Kako je sve u Bosni i Hercegovini u sjeni međusobnog natezanja samozvanih predstavnika tzv. konstitutivnih naroda, tako je i pitanje ravnopravnosti polova u stalnoj sjeni borbi za nacionalnu ravnopravnost ili premoć.
Još uvijek aktuelni Zakon o Vijeću ministara se, tako, detaljno brine o “konstitutivnim” narodima i njihovoj ravnopravnosti, ali polnu ravnopravnost i ne spominje.
S druge strane, BiH ima Zakon o ravnopravnosti polova, koji precizno nalaže da zastupljenost manje zastupljenog pola ne smije biti ispod 40% inače se to tretira kao diskriminacija. Ali taj zakon ne da niko ne poštuje, nego smo imali vlade (uključujući i Vijeće ministara) koje u svom sastavu nisu imale nijednu ženu.
Na sjednici Predstavničkog doma državnog parlamenta, održanoj juče, 15.06., usvojene su izmjene i dopune Zakona o Vijeću ministara, kojim se pokušava riješiti problem polne neravnopravnosti bar u ovo instituciji, tako što se predviđa da sastav Vijeća ministara čini najmanje 40% žena.
Inicijativu su, prije nekoliko mjeseci, podnijele poslanice Mirjana Marinković Lepić i Aida Baručija, iz kluba Naša stranka-Nezavisni blok.
„Do sada, u svim sazivima Vijeća ministara bile su dvije ministrice a dešavalo se da nema ni jedne. Izmjene i dopune koje su usvojene podrazumijevaju da se ravnopravnost polova poštuje i prilikom imenovanja predsjedavajućeg Vijeća ministara te njegovih zamjenika“, poručila je poslanica državnog parlamenta Mirjana Marinković Lepić.
Usvajanjem na Predstavničkom domu, ove izmjene Zakona i uspostava ravnopravnosti u Vijeću ministara, prošle su tek prvu prepreku. Ostaje, naime, da se o navedenim izmjenama i dopunama Zakona o Vijeću ministara izjasni i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.
U međuvremenu, podsjetimo se da u Članu 20 Zakona o ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini piše:
obaveza postoji i za sve ovlaštene predlagače prilikom izbora predstavnika i delegacija u međunarodnim organizacijama i tijelima.
(2) Ravnopravna zastupljenost polova postoji u slučaju kada je jedan od polova zastupljen najmanje u procentu 40% u tijelima iz stava (1) ovog člana.
(3) Diskriminacijom po osnovu pola smatra se situacija kada ne postoji ravnopravna zastupljenost iz stava (2) ovog člana.”
