Građanski aktivizam

Da li je korito i priobalje rijeke Drine na većem dijelu Bijeljine nepovratno uništeno? “Situacija je i gora nego što smo pretpostavljali”, kažu aktivisti. (VIDEO)

“Ono što smo vidjeli i dokumentovali sa foto i video dokazima je strašno.”

Korito rijeke Drine na bijeljinskom području od Pavlović mosta uzvodno prema Zvorniku je u toj mjeri uništeno prekopavanjem obala i priobalnog zemljišta, pri nelegalnoj eksploataciji šljunka, da se čini gotovo nemogućom zaštita od budućih visokih vodostaja i vjerovatnog izlivanja prema poljoprivrednim parcelama, pa i imanjima mještana, kao i brojnim vikendicama.

Ovo su utisak i sumorna predviđanja aktivista koji se već drugu godinu bore za zaštitu vodotoka Drine i suzbijanje nezakonite i nekontrolisane eksploatacije šljunka, a koji su ovih dana izašli na teren na pozive mještana kao i vlasnika kuća za odmor.

“Situacija je i gora nego što smo pretpostavljali, ono što smo vidjeli i dokumentovali sa foto i video dokazima je strašno. Pratili smo poslednja dešavanja kada je u pitanju povećanje vodostaja rijeke Drine i opasnosti od poplava u decembru i januaru i smatramo da nadležni za upravljanje vodotokom minimiziraju opasnost od poplava, koje će u narednom periodu, prema našim procjenama biti izražene” – izvjestili su iz neformalne grupe građana “Zaustavimo nelegalnu eksploataciju šljunka i devastiranje obale rijeke Drine na području Bijeljine” nakon obilaska terena.

Kažu da su posjetili područje kod Pavlović mosta, Janje, Međaša, Popova i Amajlija, te da je gotovo nemoguće izdvojiti neki od ovih lokaliteta i reći da je situacija u pogledu zaštite od eventualnih poplava dobra i da je pošteđen od bahatih šljunkara.

Amajlije kod Bijeljine (Foto: Creativo)

Od onih koji su im bili domaćini prilikom posjete dobili su informacije da je problem devastiranja korita rijeke Drine prisutan unazad 30 godina, ali da su poslednjih godina šljunkari postali posebno bezobzirni. Naročito koriste činjenicu da je rijeka Drina prirodna granica između BIH i Srbije, što im daje idelanu priliku za lov u mutnom, odnosno ilegalno iskopavanje šljunka. Primjera radi, obala ispod Pavlovića mosta katastarski pripada opštini Bogatić u Srbiji, pa obalom Drine uzvodno je gotovo na svakih stotinu metara neka divlja šljunkara, čak sa istaknutim cijenama za prodaju šljunka po kubnom metru.

“Više gotovo da se ne može prići ni šetati niz obalu Drine, takođe nema ni mjesta za odmor, a i vikendice pored puta većinom su na prodaju. Korito Drine se iz dana u dan širi, došlo je do erozije tla, čime je odneseno više desetina dunuma zemljišta i ugroženi su sagrađeni objekti bliže obali. Vlasnici se pokušavaju organizovati i sami napraviti obaloutvrde, ali kažu da su dosadašnji pokušaju bili bezuspješni i svakim danom je situacija sve teža” – kažu iz NGG.

Aktivisti smatraju da je jedan od glavnih problema što je sve ono što je Glavna služba za reviziju javnog sektora RS prije 15 mjeseci konstatovala u svom revizorskom Izvještaju – koji je imao za cilj da se ispita na koji način nadležne institucije kreiraju i provode mjere i aktivnosti dislokacije i vađenja materijala iz vodotoka i obezbjeđuje adekvatno uređenje i zaštita vodotoka rijeke Drine – još uvijek samo mrtvo slovo na papiru u smislu provođenja preporuka.

A, revizori su, u svom iz Izvještaja revizije učinka ”Upravljanje eksploatacijama mineralnih resursa i čišćenjem materijala iz vodotoka” iz decembra 2021. godine uputili niz zamjerki nadležnim za upravljanje vodotokom, donosiocima zakonskih propisa u ovoj oblasti i vršenju nadzora nad upravljanjem vodotokom.

Stavili su primjedbe da lokacije na kojima je vršena dislokacija i vađenje materijala iz vodotoka rijeke Drine nisu određivane na osnovu sagledavanja stanja vodotoka, utvrđenih potreba i prioriteta, niti su doneseni potrebni planski dokumenti. Da se nadzor, odnosno praćenje realizacije zaključenih ugovora o dislokaciji i vađenju materijala iz vodotoka rijeke Drine svodio na povremene posjete zaduženih lica iz JU „Vode Srpske“ lokalitetima na kojima se izvode radovi, bez jasnog pristupa šta se, kada i kako kontroliše, te čime se to dokumentuje. Da su u prosjeku izvršene dvije kontrole po ugovoru, odnosno da je kontrola vršena jednom u 72 dana realizacije ugovora. Izvođenje radova u skladu sa elaboratima suštinski nije kontrolisano, niti su kontrolisane količine stvarno izvađenog riječnog materijala. Takođe, da nadležne institucije ne obezbjeđuju potrebnu zaštitu vodotoka i vodnog zemljišta od nedozvoljenih aktivnosti eksploatacije šljunka i pijeska iz vodnog zemljišta i vodotoka rijeke Drine.

“Naknadnim pregledom provođenja dvadeset preporuka Glavne službe za reviziju javnog sektora RS utvrđeno je da su nadležne institucije, kojima su upućene, u cjelosti provele samo dvije. To je konstatovano u Izvještaju iz aprila prošle godine i prema našim informacijama, situacija se do sada nije umnogome promjenila na bolje, a na terenu imamo negativne rezultate i tek ćemo ih izgleda imati u nastavku” – zaključuju iz NGG “Zaustavimo nelegalnu eksploataciju šljunka i devastiranje obale rijeke Drine na području Bijeljine”.

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije