Poznato je da Crna Gora ima dobre zakonske propise koji destimulišu šljunkare kada je u pitanju nelegalna eksploatacija šljunka, jer Uprava za vode ove države, kao i nadležni inspekcijski organi, na svaki neodobreni ulazak bagera u korito rijeka podnose krivične prijave i automatski šalju na sud vlasnika šljunkarskih preduzeća. A, prema pisanju podgoričkih “Vijesti”, to slijedi i svima onima koji nezakonito grade na vodnom zemljištu.
Ovaj list je izvjestio da je Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Bijelom Polju podnijelo optužnicu Osnovnom sudu protiv šest osoba zbog nelegalne gradnje na rijeci Bistrici, za sumnje u počinjeno krivično djelo “protivpravno zauzimanje zemljišta i krivičnog djela građenje objekta bez prijave dokumentacije za gradnju”.
“Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet protiv 12 lica zbog navedenog krivičnog djela. U postupku izviđaja saslušano je 15 lica, protiv šest je podnijet optužni predlog, dok je protiv šest lica donijeto rješenje o odbacivanju krivične prijave”, navedeno je u odgovoru “Vijestima” iz ODT.
U ovom slučaju više osoba je udruženo praktično betoniralo obalu i dio rijeke Bistrice, a da su naknadno, kroz “veze” sa mjesnom zajednicom, tražili od Opštine izgradnju obaloutvrde, iako je ona već izgrađena. Kako je prema zvaničnoj katastarskoj evidenciji katastarska parcela na potezu rijeke Bistrica prirodno bogatstvo kojim raspolaže Crna Gora, zbog čega je bilo potrebno prethodno od nosioca prava raspolaganja Vlade Crne Gore dobiti saglasnost, utvrđeno je da se radi o uzurpaciji državne imovine.
Zbog sumnje da je odgovorno lice u Sekretarijatu za izgradnju pokrenulo postupak za obaloutvrdu iako su znali da su svi objekti nelegalni, NVO “Euromost” je predala krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu i najavljeno je da će uskoro uslijediti i sudski postupak protiv odgovornih.
U Bosni i Hercegovini stvari, na žalost, stoje sasvim drugačije. Gradi se i radi masovno gdje i šta ne bi trebalo. Zaštićeni nezainteresovanošću vlasti za svoj posao, sistemskom korupcijom i prizemnim stranačkim interesima.
Tamo gdje su nezakonito sagrađeni objekti, uz nelegalnu eksploataciju šljunka, bili ključni uzroci katastrofalnih poplava prije deceniju, vlasti će se, izgleda, ozbiljnije početi baviti ovim problemom tek kada se dese nove poplave. I ljudske žrtve.
“Poznato je da su na području Doboja evidentirani svi nelegalno izgrađeni stambeni i drugi objekti, a njih je na desetine. Tražili smo u više navrata njihovo uklanjanje, ali se nadležni i dalje oglušuju na te zahtjeve, tražeći da dobiju u vremenu i tako onima koje štite omoguće da ne ispoštuju zakonsku obavezu uklanjanja izgrađenih objekata u velikom i malom koritu rijeke Bosne na području Doboja. Željeli smo na taj način obezbijediti potrebni proticajni profil i smanjiti ugroženost od poplava, pa smo podnijeli i više krivičnih prijava protiv odgovornih lica za građenje, nadzornih organa, kao i onih koji su izdavanjem građevinske dozvole, tehničke dokumentacije za gradnju i vodne saglasnosti propustili da primjene određene članove Zakona o vodama i Zakona o uređenju prostora i građenju i zabrane bilo kakve građevinske aktivnosti u blizini rijeke Bosne” – kaže predsjednik Centra za humanu politiku Momir Dejanović.
Kao karakterističan primjer navodi gradnju objekata ovdašnjeg najvećeg građevinskog preduzeća “LIMUNKOP”, kojem je u avgustu prošle godine urbanističko-građevinski inspektor Grada Doboj naložio uklanjanje nezakonito izgrađenih objekata uz sam vodotok rijeke Bosne kod glavne željezničke stanice, ali Dejanović kaže da nema informaciju da je subjekt nadzora postupio po rješenju inspekcije.
Slična situacija je i u drugom najvećem vodotoku u BiH, u rijeci Drini, gdje je samo na obali Zvorničkog jezera, prema ranijim tvrdnjama načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Zvornik Boška Kojića registrovano bespravno izgrađenih oko 70 kuća i vikendica. Oni koji su se odlučivali na taj korak su koristili okolnost što je područje gdje se grade objekti, iako pripada Zvorniku, pod ingerencijom i Republičke direkcije za vode i “Puteva Srpske”. Odnosno, objekti se nalaze ispod, odnosno između magistralnog puta Zvornik – Milići i obale jezera, zbog čega i ove ustanove trebaju da daju saglasnost. A, s obzirom na striktne zakonske propise, njih nije moguće dobiti. Što bespravne graditelje, očigledno, nije sprječavalo da se upuste u nezakonite graditeljske poduhvate.
Na ovo su ukazivali u više navrata aktivisti neformalne grupe građana “Za legalnu i kontrolisanu eksploataciju šljunka u Republici Srpskoj”, jer se prilikom gradnje tih objekata narušava malo i veliko korito rijeke Drine i sužava samo korito rijeke, jer graditelji praktično ulaze i u sam tok rijeke.
“Znamo da je nemoguće riješiti imovinsko-pravne odnose, niti otkupiti zemljište, a samim tim i dobiti vodna saglasnost. Nekim čudom, bespravni graditelji odoljevaju i inspekcijama, tako da je nelagalna gradnja, posebno na obali Zvorničkog jezera i dalje prisutna. Da ima korupcije u svemu to je više nego jasno, koliko god se Grad Zvornik pravdao da nije nadležan u pojasu obale Drine, nego su to Ministarstvo saobraćaja i veza i Republička inspekcija” – kažu aktivisti ove NGG.
