Savski, drinski i izvađeni šljunak iz rijeke Bosne se na tržištu smatraju najkvalitetnijim, ali ga, zahvaljujući vlastima u BiH, više nego trostruko manje vrednuju nego, primjera radi, šljunak u susjednoj Crnoj Gori.
Do ovih podataka istraživanjem su došli aktivisti koji se u FBiH i RS bave problemom nelegalne i nekontrolisane eksploatacije šljunka u BiH.
Baveći se analizom zakonskih i podzakonskih odredbi o vađenju šljunka, pijeska i ostalog materijala iz vodotoka u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj utvrđeno je da su odredbe zakona o vodama uglavnom slične. Dubljom analizom otkriva se da su nešto razrađenije u Republici Srpskoj i Hrvatskoj, da su zakonske odredbe najrestriktivnije u Hrvatskoj, da posebni podzakonski akti o vađenju šljunka i pijeska iz vodotoka postoje u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Srbiji, da se šljunak i pijesak iz vodotoka vadi samo na osnovu vodnih saglasnosti u Republici Srpskoj, na osnovu vodnih saglasnosti i koncesija u Federaciji BiH, Srbiji i Crnoj Gori i na osnovu koncesija, uz određene izuzetke, u Hrvatskoj.
U analizi, autora Momira Dejanovića, fokus je stavljen na zaštitu javnog od komercijalnog i koruptivnog interesa, prethodno praćenje, istraživanje, snimanje i projektovanje na osnovu kojih se utvrđuju nanosi sa količinama šljunka, pijeska i ostalog materijala u vodotocima koje je potrebno ukloniti ili čije uklanjanje ne izaziva štetne posljedice. Istraživane su lokacije i tehnička rješenja, količine šljunka i pijeska koji se mogu vaditi iz vodotoka bez štetnih posljedica, uključenost i konsultacije sa lokalnim zajednicama i drugim zainteresovanim akterima, izrada posebnih elaborata, način vađenja šljunka i pijeska, postupak oglašavanja, nadmetanja i izbora izvođača radova.
“Posebna pažnja posvećena je iznosima naknada za izvađeni šljunak i pijesak i njihovom plaćanju, kontroli izvađenih količina šljunka, pijeska i ostalog materijala, načinu deponovanja šljunka i ostalog materijala izvađenog iz vodotoka, postupanju sa nekomercijalnim muljem i kontroli stanja lokacija nakon završetka radova na vađenju šljunka i ostalog materijala. To su važna pitanja i problemi koji su najčešće nepotpuno uređeni” – otkriva Dejanović nalaze iz prvog dijela analize.
Kao primjer dobre prakse, koja pokazuje odlučnost tamošnje vlasti da se u ovoj oblasti pokuša uvesti više reda, je Odluka o uvođenju moratorijuma na vađenje šljunka i pijeska iz vodotoka u Crnoj Gori. Drugi primjer dobre prakse su zakonske odredbe u Hrvatskoj o načinu prodaje šljunka koji se vadi iz vodotoka izvan dobijenih koncesija, kao rješenje kojim bi se uvelo više reda, smanjila korupcija i druge štetne posljedice i povećali budžetski prihodi.
Što se tiče stanja u BiH, poslednji Pravilnik o uslovima i načinu održavanja riječnih korita, dislokaciji i vađenju materijala iz vodotoka u RS donio je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede 2022. godine. Prema ovom pravilniku vađenje i dislokacija materijala iz vodotoka vrši se na osnovu godišnjeg plana koji donose Vode Srpske. Za provođenje plana dislokacije i vađenja materijala iz vodotoka izrađuju se pojedinačni elaborati, koje mogu raditi Vode Srpske ili druga ovlaštena lica. Elaborat se radi po definisanim dionicama, na principima stacionaža za riječni tok od ušća ka izvorištu, na najugroženijim dionicama ili u kontinuitetu. Vode Srpske mogu zaključiti ugovor o vađenju i dislokaciji materijala iz vodotoka bez javnog poziva u slučaju potrebe hitnog obezbjeđenja većih proticajnih profila i još nekim slučajevima predviđenim pravilnikom.
