Dobro tempiranje – pred kraj avgusta, dok su, s jedne strane, po BiH, uključujući i njen “manji entitet”, još uvijek gorili požari i zbrajana dosadašnja šteta na šumskom blagu, a, s druge strane, hapšeni direktori JP “Šume Srpske”, Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske objavila je dva izvještaja u vezi sa šumama ovog entiteta, odnosno njihovim upravljanjem, kojim je jasno locirana odgovornost institucija vlasti za sve što se dešava u ovoj oblasti.
Prvi je Izvještaj o naknadnom pregledu provođenja preporuka iz Izvještaja revizije učinka ”Upravljanje sredstvima posebnih namjena za šume“.
ZA PET GODINA NIJE U POTPUNOSTI PROVEDENA NIJEDNA PREPORUKA
U ovoj reviziji učinka, provedenoj prije 5 godina (prateći izvještaj objavljen je 16.08.2019.) zaključeno je da se sredstvima posebnih namjena za šume nije upravljalo efikasno – da je strateški i regulatorni okvir nekompletan, međusobno neusaglašen i ima niz manjkavosti, tako da ne predstavlja odgovarajuću polaznu osnovu za efikasno upravljanje sredstvima posebnih namjena za šume, da se planiranje u vezi sa ovim sredstvima vrši bez adekvatno utvrđene osnove i koordinacije od strane nadležnih institucija, da se raspodjela sredstava posebnih namjena za šume korisnicima vrši bez utvrđenih prioriteta, naročito dugoročnog karaktera, te jasnih principa i kriterijuma za dodjelu sredstava korisnicima (što je, po definiciji, pogodno tlo za razne zloupotrebe i razvoj korupcije), da se praćenje, nadzor i izvještavanje u vezi sa sredstvima posebnih namjena za šume ne provode na organizovan i sistematičan način, da raspodjela i utrošak sredstava nisu analizirani, niti su predlagane konkretne mjere kojima bi se unaprijedili rezultati ostvareni njihovim utroškom.
Uglavnom, stanje krajnje zapuštenosti, karakteristično za države čija se vlast bavi više sama sobom i svojim interesima, umjesto interesima svojih građana i izgradnjom sistema. I za autokratskim manirima i korupciji sklonu vlast, koja umjesto uređenog sistema i funkcionisanja pravne države, više voli fluidni prostor nedorečenosti i sistemskih rupa, u kome se odluke donose u neformalnim centrima moći.
Revizori su, nakon objave izvještaja o ovoj reviziji učinka, Vladi Republike Srpske, Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Javnom preduzeću šumarstva „Šume Republike Srpske“, dali preporuke za promjene koje je neophodno preduzeti u cilju unapređenja upravljanja sredstvima posebnih namjena za šume, kao preduslovom za unapređenje upravljanja šumama i njihovu bolju zaštitu.
Pet godina kasnije, međutim, u potpunosti nije provedena nijedna od njih. Naknadnim pregledom provođenja preporuka, naime, revizori su utvrdili da je od pet datih preporuka jedna djelimično provedena, za jednu je provođenje u toku, a tri preporuke nisu provedene ni u kom obimu. Konstatovano je da dosadašnjim aktivnostima (za 5 godina!) nisu postignuti značajniji rezultati u pogledu efikasnijeg korišćenja sredstava posebnih namjena za šume. Što je, naravno, neprihvatljiva, ali istovremeno, i sasvim uobičajena posljedica nerada i pogrešne fokusiranosti unutar institucija, za koje, na žalost, niko odgovarati neće. Osim ako se ne desi čudo pa se istraga protiv direktora Šuma Republike Srpske ne proširi i na njihove političke saradnike i nalogodavce.
ŠUME GORE A VLAST SE ČEŠLJA
Drugi izvještaj Glavne službe za reviziju javnog sektora RS objavljen 30. avgusta izvještaj je o provedenoj reviziji učinka “Funkcionisanje sistema za zaštitu od šumskih požara”.
