Kontinuirani gubici u poslovanju, sudski sporovi, nagomilane neizmirene obaveze, nedostavljanje važnih dokumenata po zakonskim odredbama samo su neki od kritičnih nalaza koje su revizori iz Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH konstatovali u revizorskom izvještaju za JP Šume TK za 2021. godinu.
Činjenicu da se već dugi niz godina Šume TK suočavaju sa problemima u poslovanju, te da je već danas upitna sposobnost ovog javnog preduzeća da nastavi sa vremenski neograničenim poslovanjem, potkrepljuje i revizorski izvještaj objavljen tokom 2022. godine, u kojima je, između ostalog, konstatovano i kršenje Zakona o javnim nabavkama, Zakona o šumama TK, Zakona o javnim preduzećima u FBiH,… Postavlja se pitanje: Koga za to više kriviti – Upravu i Nadzorni odbor ovog preduzeća koji se mijenja kao brojevi na lotu, ili nadležne organe kojima je najlakše oglušivati se na ovakve stvari i moliti se da za to niko ništa ne pita i ne traži?
Ili su – da budemo cinični – krivi revizori i novinari, što probleme iznose u javnost, umjesto da ih „metu pod tepih“ i održavaju lažnu sliku da je sve u redu?
No, kako god ko mislio, Ured za reviziju je, nakon 7 godina, ponovo ušao u Šume TK, i između ostalog provjerio da li je preduzeće otklonilo sve one nepravilnosti i slabosti koje su utvrđene još 2015. godine. Imajući u vidu dato negativno mišljenje za usklađenost poslovanja sa zakonskim i drugim propisima, te broj datih preporuka koje se ponavljaju od ranije zaključak koji se nameće sam po sebi je da ovo preduzeće nije težilo ka otklanjanju nepravilnosti i slabosti u svom poslovanju.
A da još uvijek ne teži, dokazuje i podatak da Uprava preduzeća nije ispoštovala ni zakonsku odredbu da u roku od 60 dana od dana prijema konačnog revizorskog izvještaja dostavi Uredu za reviziju i Ministarstvu finasija odgovor u kojem se navode radnje koje su poduzete radi prevladavanja slabosti, neregularnosti i prekršaja koji su identifikovani u revizorskom izvještaju. Podsjetimo se, Ured je već u junu 2022. objavio konačan izvještaj za Šume TK, dao 22 značajne preporuke (od čega je 10 ponovljeno iz prethodno obavljene revizije), a o poduzetim radnjama i postupanju Šuma po istim ni traga ni glasa.
Kada uporedimo, na web stranici objavljenu, „misiju“ ovog preduzeća koja kaže:“ Šume su temeljni prirodni resurs čije su vrijednosti ekološke, socijalne, ekonomske,… i nas mnogi ocjenjuju. Ocjena javnosti nam je najvažnija i ispred ocjena ostalih, jer sud javnosti je jedini pravi sud” i trenutnu situaciju, vidimo da ni poštovanje vlastitih proklamovanih principa ovom preduzeću nije baš jača strana. Jer da jeste ocjene, nalazi i preporuke Ureda za reviziju ne bi bili ignorisani. Ali ni stavovi i inicijative civilnog društva.
Podsjetimo, da već duže vrijeme traje kampanja omladinskog pokreta Karton revolucija, za izmjene i dopune Zakona o proglašenju dijela planine Konjuh Zaštićenim pejzažom, u cilju zaustavljanje devastacije ovog područja, odnosno, prije svega, privredne sječe (od strane JP “Šume TK”) u zoni B, koja je ujedno daleko i najveća zona unutar ZP Konjuh, i kvalitetnijeg i boljeg nadzora nad eksploatacijom drvnog bogatstva na cjelokupnom prostoru, jer je, po njima, “Čitav sistem u potpunosti prilagođen ozakonjenim koruptivnim radnjama, nemilosrdnom iskorištavanju a ne zaštiti najvažnijeg ekosistema na Tuzlanskom kantonu.”
