kojim su željeli da skrenu pažnju na činjenicu da vrijeme ističe i da, dok se čekaju novi zakoni i uredbe kojima bi se konačno zabranila izgradnja malih hidroelektrana, investitori ne čekaju već punom parom rade na ostarivanju svojih ciljeva. Mirnim protestom željeli su da upozore političare da su tu i da brane rijeke.
„Rijeke nemaju vremena da čekaju zakonska rješenja zato što investititori vrlo snažno napreduju sa svojim gradnjama. Dok mi čekamo političare da se smiluju i naprave sjednice, donesu neke odluke koje imaju zakonsko rješenje, investitori zabetoniraše rijeke, staviše je u cijev i to je onda stvar koju će biti jako teško ispraviti. Apsolutno ne možemo da predvidimo koliko desetina godina će trebati da priroda to opet sama iznjeguje. Potrebna je reakcija i potrebno je donošenje zakona kojim će se momentalno zabraniti dalja gradnja“, ističe Lejla Kusturica.
Pored ove akcije, članovi ove inicijative su organizovali i protest u Foči protiv gradnje hidroelektrane na rijeci Bjelavi. Takođe, pokreću i pravne postupke u slučajevima kada je to moguće, te razne građanske inicijative.
„U Kruščici se skupljaju potpisi i znam da je skupljeno više od 2.000 potpisa i sada građani Viteza traže od opštine da obriše dvije male hidocentrale iz prostornog plana kako više nijedan investitor ne bi mogao pokretati inicijativu za dobijanje dozvole za gradnju ovih projekata. Idemo po terenu, skupljamo priče, publikujemo priče na društvenim mrežama, sa medijima razgovaramo, zovemo medije da dođu na lice mjesta, da dokumentuju okolnosti koje se dešavaju“, govori Lejla Kustrica o aktivnostima koje ova inicijativa sprovodi.
Naša sagovornica ističe i da je jedan od osnovnih problema činjenica da građani nisu uključeni u donošenje odluka o gradnji malih hidroelektrana.
„Pravljene su javne rasprave koje nisu nigdje oglašene i onda se pojave tri osobe iz sela koje su potkupljene i kažu da daju saglasnost. U pravilnicima i statutima jasno stoji da treba biti određeni postotak mještana te mjesne zajednice koji mora dati saglasnost da bi uopšte mogla opština dalje da postupa po tome. Znači, na kojekakve dovitljive načine se predstavnici vlasti i investitori dovijaju kako bi isključili ljude iz procesa davanja dozvola. E kada je već to tako, onda je to moguće sve pravno i osporavati“, tvrdi Lejla Kusturica.
Ona dalje kaže i da gradnju malih hidrocentrala opravdanim smatraju samo firme koje projektuju ili grade ove pogone. Struka i javnost ipak smatraju da koristi za društvo i državu u cjelini nema. Dalje, tvrdnja da su ovi izvori energije obnovljivi je neistinita jer se gradnjom hidroelektrana uništava biljni i životinjski svijet.
„Obnovljivi izvor energije su oni koji ne štete okolišu a kako su obnovljivi kada unište rijeku, nema više rijeke, ona ne ide koritom, sada ide kroz cijev. Ribe, rakovi, medvjedi, lisice, cijelo selo čija poljoprivreda je ovisi od te rijeke budu ugroženi. Kako je to obnovljivo? Mi kažemo mala hidroenergija nije zelena energija i nije obnovljiva. U BiH ima 109 malih hidrocentrala i u ovom trenutku se postavlja pitanje koliko oni obnovljive energije proizvedu na godišnjoj razini. Samo tri posto. Dakle samo tri posto struje u jednoj godini u odnosu na svu struju koja se u BiH proizvede dolazi od ovih 109 malih hidrocentrala. Uništi se 50 rijeka da bi se proizvelo tri posto struje. Nema nikakvog smisla“, priča naša sagovornica.
Smiješno je i to što građani plaćaju naknadu za obnovljivu energiju uz svoje račune za struju a onda se taj novac daje investitoru za gradnju hidroelektrana koje prouzrokuju više štete nego koristi. Korist je namijenjena samo za bogate pojedince koji mogu da ostvare višemilionsku dobit na ovom javnom dobru.
„Mirza Teletović, naš slavni košarkaš, je izgradio jednu malu hidroelektranu na rijeci Doljanci koja je dobila, nažalost, upotrebnu dozvolu. Sudski postupci i dalje traju, mi čekamo da vidimo šta će se desiti. Recimo, proračun je da bi njegova mala hidro centrala mogla ostvariti čisti profit od milion i 800 hiljada KM za godinu dana. Što se tiče upošljavanja ljudi, jer su investitori obećavali da će ovi projekti da upošljavaju cijele zajednice, jedan čovjek, pošto je sve automatizovano, može da upravlja sa više malih hidrocentrala. Jedna mala hidro centrala ne pravi nijedno radno mjesto“, tvrdi Lejla.
U našim uslovima, sa lošim zdravstvenim sistemom, školstvom, infrastrukturom, malim socijalnim davanjima ova pojava je nelogična i pokazuje kakav je odnos vlasti prema stanovništvu.
„Dakle, neko ima novac, investira, uništava prirodu, uništava cijelu zajednicu i onda može i do dva miliona godišnje da uzima čistih para i to para koje su sabrane od građana. Običan čovjek se pati a onda dođe jedna bogata osoba i može da na našoj rijeci ubire dva miliona maraka godišnje“, zaključuje Lejla Kusturica.
