Građanski aktivizam

Dobrinja – Kantonalno ministarstvo ignoriše i odluke Federalnog i zahtjeve građana i odbija preispitati okolinsku dozvolu koju je izdalo za terminal kerozina u vodozaštitnoj zoni

Kantonalno Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša nije detaljno preispitalo sve argumente Aarhus centra koji se odnose na proceduralne propuste uočene u postupku izdavanja okolinske dozvole kako mu je naloženo.

Gdje je granica bahatosti i nezakonitog postupanja predstavnika vlasti u BiH, ko dozvoljava da institucije ne poštuju odluke drugostepenih organa, ko je kriv što institucije ponavljaju greške?

Za slučaj izgrađenog i u septembru prošle godine svečano otvorenog terminala kerozina, zajedno sa benzinskom pumpom, autopraonicom, punionicom plina, u 3. vodozaštitnoj zoni u sarajevskom naselju Dobrinja, svi znaju. Građani tog naselja se već 2 godine donkihotski, bore protiv ovoga, ukazuju na nepravilnosti, na kršenja procedura, zakona, apeluju da ih se zaštiti od opasnosti. Međutim, na taj slučaj reaguje samo javnost koja građanima pruža podršku. A jedina reakcija predstavnika vlasti je okretanje leđa građanima, kako bi zaštitili privatnog investitora, očigledno zaboravljajući da su na tim pozicijama kako bi štitili interese građana i zakone, a ne da bi bogatim pojedincima s dobrim vezama u vladajućim strankama omogućili da se još više obogate. Da korupciju ne spominjemo.

U ovom slučaju su svi postupci odgovornih institucija za rubriku vjerovali ili ne. Tako je u oktobru prošle godine Federalno ministarstvo turizma i okoliša uvažilo žalbu Aarhus centra u BiH te poništilo rješenje Kantonalnog ministarstva kojim je odbačena žalba Aarhus centra na okolinsku dozvolu kao nedopuštena. Tačnije, prema navedenom rješenju Kantonalno Ministarstvo je bilo dužno ponovo odlučivati o žalbi Aarhus centra koja se odnosi na okolinsku dozvolu izdatu za izgrađeni kompleks u naselju Dobrinja u Sarajevu.

Da podsjetimo: u žalbi na okolinsku dozvolu Aarhus centar u BiH je osporio način i postupak ishodavanja okolinske dozvole, jer su uočeni proceduralni propusti koji se između ostalog tiču i učešća javnosti u postupku ishodovanja okolinske dozvole. Pomislili biste da je vrijeme za slavlje. Ali ipak – ne.

Po izdatom rješenju Federalnog ministarstva turizma i okoliša je bilo jasno da je kantonalnom Ministarstvu komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša naloženo da “prilikom ponovnog postupka uzme u obzir sve navode Aarhus centra u BiH i ponovi postupak na način da uvaži navode žalitelja”, a koji se tiču priznavanja Aarhus centra u BiH kao zainteresovane strane u postupku izdavanja okolinske dozvole, kao i u odnosu na proceduralne propuste koji se tiču primjene Aarhuske konvencije i učešća javnosti u postupku ishodovanja okolinske dozvole. Ili da ospore navode žalitelja “uz krajnje argumentovan način, uz uvođenje novih dokaza koji osporavaju navode žalitelja.”

Očigledno je svima bilo jasno šta znači ovo rješenje osim onih kojima je rješenje upućeno. Naime, Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo je ponovo odbacilo žalbu Aarhus centra na okolinsku dozvolu kao nedopuštenu. Međutim, Aarhus centar je opet reagovao i ponovo uputio žalbu na to rješenje Federalnom ministarstvu okoliša i turizma. Upravo na osnovu te žalbe, Federalno ministarstvo je u aprilu ove godine opet poništilo rješenje Kantonalnog ministarstva navodeći da nije postupilo po uputi datoj u prethodnom rješenju Federalnog ministarstva, tačnije nisu na krajne argumentovan način osporili navode Aarhus centra koji konstantno osporava način i postupak ishodovanja okolinske dozvole referirajući se na nepoštivanje Aarhuske konvencije i uključivanje zainteresovane javnosti u postupak izdavanja okolinske dozvole. To znači da kantonalno Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša nije detaljno preispitalo sve argumente Aarhus centra koji se odnose na proceduralne propuste uočene u postupku izdavanja okolinske dozvole kako mu je naloženo.

I tako, kao u nekoj ludoj igri mačke i miša koja traje više od 9 mjeseci, Kantonalno ministarstvo odbija da shvati šta mu Federalno ministarstvo, inače drugostepeni organ, govori, a Federalno ministarstvo kao papagaj ponavlja jedno te isto. I saga se nastavlja jer je kantonalni ministar Almir Bečarević u telefonskoj izjavi za portal Antikorupcija.info rekao da je Ministarstvo opet odbacilo žalbu Aarhus centra kao nesnovanu jer kako tvrdi, okolinska dozvola je pravosnažna i kao takva se ne može mijenjati. Dodatno je istakao da je javnost blagovremeno bila obavještena o cijelom tom postupku te da se Aarhus centar kao zainteresovana strana javila tek 3 mjeseca nakon izdavanja okolinske dozvole. Ministar Bečarević je istakao da je ovakvog stava bio i prethodni ministar Hadžiahmetović, te, da tu nema dileme da je Aarhus centar zakasnio. Također je rekao da shvata da je FMOiT  pod pritiskom i da im zato vraća odluku na ponovno postupanje, te, da to prepisivanje između ova dva ministarstva može trajati i 20 godina. U konačnici ministar je postavio pitanje kako nikome ne smeta Aerodrom koji posjeduje terminal kerozina a nalazi se u vodozaštitnoj zoni.

Dakle, Ministarstvo uopšte ne želi da dovede u pitanje izdatu dozvolu iako se odluke čak i kada su pravosnažne mogu poništiti ukoliko je prekršena procedura. Međutim, po starom dobrom običaju predstavnici vlasti i dalje brane svoje stavove iako ih nisu preispitali i ignorišu kako drugostepene organe tako i građane, vjerovatno u nadi da će se građani i nevladine organizacije u jednom trenutku umoriti i odustati od žalbi i upita. S druge strane, navode apsurdnost sistema čiji su sudionici gdje se dva ministarstva dopisuju i vraćaju jedni drugima iste odgovore, ali ne rade ništa da takav sistem promijene i da se do rješenja dođe brže.

Postavlja se pitanje: Kada se ova igra završava? Da li stvarno može trajati 20 godina, kako reče ministar Bečarević? Ko će odgovarati što se ignorišu objašnjenja i tumačenja institucija višeg nivoa, što se ne dovode u pitanje donesene odluke?

I dok igra traje, kompleks je odavno u funkciji, svakodnevno radi, a građani žive u konstantom strahu od ekološke katastrofe. Upravo iz tog straha ne odustaju od svojih zahtjeva a to je da se konačno preispitaju sve izdate dozvole i da konačno neko odgovara za sve nepravilnosti učinjene u ovom slučaju.

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije