Prva tačka, nakon poslaničkih pitanja, na 11. redovnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, 29.10.2024., bila je Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju – po hitnom postupku. Ministar pravde i poslanici vladajuće većine su pokušali da minorizuju značaj predloženih promjena, ali su poslanici opozicije čitavu stvar doživjeli kao nastavak razvlašćivanja Skupštine i sistematskih pokušaja vladajućih u Republici Srpskoj da iz javnog prostora ukinu diskusiju o ozbiljnim društvenim problemima, uključujući korupciju.
Ognjen Bodiroga (SDS) je tako, u diskusiji, naglasio: “Izbjegavate Narodnu skupštinu, da mi diskutujemo ovako javno, pogotovo mi koji nismo ucijenjeni i koji pričamo o konkretnim problemima.”. Dodavši: “Po meni korupcija u Republici Srpskoj je glavni uzrok i nezaposlenosti i loše kvaliteta života, loše putne infrastrukture i u suštini globalno loše atmosfere u kojoj žive naši sugrađani.”
Milanko Mihaljica (PDP) je konstatovao: “Nema Vlada, ni parlamentarna većina, niti političke stranke koje vrše vlast u Republici Srpskoj duži niz godina, političke volje da se obračunaju sa kriminalom i korupcijom u Republike Srpskoj.” Optuživši vladajuću koaliciju da bi voljeli da se nikakvo različito mišljenje, prijedlozi ili sugestije ne čuju. A i kad se čuje, oni ga ne uvažavaju i ostaje “mrtvo slovo na papiru”, odnosno bez ikakvog efekta. Dodavši: “Očito se radi o strategiji, o namjeri, niste slučajno ovaj zakon donijeli, dakle, da razvlašćujete Narodnu skupštinu Republike Srpske.”
Nebojša Vukanović (ZPR) odlučio je da na namjere vladajućih, odgovori ironijom i cinizmom: “Ja hoću da kažem da podržavam namjere Vlade da ukine i Komisiju za borbu protiv korupcije. Zašto će nam? Kada ona suštinski nikad ništa ne radi. Komisija za borbu protiv sukoba interesa? Pa, zašto će nam? Je li bilo nekad nekih sukoba interesa? Ne.”. Predloživši da se korupcija u Republici Srpskoj legalizuje i nagrađuje: “Što si veći pljačkaš i što si korumpiraniji.”
U diskusiju se replikom Vukanoviću uključio Srđan Mazalica iz vladajućeg SNSD-a, skandaloznim pitanjem “Da li je rasprava o temi dnevnog reda uopšte pričanje o korupciji?”. I još skandaloznijim insinuacijama na račun najglasnijeg i najprovokativnijeg kritičara njegove stranke: “A evo ja da pitam gospodina Vukanovića kako je on imao 50.000 eura da plati jedan USB stik. Da li je to imao zahvaljujući korupciji ili je imao radeći jedan pošten posao naprimjer kao profesor istorije jer to mu je struka ili kao narodni poslanik?”
No, iako je i iz pozicije predsjedavajućih bilo pokušaja da se rasprava “kanališe”, odnosno usmjeri u vladajućim poželjnijem smjeru i koncentriše na formalni povod a ne na suštinu i “širu sliku”, nastavilo se.
“U ovoj državi, oni koji upadnu u banku, pa nešto ukradu, možda će njih uhapsiti, zato što su razbojnici. Oni koji uzmu 56 miliona iz budžeta i idu kao Djeda Mraz i troše pare, oni su dobrotvori. Zato što ste zarobili sve institucije što nemamo nikog da bi stao na kraj vašem ludilu i anarhiji.”, prvo je odgovorio Vukanović, a onda…
Igor Crnadak (PDP) je postavio pitanje: “Da li znate i jednu osobu koja je zviždač u Republici Srpskoj? Eto koliko taj mehanizam radi, koliko je vlast tome doprinijela.”. Dodavši: “Vi ste stvorili ambient u kojem naš narod trenutno, koji ovo gleda i sluša, smatra da je sve uvezano, da je sve jedan zatvoreni krug u kojem ne možete ništa ni prijaviti, jer kad prijavite, aktivnosti koje će uslijediti bit će na tome da se ta prijava sasječe da ne bi došla do neke istrage, a ne da to što je neko prijavio se zaista i riješi. Prema tome, nažalost, moram završiti da će najvjerovatnije izmjene u borbi proti korupcije tek doći nakon što se izmjeni ova vlast.”
