BIRN BiH je poslao upite u 96 sudova odnosno tužilaštava u BiH o načinu na koji primaju zahtjeve za slobodan pristup informacijama. Velika većina, njih 51, dopušta slanje upita na različite načine uključujući i e-mail. Ali od 58 svih koji su odgovorili, dva tužilaštva i četiri suda ne daju mogućnost da se upit pošalje e-mailom, što je uobičajena praksa kod većine državnih institucija.
Urednik portala Capital.ba i predsjednik Kluba novinara Banjaluka Siniša Vukelić kaže kako takav pristup otežava rad novinarima.
“Poruka koju oni šalju zapravo je da ne žele da se mijenjaju, i jedini zaključak koji se iz toga može izvući jeste da oni traže svaki mogući način da budu manje transparentni, da otežaju rad novinarima, da javnost manje dobije informacija ili ne dobije pravovremeno [informacije] koje su potrebne kako bi se neki tekst napravio”, kaže Vukelić.
Donošenje upita lično ili slanje poštom oduzima dragocjeno vrijeme kada se radi na tekstu i onemogućuje novinarima da urade priče koje bi inače uradili da su pravosudne institucije otvorenije, dodaje on.
“Ukoliko šaljete poštom, morate odnijeti na poštu, to putuje dva-tri dana, Sudu treba par dana da obradi informaciju, da napišu odluku ili odgovor, oni pošalju nazad odgovor poštom, to je sedam do deset dana. Vi kada poslije deset dana dobijete informaciju, ona je potpuno neupotrebljiva sa novinarskog stanovišta”, kaže Vukelić.
Osim prepreka kod slanja upita, novinari se pri dobijanju informacija iz pravosuđa suočavaju s neodgovaranjem ili kašnjenjem u odgovorima.
Na upite BIRN-a BiH nikako nije odgovorilo 38 pravosudnih institucija, a od 58 onih koje jesu, odgovori su stigli i nakon 14 dana.
Stručnjaci i novinarska udruženja u BiH već dugo upozoravaju da je rok od 14 dana koji je propisan Zakonom o slobodi pristupa informacijama (ZOSPI) predug. Pravnica iz Udruženja “BH novinari” Vildana Džekman kaže kako zakonska norma ne ide u korist novinara. Institucije nerijetko ne prepoznaju da novinari trebaju imati prednost za dobijanje informacije, jer su oni ti koji svakodnevno informišu javnost o značajnim dešavanjima, objašnjava ona.
Džekman smatra da novinari često informaciju za dnevnu vijest trebaju istog dana kako bi informisali javnost.
“One informacije nakon 15 dana gube smisao, i zakonske norme trebamo u tom pogledu prilagoditi”, kaže Džekman.
Novi zakon za još duži rok čekanja
Siniša Vukelić, direktor poslovnog portala Capital i član Kluba novinara Banja Luka. Foto: BIRN BiH
Izmjene Zakona o slobodi pristupa informacijama, za koje su novinari vjerovali da mogu skratiti rokove dostavljanja informacija, mogle bi te rokove dodatno produžiti. U martu ove godine nekoliko organizacija civilnog društva pozvalo je Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine da povuče na doradu Prednacrt zakona o slobodi pristupa informacijama jer nije u skladu s međunarodnim standardima i najboljim praksama.
Prednacrt zakona, koji je još uvijek u proceduri, predviđa uvođenje dodatnih 15 dana za odgovaranje na upit, što bi čekanje za novinare i druge građane moglo produžiti na ukupno mjesec dana.
Uglješa Vuković, rukovodilac Odjela za analize i javne politike Transparency Internationala (TI) u BiH, kaže kako produžavanje roka za dostavljanje informacija nije dobra odluka.
“Nikako ne bi bilo dobro da se rok za postupanje po zahtjevima za pristup informacijama produži, jer će to ozakoniti neefikasan rad uprave”, kaže on i dodaje kako trenutni zakon ne poznaje slanje zahtjeva za pristup informacijama e-mailom, ali i kako on ne olakšava pristup građanima i medijima.
“Treba praviti razliku između zahtjeva kojim se traže informacije u gotovom obliku, kao što su kopije izvještaja, odluka, presuda, od medijskih upita u kojima se traži mišljenje ili kratka informacija, a na šta bi pravosudne institucije trebale odgovarati u najkraćem roku putem službi za informisanje”, objašnjava Vuković i dodaje da je javnost često prinuđena zahtijevati i osnovne informacije o radu javnih organa, umjesto da su one već dostupne na službenim stranicama.
Udruženje “BH novinari” je tokom konsultacija za ovaj zakon uputilo primjedbe na određene akte, posebno na član 25., smatrajući da je rok od 30 dana predug za medijske radnike.
“To će još zatvoriti institucije, to nije u skladu s demokratskim principima jedne države, međunarodnim regulativama koje nalažu da institucije, posebno pravosudne, moraju biti transparentne, nepristrasne, objektivne, tako da se bojim da se produžetkom rokova nećemo približiti demokratskim vrijednostima jedne države”, kaže Džekman i dodaje kako je Udruženje poslalo svoj prijedlog rokova.
