Na zvaničnoj stranici Parlamenta Federaciji BiH još uvijek stoji Nacrt zakona o izmjenama i dopunama zakona o vodama FBiH iz decembra 2017.godine, mada je gotovo jedinstven stav da je Federaciji potreban novi Zakon o vodama.
Njega još uvijek nema, a malo pa malo naglašava se potreba hitnog donošenja. Najglasnija priča ponovo je pokrenuta pred i tokom obilježavanja Svjetskog dana voda u proljeće, a predvodnik tadašnje priče bio Aarhus centar u BiH, koji je u Sarajevu 22. marta organizovao okrugli sto na kojem je predstavljena Analiza Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama FBiH.
Prije toga, Aarhus centar u BiH je u februaru angažovao stručnjake koji su radili na prijedlozima izmjene Nacrta Zakona o vodama FBiH. Za stručni dio analize bio je zadužen akademik Muriz Spahić, osnivač Udruženja geografa BiH i bivši dekan na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, a pravni dio analize bio je povjeren Maji Mirković, magistrici prava, čija oblast ekspertize obuhvata međunarodno javno i krivično pravo.
Na potrebu usvajanja novog Zakona o vodama ukazuje i činjenica da je Zaključkom Vlade F BiH od 26.11.2020. godine, nakon usvajanja Informaciju Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije o Zaključku Predstavničkog doma Parlamenta F BiH, od 29.6.2020. godine, u vezi potpune zabrane izgradnje mHE na teritoriji cijele F BiH i Prijedlogu Deklaracije o zaštiti rijeka u FBiH. Time je otvoren prostor i nametnuta potreba za harmonizaciju različitih setova propisa. Kreirajući prethodno amandmane na Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama FBiH, o tome je već vodio računa i Aarhus centar u BiH, koji realizira projekat Prekini lanac korupcije:“Zaštitimo rijeke!”. Taj projekat je dio šireg programa “Podrška građanima u borbi protiv korupcije” implementiranog od strane CCI uz finansijsku podršku USAID.
Donošenje novog Zakona o vodama FBiH čekaju i aktivisti Neformalne grupe građana “Za legalnu i kontrolisanu eksploataciju šljunka u Federaciji BiH”, koji će takođe imati svoje prijedloge za nova zakonska rješenja u ovoj oblasti.
“Mi ćemo se fokusirati na inicijative za usklađivanje regulative sa zemljama iz okruženja, kao što su Hrvatska i Slovenija, koje su već uskladile svoj regulatorni okvir sa zakonodavstvom EU kada je u pitanju kaznena politika. Kod nas su broj prekršaja i visina novčanih kazni predviđeni postojećim Zakonom o vodama značajno manji. U zakonodavstvu ovih država, pored većeg broja definisanih prekršaja i većih iznosa novčanih kazni, propisane su kaznene odredbe i za odgovorna lica institucija kada one ne izvršavaju poslove i zadatke propisane zakonima o vodama, što nije slučaj u domaćem zakonodavstvu” – informacije su iz aktivističke NGG, koji još dodaju da će institirati na boljem uređenju propisa kada je u pitanju plaćanje vodnih naknada.
Da su one neadekvatne, nije samo činjenica vezana za Federaciju BiH, već i za Republiku Srsku, gdje su one još i manje, posebno za izveženi riječni materijal, odnosno šljunak.
“Primjera radi, u ovom entitetu deset godina prikupljanih naknada po ovoj vrsti prihoda ni izbliza ne može biti dovoljno da se finansira samo održavanje vodoprivrednih objekata za petinu lokalnih zajednica u ovom entitetu. Takođe, imamo dokaze da šljunkari ne uplaćuju ni te minimalne naknade za poslove dobijene direktnom pogodbom bez javnih poziva i da im se to toleriše” – kažu u NGG.
Da su naknade i u Federaciji minorne stav je zvaničnika Agencije za vodno područje rijeke Save u Sarajevu, iz koje takođe ukazuju na neophodnost hitnog donošenja novih i sa EU propisima usklađenih zakonskih rješenja o vodama.
“I mnoge EU direktive o vodama promijenjene su posljednjih godina, tako da bi odmah trebalo pristupiti izradi novog Zakona o vodama. Potrebno je ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva na nivou države. Potrebna je državna agencija koja bi imala koordinirajuću ulogu između tri javne ustanove koje se bave sektorom voda u BiH. Znam da to nailazi na nerazumijevanje u RS, ali brojni su problemi na terenu. Nasipe ne možemo graditi samo na jednoj strani obale koja je teritorijalno u jednom entitetu, a zanemariti drugu, ili čistiti pola korita vodotoka. Sve aktivnosti na jednoj obali moraju biti koordinirane i na drugoj” – kaže direktor ove Agencije Sejad Delić.
On ukazuje i na činjenicu i da je vodno dobro veoma ugroženo nelegalnom gradnjom na svim vodotocima. Posebno je to izraženo na Uni. kaže da je potreban je znatno veći angažman inspekcijskih službi na svim nivoima kako bi se i ispoštovala odredba za gradnju po kojoj je dozvoljena 15 metara od vodotoka I kategorije i pet metara od vodotoka II kategorije. Kaže da to kontroliše Federalna uprava za inspekcijske poslove, ali da pet vodoprivrednih inspektora nije dovoljno za više od 2.000 kilometara obala u Federaciji BiH.
“Moramo iznaći veća finansijska sredstva za zaštitu od voda. Sve institucije koje se bave vodama u BiH ne mogu svojim finansijskim sredstvima odgovoriti na obaveze definirane postojećim Zakonom o vodama. Zemlje u regiji imaju znatno više novca za sektor voda, a manje vodne potencijale slatke vode u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. Vlade kantona i Vlada FBiH moraju znatno više izdvajati sredstva za sektor voda. Potrebno je proširiti obuhvat i visinu vodnih naknada. Bosna i Hercegovina je zemlja s najnižim vodnim naknadama u Evropi” – rekao je Delić u kontektu potrebe donošenja novih zakonskih propisa u ovoj oblasti.
