Visoko obrazovanje u BiH trese ovih dana afera sa nepriznavanjem diploma stečenih na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini od strane nadležnih institucija u Republici Hrvatskoj. Priznanje o postojanju problema objavila je Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta u BiH (HEA BiH), a zatim su se široj javnost, posredstvom portala Antikorupcija, ovim povodom obratili aktivisti neformalne grupe studenata „Akreditovane visokoškolske ustanove – priznate diplome“, koji se već duže vrijeme bore za sređivanja stanja u ovdašnjem visokom školstvu, s ciljem povećanja vrijednosti diploma koje se dobijaju po završetku školovanja, odnosno, plašeći se da će neodgovornost vlasti i institucija zaduženih za osiguranje kvaliteta školovanja, dovesti upravo da ovakvog ili sličnog epiloga.
Problem sa diplomama stečenim na visokoškolskim ustanovama u BiH kulminirao je davanjem mišljenja Nacionalnog ureda ENIC/NARIC, koji djeluje u sastavu Agencije za znanost i visoko obrazovanje RH (AZVO), o visokoškolskim kvalifikacijama stečenim u BiH. Konkretno, u mišljenju AZVO-a ističe se da je jedan od problema vrednovanja visokoškolskih kvalifikacija iz BiH to što „u državi stjecanja visokoškolske kvalifikacije nije razvijen jasan, pouzdan i usporediv nacionalni kvalifikacijski okvir“. Takođe, i zbog toga što je od juna prošle godine usvajanjem novih zakonskih propisa u oblasti visokog obrazovanja uvedena provedba neupravnog postupka vrednovanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija, po kojem AZVO donosi neupravni akt – mišljenje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji. Umjesto dotadašnje provedbe upravnog postupka priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija, koja je novim Zakonom ukinuta.
Odgovornost za nastanak problema sa nepriznavanjem diploma iz BiH u Hrvatskoj rukovodstvo HEA BiH prebacilo je na Vijeća ministara BiH, odnosno Ministarstvo civilnih poslova, koji su, po njima, nadležni za Osnove kvalifikacijskog okvira u BiH. HEA BiH je pokušala riješiti nastale probleme u direktnoj komunikaciji i na sastanku sa kolegama iz RH, ali nije došlo ni do kakve promjene i iz susjedne države su im saopštili da će dosljedno sprovoditi novi Zakon o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija.
Potom je na Okruglom stolu održanom u Mostaru povodom Međunarodnog dana obrazovanja 24. januara, voditelj Ureda za organizaciju i osiguranje kvalitete Sveučilišta Hercegovina Marko-Antonio Brkić iznio informaciju da je, osim Republike Hrvatske, i “Republika Slovenija obustavile redovitu proceduru priznavanja diploma koje se stječu na visokoobrazovnim ustanovama u Bosni i Hercegovini”.
No, iz NGG „Akreditovane visokoškolske ustanove – priznate diplome“ su se danas (30.1.2023.) ponovo oglasili i ukazali da bi problem mogao dobiti još ozbiljnije dimenzije, ukoliko u Republici Srpskoj resorno Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo ne odustane od namjere da novim zakonskim rješenjima koja se tiču visokog obrazovanja u RS izjednači akreditovane i neakreditovane visokoškolske ustanove kada je u pitanju izdavanje diploma. Jer bi u tom slučaju studenti mogli doći u situaciju da dobijaju diplome koje vrijede samo na prostoru RS, dok ih neće priznavati u FBiH, a pogotovo ne izvan BiH.
“Sreća je da od 22. sjednice NS RS 31.05.2022. godine, na koju je uvršten nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju RS, nije bilo više redovnih sjednica skupštine, već je samo održano 12 posebnih, jer bi ova, po nama sporna, zakonska rješenja vjerovatno već bila prihvaćena. Čak je u predviđenom roku od 90 dana održana i javna rasprava po predloženom nacrtu, na kojoj su prisustvovali naši predstavnici. Na njoj smo iznijeli primjedbe da je neprihvatljivo da je po novom zakon dovoljno da visokoškolske ustanove imaju dozvolu za rad i da se smatraju akreditovane do okončanja postupka, a on može trajati beskonačno dugo” – navode iz neformalne grupe građana.