“Ovaj Pravilnik, to govorimo od samog donošenja i početka primjene je diskriminatorski, jer ne postoji primjer u dvije agencije za vode u Federaciji BiH ili u zemljama okruženja – Crnoj Gori, Srbiji i Hrvatskoj – da se na duži rok, pa i višegodišnji, bez javnog poziva sklapaju ugovori kao što to rade JU “Vode Srpske”. Primjer imamo da su preduzeću iz Modriče bez Javnog poziva dali posao na više od tri godine neprekidne eksploatacije šljunka na čak sedam lokaliteta u vodotoku rijeke Bosne od Modriče do Šamca” I to po minimalnoj cijeni od 1,56 KM po metru kubnom” – komentar je aktivista NGG “Za legalnu i kontrolisanu eksploataciju šljunka u Republici Srpskoj”.
S druge strane, trenutna naknada za izvađeni materijal iz vodotoka u Crnoj Gori iznosi 2,75 eura/m3 i ona se koriguje sa kretanjem cijena na malo u toj zemlji. Slična je situacija i u Srbiji, gdje se vrši mjesečno usklađivanje cijena. U Crnoj Gori postoji i Odluka o moratoriju na eksploataciju šljunka i pijeska, koja je na snazi od 2017. godine, a donesena je iz razloga da regulacioni planovi i koncesioni akti obezbijede eksploataciju šljunka, pijeska i ostalog materijala samo u svrhu regulacije vodotoka, odnosno, u javnom interesu. Slično je i u Hrvatskoj, gdje se uklanjanje nanosa iz vodotoka vrši samo na osnovu procjena uticaja na okolinu, ocjena prihvatljivosti na ekološku mrežu i rješenja ministarstva nadležnog za zaštitu okoline i prirode. Zbog zahtjevnih procedura vezanih za zaštitu okoline i prirode, uklanjanje pijeska i šljunka iz vodotoka kod naših zapadnih susjeda svedeno je na najmanju moguću mjeru.
Vađenje materijala iz vodotoka u Federaciji BiH propisana je Uredbom o načinu dodjele prava na vađenje materijala iz vodotoka, izuzev vađenja materijala iz vodotoka koje je predmet koncesije. Šljunak, pijesak i drugi materijal iz sprudišta, prema propisima, uklanja se iz vodotoka u cilju održavanja vodotoka, vodnog dobra i vodnih objekata, osiguranja kapaciteta proticajnog profila, sprečavanja stvaranja uspora, neželjenog meandriranja korita rijeka sa erozivnim procesima na obalama, preduzimanja preventivnih mjera zaštite od poplava i održavanja plovnog puta. Vađenje i uklanjanje materijala iz vodotoka vrši se na osnovu potrebe koju odlukom utvrđuju agencije za vodna područja za vodotoke prve kategorije i nadležni kantonalni organi za vodotoke druge kategorije. Inicijative za vađenje materijala iz vodotoka mogu podnijeti lokalne zajednice i organ nadležan za plovidbu. U FBiH šljunkari su u obavezi i da dio sredstava od vodne naknade doznače ribarskim udruženjima i da u saglasnosti sa njima vrši poslove vađenja riječnog materijala, vodeći računa o periodima mriještenja riba.
“Vode Srpske ne uključuju javnost u proces dodjele prava na vađenje materijala iz vodotoka, a ukidanjem prakse javnog poziva od 2012. godine, izbjegava se javnost postupka, čime se stvara značajan prostor za trgovinu uticajem i korupciju. Nema ni jednog argumenta u prilog odustajanja od javnog poziva i kakve takve transparentnosti u dodjeli prava na vađenje materijala iz vodotoka. Registar izdatih administrativnih dozvola, kao i sve vodne evidencije kojima raspolažu ili treba da raspolažu Vode Srpske nisu objavljene i dostupne za javnost, osim putem opšte procedure pristupa informacijama. Ova procedura je krajnje neadekvatna za prirodu i namjenu zbirnih podataka koju jedan takav registar treba da objelodani javnosti” – kaže autor analize Momir Dejanović.
Po njemu, situacija po pitanju pune transparentnosti nije mnogo bolja ni u drugom entitetu.