Rezultati su katastrofalni. Revizori su, naime, samo potvrdili ono što građani i sami znaju i čemu svjedoče – da ne postoji efikasno upravljanje rizikom od požara, jer sistem za zaštitu od šumskih požara nije funkcionalan. Naime, postojeći nivo organizovanosti i spremnosti snaga zaštite i spasavanja od šumskih požara, kao i način njihovog aktiviranja, ne obezbjeđuju efikasan odgovor. Revizori su opštem sudu javnosti samo dali detaljnu argumentaciju.
A upravo ta argumentacija, odnosno njihovi nalazi i zaključci, jasno ukazuju da je odgovornost za svaki pojedinačni požar i uzrokovanu štetu, zapravo, (i) na organima vlasti. Jer iako požari svake godine uzrokuju ogromnu štetu i često samo zahvaljujući prirodnim pojavama (padne kiša) ta šteta nije i veća, vlast naprosto ne čini ništa da stvori efikasan sistem zaštite od požara.
A nerad i neodgovornost vlasti ide tako daleko da u Republici Srpskoj, kako su detektovali revizori, nisu doneseni ni strateški dokumenti za zaštitu od požara i zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama, kao preduslov za mnoge druge neophodne a nedostajuće stvari u tom kontekstu.
Nepostojanje metodologije za vrednovanje opštekorisnih funkcija šuma onemogućava procjenu indirektnih šteta od požara, što dovodi do nepouzdanih procjena rizika. Nepoznavanje svih neophodnih elemenata utiče na (ne)pravovremeno aktiviranje snaga zaštite i spasavanja, kao i primjenu (ne)adekvatnih tehnika gašenja požara.
Revizori su konstatovali da se u BiH, u javnom prostoru, uglavnom bavi procjenama direktne štete od požara: štete na drvnoj masi, sadnicama i troškovi gašenja šumskih požara. I upozoravaju da su indirektne štete pet do deset puta veće od direktnih.
Kako nam političari žive u prošlosti i od prošlosti (uz dodatak revizionizma i govora mržnje) na istom nivou održavaju i javne usluge. U Republici Srpskoj, naime, nisu propisane doktrine, metode, tehnike i taktike upravljanja požarom kao i modeli obuke, što utiče na efikasnost upotrebe i obuke snaga zaštite i spasavanja. “Nepostojanje razvojnih platformi onemogućava uvođenje novih metoda, tehnika i tehnologije za gašenje šumskih i drugih požara na otvorenom prostoru”, navode revizori. No, pitanje je da li su, u opštoj eroziji znanja i morala, u društvu u kome se diplome prodaju po benzinskim pumpama, a kupuju i u veleprodaji, i u kome je partijska pripadnost i odanost ispred stručnosti i profesionalnosti, na mjestima odlučivanja ljudi koji uopšte znaju da postoje nove metode, tehnike i tehnologije. Za sve i svašta, pa i za gašenje požara.
NEMA DOVOLJNO PARA ZA ZAŠTITU ŠUMA OD POŽARA, AL IMA ZA ŠIRENJE VOZNOG PARKA I POVEĆANJE PRIVILEGIJA POLITIČARA
Revizori su utvrdili i nedostatak i neusklađenost planskih dokumenata na nivou Republike Srpske, jedinica lokalne samouprave i šumskih gazdinstava. “Tokom jedanaest godina od donošenja Uredbe o sadržaju i načinu izrade plana zaštite i spasavanja od elementarne nepogode i druge nesreće, potpun Plan zaštite i spasavanja donesen je u manje od pola jedinica lokalne samouprave obuhvaćenih revizijom.”, konstatuju.
Revizori upozoravaju i da izdvojena sredstava za zaštitu od šumskih požara nisu dovoljna za sprovođenje planiranih mjera i aktivnosti zaštite, što ograničava kapacitete za odgovor na šumske požare i umanjuje sposobnost subjekata u zaštiti šuma od požara. S druge strane, to savršeno odslikava vrijednosne sisteme onih koji odlučuju o budžetu i njegovoj raspodjeli. I ukazuje na poznatu činjenicu da ne postoji ništa značajnije za naše političare od njihovog voznog parka i drugih privilegija.