Mirjana Orašanin (SDS) pokušala je naći odgovor na pitanje zašto smo u bezizlaznoj situaciji: “Osnovni problemi u borbi protiv korupcije jesu zarobljano pravosuđe od strane političke elite i nevladavina prava. Kao i potpuna simbioza organizovanog kriminala i državnih institucija. U prilog tome govori i činjenica da se visoka korupcija ne procesuira, a tužioci se bave sitnim krivičnim prijavama.”
Tanja Vukomanović (PDP) je upozorila da je ključni problem u tome da je sistem i stvoren da funkcioniše na osnovu korupcije. “Kada nam se desi neka afera, kada se dese neke krupne stvari, kada se desi nešto što koliko god sve očekivali budemo iznenađeni, onda se svi mi javimo, i građani i svi, da kažemo kako je sistem zakazao, kako nema sankcija,… A, u stvari, mi smo svjesni da sistem nije zakazao, nego je sistem stvoren da funkcioniše tako. I ako se neka afera otkrije, to nažalost često ima više političku pozadinu nego što ima pravnu ili bilo kako drugu.”
Đorđe Vučinić (ZPR) je konstatovao da sve kreće od izbora i korupcije unutar njih, a onda… “Kad se krene od izbora pa dođe takva vlast na korumpiranim osnovama onda idu kadriranja, takođe na korumpiranim osnovama onda idu zapošljavanja, takođe na korumpiranim osnovama, onda hoćete nekoga da ubacite na neku poziciju, treba mu diploma, zvanje i tu ide korupcija, kupi diploma, radi šta hoćeš,…”
Radislav Dončić (NF) dopunio je crnu sliku posljedica premreženosti društva korupcijom: “Građani više nemaju nadu. Oni jednostavno više ne veruju u bolju budućnost. Mladi ljudi zbog korupcije i kriminala napuštaju ovaj prostor. Građane ste, kažem, stvarno, “ubili”, utučeni su ljudi, ljudi više ne vjeruju u bilo kakve promjene.”
Srđan Mazalica (SNSD) jedini je iz vladajuće koalicije koji se uključio u raspravu po ovoj tački dnevnog reda, bio je uporan u relativizovanju i promjena koja se vrše predloženim zakonom i stepena korupcije u Republici Srpskoj i odgovornosti vlasti za nju. “Naravno, da će, verovatno, i verujem, novi dokument, dati neke nove ideje, dati neke nove preporuke i, naravno, dati određene mehanizme praćenja, kontrole, kako se, kako se provode te aktivnosti kad je pitanje borbu proti korupcije.”, naveo je u svojoj diskusiji. Pritom, za korupciju u Republici Srpskoj optuživši – prenos nadležnosti sa entiteta na državu. “Borbe proti korupcije u nekom terminalnom smislu ne možemo zamisliti bez pravosuđa u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Pravosudni sistem čitav naš je prenesen na nivou Bosne i Hercegovine zakonima koji su usvojeni 2004. godine. Sudovi i tužilaštva, znamo kako se biraju, Visoki sudski tužilački savjet, lično sam nezadovoljan u smislu posla kojim se bavi, mnogim presudama sudova.”. Ustvrdivši da je pravosuđe van domašaja vlasti u RS i da niko, “pa čak ni Ministar pravde” nije u stanju da utiče na sudske presude i da to nikom ni ne pada na pamet.
Na ovaj cinizam, reagovao je Nebojša Vukanović: “Izrael ima kupolu koja ga štiti od napada Irana, vrlo efikasna. E sličnu kupolu vi imate, jer u ovoj državi niko ne odgovara pred pravosuđem. Ako se slučajno desi da neka raketa prođe kupolu mafijašku oko pravosuđa, onda je tu uzrupator iz (palate) Predsjednika Republike koji kaže “Ja ću amnestirati i pomilovati one koji se presude.”. Pa imate slučaje Mladena Grujića, direktora bolnice u Doboj, koji je priznao krivično djelo, osuđen na devet mjeseci da plati, ali, kaže Dodik: “Ne, ne, ne! I dalje ćeš ti biti direktor, iako si priznao da si korumpiran. A ja ću te amnestirati.”.”
Vukota Govedarica (SDS) pridružio se opštem pesimizmu opozicionih poslanika: “Nema ovdje nikakvih aktivnosti, jer zakon o zaštitu lica koja prijavljuju korupciju postoji na papiru, ali u ovakvom društvu niko normalan sebi neće dozvoliti da prijavi korupciju i da ima problema sa ljudima koji su ovladali jednim sistemom i rade ama baš šta hoće i šta žele… Da ne govorimo o propalim bankama i iznosima koji su ovu zemlju stotine miliona maraka praktično koštali, zahvaljujući kome? Pa ljudima koji su vodili te sisteme. E, zamislite, njih treba neko da prijavi za korupciju i da se suoči sa njima i na razne vidove mobinga i svega ostalog? Pa taj život njihov će se protvoriti u pakao i zato nikad nijedan ozbiljan čovjek neće ovo prijaviti jer zna da će samo od toga imati probleme i ništa više.”