Džekman objašnjava da su oni u svom prijedlogu tražili da taj rok bude tri puta kraći od sadašnjeg, te da institucije budu u obavezi odgovor dostaviti isti dan ili u roku od najduže tri dana, kako bi novinari blagovremeno informisali javnost o pitanjima od javnog značaja.
Ujednačavanje prakse u pravosudnim institucijama
Uglješa Vuković, Transparency International u BiH
Najveći dio pravosudnih institucija koje su odgovorile na upit BIRN-a BiH navelo je da prihvata upite e-mailom.
Iz Osnovnog suda u Banjaluci objasnili su da su novinarske upite najčešće primali putem e-maila, te da su na njih pokušavali odgovoriti što je moguće brže ukoliko postoji dovoljno podataka pomoću kojih bi identifikovali novinara ili medij.
“U komunikaciji s medijima, poželjan je logo novinske kuće. Novinarski upiti su najčeše upućeni putem e-maila ili strankama koje traže informacije po ZOSPI-u RS-a ili koje su to po sadržini zahtjeva. Dakle, ne mora biti na propisanom obrascu, ali je potrebno da zahtjev sadrži neophodne podatke za obradu i pripremu odgovora”, naveli su iz Osnovnog suda u Banjaluci.
Sudovi i tužilaštva kojima su novinari BIRN-a BiH poslali upite a koji su u svojim odgovorima naznačili da zahtjeve primaju isključivo poštom ili lično, kao obrazloženje su naveli nepostojanje zakona o elektronskom pečatu i nemogućnosti utvrđivanja identiteta osoba koje šalju zahtjeve.
U Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo insistiraju na slanju zahtjeva putem pošte ili lično “zbog autorizacije odnosno nepostojanja Zakona o elektronskom pečatu”.
“Bitno je utvrditi identitet osobe ili osoba koje šalju zahtjev (uključujući i pravna lica)”, naveli su u odgovoru za BIRN BiH.
Druge pravosudne institucije koje su odgovorile da je zahtjev moguće poslati putem pošte ili ga dostaviti lično pozivaju se na sam Zakon, koji to decidirano propisuje, ne ostavljajući prostora fleksibilnosti poput većine pravosudnih institucija.
Treba nam da kažemo pojedinačne odgovore i ko su.
Kompleks pravosudnih institucija BiH. Foto: BIRN BiH
Vukelić kaže kako elektronski potpis ne može biti sporan, jer uvijek postoji mogućnost potvrde identiteta novinara i redakcije kroz memorandum i pečat.
“Često novinari odustanu da traže takve informacije, posljedica toga je da imate nepotpune tekstove, nekada netačne ili jednostavno ne obrađuje se neka bitna tema, novinari se okrenu drugim temama i vodi se opet zaključku da je to i cilj sudova i tužilaštava zašto postupaju na tačno ovakav način”, kaže Vukelić.
Zbog razlika u pristupu primanja zahtjeva i odgovaranja novinarima, Vukelić smatra da bi Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) trebalo obavezati sve sudove i tužilaštva na svim nivoima da novinarima omoguće slanje zahtjeva elektronskom poštom.
Nakon višegodišnje pripreme, VSTV je nedavno usvojio Nacrt komunikacijske strategije, čije se konačno usvajanje očekuje nakon konsultacija. Ali ovaj dokument nije predviđen kao obavezujući za sudove i tužilaštva.
Dok se ne izmijeni Zakon o slobodi pristupa informacijama ili donese komunikacijska strategija kojom bi se ujednačila praksa ili primoralo sudove i tužilaštva da budu brži i transparentniji u odgovaranju novinarima, Džekman poziva medijske radnike da iskoriste mogućnost žalbe, prigovora ili tužbe ukoliko im se informacije ne dostave na vrijeme.
Ona kaže kako novinari u svojim rukama posjeduju vrlo značajan alat i da ga trebaju iskoristiti, objašnjavajući da je prostor na kojem objavljuju vijesti dostupan široj javnosti, a da novinari trebaju javno pisati ko im nije odgovorio na zahtjev i redovno prozivati te institucije i ljude.
“Ako imamo sankcije, da ih onda iskoristimo, a druge strane da udaramo na moralnu perspektivu predstavnika institucije koja obnaša tu dužnost da zaista radi svoj dio posla”, zaključuje ona.
______________________________________________________________________________
Tekst je nastao u okviru projekta „Transparentnošću protiv korupcije u pravosuđu“ uz finansijsku podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), i predstavlja dio šireg projekta “Podrška građanima u borbi protiv korupcije”, koga implementiraju Centri civilnih inicijativa, kao vodeći partner. Sadražaj teksta je isključiva odgovornost BIRN-a BiH i ne mora nužno odražavati stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
