Više od polovine srednjoškolaca poznaje nekoga ko je bio žrtva vršnjačkog nasilja, a u određenoj frekvenciji, vršnjačkom nasilju je svjedočilo preko 66 odsto učenika, pokazala su dva paralelna istraživanja o percepciji vršnjačkog nasilja i maloljetnjičke delikvencije među punoljetnim građanima Crne Gore, kao i među srednjoškolskom populacijom, koje je u danas predstavio Centar za građansko obrazovanje (CGO) u okviru projekta “SRCE: podrška osnaživanju i otpornosti mladih danas”, finansijski podržanog od strane Evropske unije uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave.
Najčešći oblik vršnjačkog nasilja u školama su psihičko i fizičko nasilje. Od učenika koji su bili žrtve nasilja, 64.2% je prijavilo nasilje, dok 35.8% to nije učinilo. Punoljetni ispitanici roditelje drže za najodgovornije za vršnjačko nasilje koje sprovode njihova djeca, a velika većina smatra da mediji i društvene mreže utiču na pojavu i razvoj maloljetničke delinkvencije i vršnjačkog nasilja, saopšteno je iz CGO-a.
Vasilije Radulović, saradnik na programima u CGO, predstavljajući podatke koji se odnose na srednjoškolsku populaciju, kazao je da najveći broj učenika, skoro 60%, prepoznaje određeni stepen prisutnosti vršnjačkog nasilja u njihovoj školi ili sredini, a da je samo 11% onih koji smatraju to ga nema u njihovoj sredini. Dodatno, nalazi ukazuju na najčešću prisutnost psihičkog i fizičkog nasilja, dok slijede socijalno i digitalno nasilje nasilje, i u manjoj mjeri seksualno nasilje.
“Preko četiri petine učenika izjavilo je da bi prijavilo vršnjačko nasilje ukoliko bi bili žrtve, dok oko petine to ne bi učinilo, što upućuje na potrebu za dodatnom edukacijom i podrškom. Takođe, među učenicima koji do sada nisu svjedočili vršnjačkom nasilju, a koji ne bi u budućnosti prijavili vršnjačko nasilje školi, 75.9% smatra da se ništa neće promijeniti”, kazao je Radulović.
Svaki peti učenik poznaje nekoga u svojoj školi ili sredini ko je kao maloljetnik osuđen za neko krivično djelo. Učenici se većinski osjećaju sigurno u školi, sa oko 9% onih koji navode da se tamo ne osjećaju sigurno.Većina (51.0%) smatra da se mjere protiv vršnjačkog nasilja sprovode, ali da postoji veliki prostor za poboljšanje. Učenici vjeruju da se vršnjačko nasilje u školi može suzbiti prije svega strožijim kaznama od strane institucija, ali i radionicama o prevenciji vršnjačkog nasilja, boljom dostupnošću psihološko-pedagoških službi i uvođenjemškolskog policajca, saopšteno je iz CGO-a.
Iz istraživanja proizlazi da je 16.6% učenika/ca priznalo da su nekada vršili vršnjačko nasilje, dok 83.4% nikada nije bilo uključeno u takvo ponašanje. Skoro dvije petine učenika (39.1%) izjavilo je da su se nekad osjećali uvrijeđeno ili povrijeđeno izbog komentara ili slike koju je neko od njihovih vršnjaka postavio na društvenoj mreži.
Kad je u pitanju istraživanje rađeno među punoljetnim građanima, tri petine ispitanika vjeruje da je vršnjačko naasilje povremeno ili često prisutno, većina (55%) smatra da su krivična djela koja su počinila maloljetnici jednako prisutna.
Raširenost maloljetničke delikvencije potvrđuje i činjenica da svaki četvrti ispitanik zna nekog ko je kako maloljetnik bio osuđen za krivično djelo. “Socijalni i porodični faktori imaju najznačajniji uticaj na devijantno ponašanje maloljetnika, ali se prepoznaje i uticaj obrazovno-vaspitnih, ekonomskih, geografskih, zdravstvenih… Među najzastupljenije oblike vršnjačkog nasilja ističe se psihičko i fizičko nasilje, a slijede digitalno, socijalno i seksualno nasilje”, kazao je Suljević, saradnik na programima u CGO-u.
Ubjedljiva većina ispitanika navodi da nikada nisu vršili vršnjačko nasilje, dok je svaki deseti priznao nekadašnje nasilništvo.
Raširenost maloljetničke delikvencije potvrđuje i činjenica da svaki četvrti ispitanik zna nekog ko je kako maloljetnik bio osuđen za krivično djelo. “Većinsko je uvjerenje da su sankcije za maloljetničku delinkvenciju i vršnjačko nasilje blage ili veoma blage, kao i da treba da se postrože kako bi se doprinijelo efikasnijem suzbijanju maloljetničke delinkvencije i vršnjačkog nasilja. Interesantno je da postoji ogromna podrška uvođenju instituta školskog policajca (72.1%) ”, kaže Suljević.
Većinsko je uvjerenje da postojeće politike i programi za suzbijanje maloljetničke delinkvencije nijesu efikasni, a dominantna većina smatra da mediji (74.1%) i društvene mreže (85.9%) utiču na pojavu i razvoj maloljetnjičke delinkvencije i vršnjačkog nasilja.
Više od polovine ispitanika koji su roditelji djece školskog uzrasta (58.8%) imaju povjerenje u školu da će zaštititi njihovo dijete u slučaju vršnjačkog nasilja, kao i da su njihova djeca sigurna u školi.
“Visok je stepen saglasnosti da roditelji imaju ključnu ulogu u prevenciji i riješavanju problema vršnjačkog nasilja. Tako, 79% smatra roditelje odgovornim za vršnjačko nasilje koje sprovode njihova djeca”, kazao je Suljević.
“Kao glavne uzroke vršnjačkog nasilja, građani vide uticaj vršnjaka, pristup i izloženost medijima i internetu bez nadzora, porodične probleme, zatim zloupotrebu supstanci i odsustvo ili nedostatak pozitivnih uzora, ali i nedostatak obrazovnih prilika, mentalno zdravlje i emocionalne probleme. Ti podaci opominju na složenost problema vršnjačkog nasilja, koji je rezultat kombinacije različitih socijalnih, porodičnih i individualnih faktora, te ističu potrebu za sveobuhvatnim pristupom u prevenciji i rješavanju ove pojave”, zaključio je on.
Istraživanje je sprovedeno na dva nivoa – na stratifikovanom troetapnom uzorku od 1000 učenika/ca srednjih škola starosti od 15 do 19 godina u periodu od 4. do 15. juna 2024, kao i na stratifikovanom troetapnom uzorku od 1000 punoljetnih građana Crne Gore anketiranih od 5. do 14. juna 2024. godine, uz korišćenje CAPI metode. Stručnu podršku u sprovođenju ovog istraživanja pružio je Institut DAMAR.