Konkretno, citiraju novu odredbu u članu 136 u pripremljenim izmjenama postojećeg zakona iz jula 2020. godine da se „Akreditovanim ustanovama iz Republike, u smislu člana 40. stav 4. ovog zakona, smatraju i visokoškolske ustanove koje imaju dozvolu za rad i u postupku su prve akreditacije, do okončanja postupka akreditacije“. A, u pomenutom članu 40 dosadašnjeg Zakona RS, u stav 4 striktno je navedeno da „Javne isprave mogu izdavati samo akreditovane visokoškolske ustanove“. Ta odredba je navedena i u Okvirnom zakonu o visokom obrazovanju u BiH.
Iz resornog ministarstva, na čije čelo je umjesto ranijeg Srđana Rajčevića za ministra nakon posljednjih opštih izbora imenovan Željko Budimir, se i ne pominje novi Zakon i dokle je došla procedura za njegovo eventualno usvajanje.
„Ministarstvu smo uputili akt „Komentari i sugestije na Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju“ i u njemu istakli da se zalažemo da sve izdate diplome u RS budu sa visokoškolskih ustanova koji su akreditovane i da su u Državnom registru visokoškolskih ustanova u BiH. Kako bi iste prilikom zapošljavanja studenata nakon završetka studija bile priznate i prepoznate kako u BiH, tako i u inostranstvu, odnosno kako bi studenti sa svih visokoškolskih ustanova u RS bili ravnopravni na tržištu rada. Ukazali smo da bi se legalizovanjem izdavanja diploma i od neakreditovanih visokoškolskih ustanova, koje ni po Okvirnom zakonu o visokom obrazovanju u BiH nisu bile validne, izgubio značaj akreditacije kao potvrde kvaliteta rada VŠU, što se sada otkrivanjem afere sa nepriznavanjem diploma u Hrvatskoj i Sloveniji i pokazalo” – reakcija je iz neformalne grupe građana.
Međutim, entitetsko ministarstvo pokušava da minimizira i ovaj problem tumačenjem da se u postupku vrednovanja diploma, konkretno u Hrvatskoj, uzima u obzir isključivo stepen postignutih znanja, vještina i kompetencija, bez upoređivanja studijskih programa, odnosno da se utvrđuje da li je podnosilac zahtjeva za priznavanje strane diplome dovoljno pripremljen za određenu aktivnost u Hrvatskoj, za stručno i/ili akademsko priznavanje, nastavak obrazovanja ili zaposlenje, i može li se dodijeliti alternativno, djelimično ili uslovno priznavanje.
“Ovo ne znači da diplome iz drugih zemalja (prvenstveno BiH i Srbije) nisu legalne ni legitimne, već sada hrvatska agencija može zauzeti stav i tumačiti da studenti koji su studirali u BiH i Srbiji nisu naučili dovoljno da bi u Hrvatskoj imali taj stepen obrazovanja koji im je istaknut na diplomama” – tumačenje je iz Ministarstva za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo.
Ministar Željko Budimir čak smatra da je problem sa nepriznavanjem diploma iz BiH u Hrvatskoj i Sloveniji izazvan vještački, te da je riječ o pojedinačnim slučajevima.
Problem još više umanjuje rektor Univerziteta u Banjaluci Radoslav Gajanin, koji kaže da se on ciljano javlja u proteklih nekoliko godina pred upisne rokove, kada zemlje u regionu plasiraju informaciju da diplome iz BiH nisu priznate.
“To su slučajevi koji se koriste u svrhu propagande kako bi studenti iz BiH studirali na drugim fakultetima. Nema nikakvog razloga da Hrvatska ili Slovenija ne priznaju diplomu bilo kojeg univerziteta koji je akreditovan u BiH” izjava je Gajanina.
Međutim, na ovaj način nadležni za visoko obrazovanje u RS, kao i oni u FBiH, ne čine ništa dobro studentima koji već imaju a tek u budućnosti bi mogli imati velike probleme sa javnim ispravama stečenim u svojoj zemlji, a takođe i oni iz drugih zemalja koji su se odlučili na studiranje u BiH, prvenstveno zbog nižih cijene studiranja. Umjesto da udruženi rade ne samo na poboljšanju kvaliteta studiranja kako na državnim, tako i na privatnim univerzitetima i visokim školama, već i na rješavanju svih drugih pitanja i problema koji se tiču obrazovnog sistema, oni ne žele da cijelu situaciju sagledaju na pravi način već minimiziraju probleme. Zabijajući glavu u pijesak, poput noja, pred njima.
