Rijeka Buna na jugu Hercegovine je, u posljednjih par godina, za one koji do tada nisu čuli za nju, postala prepoznatljiva po borbi ekoloških udruga i mještana istoimenog naselja, koji su se usprotivili izgradnji dvije mini hidroelektrane na njenom ušću. Upravo ta borba je od ogromnog značaja za cijeli njen tok koji se proteže u dužini od 9 km jer bi u slučaju njihove izgradnje ovaj cijeli kraj bio poplavljen.
Buna izvire u mjestu Blagaj, protječe kroz naselje Buna i svoj put završava na Bunskim kanalima gdje se ulijeva u rijeku Neretvu. Cijeli kraj kroz koji protječe pogodan je za uzgoj mediteranskog voća, povrća i vinove loze. Buna je omiljeno mjesto za ribolov jer je bogata mekousnom pastvrom i glavaticom. Njen značaj za Hercegovinu prepoznat je još za vrijeme bivše države koja je 1954. godine Rješenjem zaštitila Izvor Bune u Blagaju kao prirodnu ljepotu i rijetkost.
Međutim, u posljednjih trideset godina nije učinjeno ništa kako bi se ovaj dragulj prirode dodatno, sistemski zaštitio. Naprotiv, pohlepa pojedinaca i neodgovorna vlast koja im je na svaki mogući način, pa i svojim neradom i nebrigom pogodovala, natjerala je ekološke udruge i lokalno stanovništvo da podignu svoj glas. Nakon višegodišnje borbe, mHE su izbrisane iz Prostornog plana Grada Mostara i ostao je samo još jedan korak do trajne zaštite lokaliteta Bunskih kanala od gradnje mHE, a to je raskid koncesionog ugovora koji Vlada HNŽ/K potpisala sa potencijalnim investitorom.
Međutim, postoji još jedan problem koji je jako izražen a on se tiče samog izvora rijeke Bune. Naime, u mjestu Blagaj gdje izvire rijeka Buna a koji je kako smo već rekli još prije skoro 70 godina zaštićen kao prirodna ljepota i rijetkost, nakon posljednjeg rata došlo je do naglog procvata bespravne gradnje.
Iako Zakon o vodama F BiH i zakon o vodama HNŽ/K jasno propisuju što je to vodno dobro i na kojoj udaljenosti od obale je dozvoljena gradnja, u Blagaju svakodnevno niču novi stambeno-ugostiteljski objekti za koje vlasnici nemaju potrebne dozvole ili su iste „isposlovane“ na nezakonit način.
Područje je jako atraktivno za razvoj turizma i ugostiteljstva tako da ugostitelji proširuju svoje objekte čak i u korito same rijeke Bune. Aktivisti, lokalni pojedinici, su se prije dvije godine uhvatili u koštac sa takvom gradnjom, međutim, naišli su na jak otpor pojedinaca, vlasnika bespravno izgrađenih objekata koji su im prijetili, uništavali im privatnu imovinu a bilo je i fizičkih napada koji su prijavljivani tužiteljstvu i policiji.
Inspektori su izlazili na teren prema prijavama, izricali mjere ali osim toga ništa nije više urađeno. Za to vrijeme, Grad Mostar ili šuti ili se pravda ranije izdatim dozvolama ne ulazeći u problematiku gradnje izvan dozvoljenih gabarita, odnosno gradnje koja ulazi u zabranjenu zonu. Recimo, u jednom takvom slučaju, Odjel za urbanizam i građenje je 2018. godine izdao dokument u kojem tvrdi da se predmetna parcela ne nalazi u zaštitnom pojasu rijeke Bune obzirom da je ista od rijeke udaljena cca 6 m a planirani objekt 10 m. Međutim, slučajno ili namjerno, previdjeli su da je vodostaj rijeke Bune jako promjenjiv i ovisi o vremenskim prilikama te kad isti poraste postavlja se pitanje koliko će taj i slični objekti bespravno izgrađeni duž cijelog toka rijeke Bune biti stvarno udaljeni od same rijeke. Za neke od takvih bespravnih objekata poništavane su od strane županijskih institucija kao drugostupanjskih organa i prethodno izdate urbanističke suglasnosti nakon čega je bilo za očekivati da bude poništena i građevinska dozvola.
Međutim, Grad Mostar se grčevito opire i bori protiv toga. Odnosno, bolje rečeno protiv toga se bore pojedinci, odgovorne osobe koje rade na izdavanju potrebnih dozvola. Prema trvrdnjama aktivista postoji uvezan cijeli lanac osoba koje pogoduju investitorima a koje možete susresti od trenutka kada predate prvi zahtjev pa sve dok ne dobijete konačnu dozvolu za gradnju.
Lokalne aktiviste zabrinjava i činjenica da se na području Blagaja nalaze dva izvorišta pitke vode koja predstavljaju javno vodno i opšte dobro te da su kao takvi pod posebnom zaštittom nacionalnih i međunarodnih dokumenata. Većina objekata nije priključena na kanalizacijsku mrežu i postoji opravdana bojazan od ekološke katastrofe. Smatraju da je potrebno poduzeti sve raspoložive mjere kako bi se spriječilo, kontroliralo i smanjilo zagađenje voda, a posebno pitkih voda.
Kada sve sagledamo, s jedne strane imamo mali broj lokalnih aktivista (kojih je svakim danom sve manje zbog pritisaka koji se vrše na njih od strane pohlepnih lokalnih moćnika) a s druge strane korumpiranu vlast koja je iskoristila deset godina bezvlašća u Mostaru kako bi sebi i drugima osigurala atraktivne lokacije duž cijelog toka rijeke Bune na kojima su u kratko vremena izgrađeni bezbrojni ugostiteljski objekti, vikendice i luksuzne vile koje se za boravak od 24 sati izdaju za 300 do 2500 KM.
Aktivisti se nadaju da će nekome iz vlasti nekada pasti na pamet da se pozabavi pitanjem registracije ovih objekata, prijave noćenja i uplate taksi. Međutim, od toga neće biti velike koristi, ako se u isto vrijeme ne pozabavi i rušenjem bespravnih objekata, naplatom kazni za bespravnu gradnju i što je najvažnije, „ne počisti ispred svojih vrata“ tako što će uvesti više reda i kontole u odjelima zaduženim za „sređivanje papira“.