Pritom, preduzeće kojem je navodno “ocjena javnosti najvažnija”, desetogodišnji plan sječe usvaja bez ikakvih konsultacija ni sa nadležnom JU Zaštićeni pejzaž “Konjuh”, ni sa općinama i gradovima koji se nalaze na prostoru zaštićenog pejzaža. “Kao rezultat imamo današnje alarmantno stanje”, navode eko aktivisti.
Neodgovorno ponašanje ovog javnog preduzeća, a vezano za provedenu reviziju (da se vratimo na to), doprinosi i izostanak reakcije na doneseni stav Kolegija Vlade TK iz novembra 2022. godine (koji im je dostavilo nadležno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede TK) koji kaže:
„Zadužuju se sva kantonalna ministarstva, resorno nadležna za pojedine revidirane kantonalne institucije, javne ustanove i javna preduzeća, da putem nadležnih organa i rukovodilaca tih institucija u roku od 30 dana izvrše analizu dostavljenih izvještaja o izvršenoj reviziji, te u smislu datih mišljenja i prijedloga, sačine i na nadležnim organima institucija usvoje odgovarajuće programe mjera za otklanjanje uočenih nedostataka i nepravilnosti i iste dostave na Uvid Uredu za reviziju Federacije BiH, Vladi Tuzlanskog kantona i Odjeljenju za internu reviziju pri Ministarstvu finansija, te Ministarstvo finansija obavijeste o realizaciji preporuka putem realizacije programa mjera“.
No ignorisanje nadležnih organa seže i dalje u prošlost i tiče se i ozbiljnijih stvari. Same dugoročne egzistencije preduzeća. Ono je, naime, u finansijskim izvještajima na dan 31.12.2021. iskazalo ukupni gubitak veći od visine osnovnog kapitala, čime je, shodno Zakonu o finansijskom poslovanju, kapital postao neadekvatan. A iako je Nadzorni odbor na sjednici održanoj 31.1.2022. donio Zaključak kojim zadužuje upravu da sačini Sanacioni plan preduzeća za 2022., revizori su konstatovali da uzroci nastanka neadekvatnosti kapitala i predlozi odgovarajućih mjere za prevazilaženje takvog stanja nisu uopšte analizirani od strane Uprave.
Kuriozitet na koji je Ured za reviziju skrenuo pažnju je da Ugovor o prenošenju poslova upravljanja šumama i šumskim zemljištem na području Tuzlanskog kantona između Kantonalnog ministarstva za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo i JP “Šume TK” nije zaključen u skladu sa Zakonom o šumama Tuzlanskog kantona, što je imalo za posljedicu da je Preduzeće u 2021. godini obavljalo poslove iz nadležnosti bez potpisanog ugovora???
Dakle, na djelu je i nepoštovanje Ureda za reviziju i njegovih preporuka, datih s ciljem otklanjanja uočenih nepravilnosti u radu preduzeća, i nepoštovanje i neispunjavanje zakonskih odredbi, nepoštovanje javnosti, i, u konačnici, nepoštovanje i neispunjavanje odluka osnivača i nadležnih organa. Što ukazuje na samovolju i odsustvo želje Uprave da sanira postojeće stanje, otkloni probleme i unaprijedi poslovanje, dovodeći ga u zakonske okvire.
Posebno je pitanje: Zašto nadležni organi ćute i nereaguju na višemjesečno ignorisanje njihovih zahtjeva? Znači li to da ih oni donose i izriču tek forme radi i da bi u javnosti ostavili utisak da nešto rade? A da ih nikakva suštinska promjena, odnosno poboljšanje stanja, zapravo ne interesuje?
I znaju li da na taj način samo dodatno produbljuju sumnje u sistemsku korupciju i pljačku prirodnih bogatstava u korjenu čitavog problema? – na koje se ukazuje i iz civilnog društva.