Saša Grbić (SDP BiH) u svojoj je diskusiji upozorio kamo može voditi ovakav odnos, odnosno sve veća netransparentnost vladajućih i bježanje od javne diskusije i kritike: “Ne vidim svrhu da ovakav izvještaj resornog ministarstva, da se samo podnosi vladi Republike Srpske, da ne može da bude transparentan prema narodnim poslanicima. I dovodimo onda u pitanje sljedeći zakon koji može da se donese a to je da da više ne raspravljamo o negativnim revizorskim izvještajima Glavne službe za reviziju, da i ona budu predmet samo u Vladi Republike Srpske i da se samo tamo podnose izvještaji.”
Zagorka Grahovac (ZPR) nakon konstatacije da “koliko su građani Republike Srpske i Bosne i Hercegovine motivisani da prijavljuju korupciju, toliko smo i mi poslanici izgleda motivisani da raspravljamo ovom zakonu. Sve iz razloga što je izgleda sve što radimo potpuno uzaludno. Jer kad jedni imaju mogućnost da kupe pravdu, onda na drugima je ostalo samo da nose teret nepravde.”, skrenula je pažnju na to da: “Borba za pravdu i borba protiv korupcije idu pod ruku. I gdje pravosuđe nije u mogućnosti održati vladavinu prava, korupcija cvjeta kao što cvjeta kod nas. I karakteristično je upravo to da u zemljama gdje najviše korupcije ima i gdje ona buja, kao što je to slučaj kod nas, najmanje je prijava za korupciju.”
Tomica Stojanović (SDS) podsjetio je kolege poslanike da su nekad u Narodnoj skupštini razmatrani različiti važni izvještaji, na razne aktuelne teme, značajne za građane Republike Srpske (“na primer Putevi Republike Srpske, stanje u Elektroprivredi RS, u Željeznicama, u fondovima, u oblasti boračko-invalidske zaštite,…). Ali da ih više nema “Neko je ocjenio da su to teške teme i da nema potrebe da pričamo o teškim temama ovdje u Narodnoj skupštini”. Poentiravši: “E, očigledno je došlo vrijeme, da je neko ocjenio, i da o korupciji više ne smije ni slučajno da se priča u Narodnoj skupštini. Svaka teška tema mora da se izbaci iz ove sali. Ajde da predstavimo javnosti narodu da mi živimo u jednom nazovi blagostanju, da je sve lijepo, da je super, da smo zadovoljni, da imamo dobre prihode, da narod nema nikakvih problema, da teče i med i mlijeko, što bi rekli, i da sistem odlično funkcionište.”
Na kraju se obratio vladajućim strankama: “Sigurno sam da u društvu ima ljudi koji žele da na neki način se riješe korupcije, ali ako vlast ne želi da se riješi korupcije, neće se ni riješiti. I vi, nažalost, pospješijete korupciju. Vi ste ukorijenili korupciju u Republici Srpskoj i dajete joj krila i dalje da raste i da cvjeta i da se množi. Nažalost. Dokad, vidjet ćemo.”
Posljednji je u raspravi riječ, ponovo, uzeo Igor Crnadak (PDP), čiji je pokušaj da kaže nešto pozitivno i motiviše ljude na neučestvovanje u sveprisutnoj sistemskoj korupciji, zapravo, možda bio i najslikovitiji prikaz dubine moralnog pada društva: “Moja poruka, na kraju, je svim policajcima, inspektorima, tužiocima, sudijama, svima koji rade u službama koji treba da se bave ovim poslom: Nemojte se zaprljati. Ostanite čisti. Izdržite, pokažite kičmu, jer doći će vrijeme da se radi pošteno i da ono što je rađeno nakaradno bude kažnjeno. Nije to lako, ja znam. Jer, nekada, u ovako korumpiranim sistema kao što je ovaj i kada ne radite ništa nego ste samo čisti, možete imati problem.”.
No, da li je lično neučestvovanje u kriminalu i čekanje na bolja vremena, odnosno promjenu vlasti (koju će im neko, valjda, “servirati na tacni”!), najviše što se može očekivati od građana ove zemlje?