I upravo zato imamo situaciju da jedinice civilne zaštite i šumska gazdinstva ne raspolažu potrebnom opremom ni ličnom zaštitnom opremom za gašenje šumskih i drugih požara na otvorenom, kako su utvrdili revizori. A vatrogasno-spasilačke jedinice nisu formirane i opremljene u svim jedinicama lokalne samouprave na takav način da mogu efikasno odgovoriti na šumske požare. Takođe, nisu formirane ni specijalizovane jedinice civilne zaštite od šumskih požara, u pola jedinica lokalne samouprave obuhvaćenih revizijom.
Kako su ovdašnje vlasti navikle da se bave posljedicama a ne uzrocima problema, tako je sasvim očekivano da je, kako navode revizori “Izostalo sprovođenje planiranih mjera preventivnog djelovanja, spremnosti snaga, odgovora, oporavka, izvještavanja i nadzora predviđenih u Planu aktivnosti u pripremi i sprovođenju mjera zaštite i spasavanja od šumskih i drugih požara na otvorenom prostoru u Republici Srpskoj”.
Nije uspostavljen nadzor nad šumskim područjima u cilju ranog uočavanja požara i brzog odgovora na incident. Nedostatak nadzora šuma i koordinacije među nadležnim institucijama, rezultiralo je otkrivanjem, procesuiranjem i kažnjavanjem malog broja počinilaca požara. Valjda je logika: “Ako počnemo kažnjavati one koji čine štetu paleći šume, moraćemo jednog dana i one koji čine štetu pljačkom i korupcijom”.
Da vlast u svemu ovom ne vidi nikakav problem i da joj svih ovih godina nije palo na pamet da bi nešto trebala promijeniti, odnodno poboljšati, govori podatak iz izvještaja da je u potpunosti izostalo provođenje kontrola i ocjena efikasnosti, ekonomičnosti i efektivnosti funkcionisanja sistema za zaštitu od šumskih požara. Niti je uspostavljen jedinstven proces izvještavanja u sistemu zaštite od šumskih požara. Dakle, uopšte ih ne interesuje da poboljšaju i uspostave funkcionalan sistem zaštite od šumskih požara.
HOĆEMO LI I DALJE SAMO GLEDATI KAKO ŠUME GORE, SVJESNI DA…?
I konačno, ne samo da postojeći nivo organizovanosti i spremnosti snaga zaštite i spasavanja od šumskih požara, kao i način njihovog aktiviranja, ne obezbjeđuju efikasan odgovor na incidente, nego se na spaljenim područjima ne provode aktivne mjere sanacije, nego ih se prepušta prirodnom procesu obnove vegetacije, bez intervencije čovjeka. Iako stručnjaci upozoravaju da opožareno područje koje je ostalo bez vegetacije pod uticajem klimatskih faktora vrlo brzo ostaje bez plodnog tla, što otežava obnovu sastojine i uspostavljanje biološke ravnoteže. Požari razaraju organske tvari, te nastaje promjena reakcije tla. I ukoliko se vegetacija uskoro ne razvije, gubici hranljivih materija u zemljištu su nenadoknadivi.
Revizori su, kao i inače, nakon provedene revizije, istu dostavili svim nadležnim institucijama, a Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Republičkoj upravi civilne zaštite, jedinicama lokalne samouprave i Javnom preduzeću šumarstva „Šume Republike Srpske“ dale i konkretne preporuke za poboljšanje postojećeg stanja.
Hoćemo li za 5 godina konstatovati da ni iz ove revizije nije u potpunosti provedena nijedna preporuka? I hoće li Tužilaštvo sabrati štete od požara u svim godinama od kako su revizori upozorili na njih i precizno adresirali odgovornost za nečinjenje i opstruiranje zaštite šumskog blaga. I početi dizati optužnice? Ili ćemo i dalje samo gledati kako šume gore, svjesni da to često nije nužnost nego posljedica nesposobne i neodgovorne vlasti?
