Dok vlasti u Republici Srpskoj već duže vrijeme rade na zatiranju građanskog aktivizma i sloboode mišljenja i djelovanja, te na obesmišljavanju protesta i onemogućavanju rada organizacija civilnog društva (prvenstveno onih koje se bave zloupotrebama i netransparentnošću vlasti i sistemskom korupcijom), u Federaciji BiH se ovih dana desio pozitivan pomak.
Predstavnički je dom Parlamenta FBiH, na inicijativu nevladinog sektora, na svojoj 12. redovnoj sjednici, održanoj 26.06.2024., prihvatio nacrt Zakona o građanskoj inicijativi i zaštiti građana/ki i aktivista/ica Federacije BiH.
Zakon je javnosti u maju prošle godine predstavio Aarhus centar u BiH, a 15.12. iste godine, na godišnjicu dobijanja BiH kandidatskog statusa za članstvo u EU, Eko HUB-ovi iz šest gradova BiH, projekta “Misli o prirodi!” predali su Parlamentu inicijativu za donošenje ovog zakona, koju je svojim potpisom podržalo 2165 građana Federacije BiH.
Osnovni cilj donošenja Zakona je stvoriti sistemske, institucionalne zaštitne mehanizme za građane i aktiviste koji nastoje pokrenuti diskusiju o pitanjima javnih interesa i vršiti pritisak na vlast u cilju rješavanja društvenih problema, poput zaštite životne sredine i slično, te, harmonizirati pravila o načinu pripreme i pokretanja građanske inicijative, prikupljanja potpisa itsl. Poseban motiv za pokretanje inicijative za donošenje ovog zakona je rastući trend pokretanja SLAPP tužbi – neutemeljenih tužbi koje investitori u sporne projekte pokreću u cilju zastrašivanja, finansijskog iscrpljivanja, odvlačenja fokusa i ušutkivanja aktivista. I koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju slobodi javne riječi.
“Smatramo da svi građani i aktivisti koji izlože svoje vrijeme, zdravlje i živote kako bi riješili neki problem u društvu moraju biti adekvatno zaštićeni. U našem društvu takva zaštita ne postoji. Štaviše, entitet RS pokušava uspostaviti inkvizitorske metode i ugušiti glas građana.
Aktivno učešće građana u okolišnim temama i svim drugim društvenim pitanjima čini stub demokratije, odnosno drugi stub Aarhuske konvencije. Svjesnim podrivanjem tih temelja, ubrzo se ruši demokratska logika, gdje se prosječan građanin/ka s razlogom može zapitati koji je okvir njegove/njene sigurnosti i stabilnosti, ako nije u mogućnosti u miru uživati u svom vlastitom posjedu, ili ako nije siguran/na da voda koju pije i zrak koji udiše nije toksičan?.”, istakla je pri predstavljanju ovog zakona, Emina Veljović, izvršna direktorica Aarhus centra u BiH, najavivši sličnu inicijativu, odnosno zagovaranje usvajanja sličnog zakona i za Republiku Srpsku.
Predloženi zakon, inače, dijelom ispunjava i neke od 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU. Te je to bio dodatni motiv delegatkinji u Domu naroda Federalnog parlamenta Saneli Klarić i poslaniku u Predstavničkom domu istog parlamenta Damiru Nikšiću da ovu inicijativu podrže, te da Zakon, nakon dodatnog pravnog uređivanja teksta od strane “Fabrike propisa”, pravnog tima Naše stranke, početkom 2014. godine, pošalju u parlamentarnu proceduru, kao njegovi formalni predlagači.
Na samom zasjedanju, obrazlažući potrebu donošenja ovog zakona, Damir Nišćić je istakao:
“U ovom trenutku ovo je najvažniji zakon za građansku slobodu, za sve građanske aktiviste i aktivistice, za slobodu govora, za ono što nazivam prirodno-oslobodilačkom borbom u Federaciji BiH, ali i u ostatku države.
Drugim riječima ako želimo i kanimo zakonom zaštititi prirodu, moramo prije svega zakonom zaštititi aktivistice i aktiviste koji nastoje zaštititi prirodu. Moramo zakonom zaštititi svoje hrabre i eksponirane građanke i građane, koji se dobrovoljno bore za opšte dobro. Zaštititi ih od tužbi kojima pravni timovi kompanija, korporacija, interesnih grupa, raznih grupacija, razne hulje(!), nastoje utjerati strah u kosti i oteti slobodu Bosancima i Hercegovcima.”
Kratkim podsjećanjem na stanje u Republici Srpskoj, te nekim državama pod ruskim uticajem, poslanik Nikšić je dodatno izvršio pritisak na svoje kolege, pred glasanje o nacrtu pomenutog zakona, naglasivši:
“Moramo ih (građanske aktiviste) zaštititi i od same države, tj. od neosnovanih tužbi koje mogu doći od same države, u zavisnosti od toga ko je na vlasti. Moramo ih zaštititi od negativnog trenda koji postoji u Republici Srpskoj, recimo, sa “Zakonom o zaštiti od klevete”, ili u Gruziji, u kojoj je donesen “Zakon o stranim agentima”, koji je izazvao burne reakcije tamošnje javnosti i nemire, zakon zbog koga je Gruziji, praktično, zamrznut evropski put. Ovaj nact zakona koji danas imate pred sobom jedini je pravi odgovor na taj trend…
Mi ćemo njegovim usvajanjem pokazati gdje po pitanjima slobode stoji Federacija BiH. Uvjeren sam da ćemo pokazati da stojimo sa slobodnim svijetom, da smo za vladavinu prava i građanskih sloboda, da smo na evropskom putu, da odlučno odbacujemo despotizam i diktaturu.”
Iako je činjenica da se niko od preostalih 97 poslanika Predstavničkog doma, uključujući i predsjednike klubova stranaka, nije javio za diskusiju o Zakonu, izazvala određen stepen zabrinutosti, pri samom glasanju nacrt Zakona je dobio potrebnu većinu. Nije doduše usvojen jednoglasno, kako je od svojih kolega tražio Nišić, ali je usvojen. Sa dvotrećinskom većinom – 51 glas Za, 8 Suzdržanih i 13 Protiv.
No, ovo je tek početak – Nacrt treba da prođe i Dom naroda, koji je, zbog opstrukcija, postao poznat kao “Groblje zakona”, onda javnu raspravu, te oba doma u formi prijedloga.
Bilo kako bilo, ostaju kao činjenica, riječi sa predstavljanja ovog zakona:
“Apsolutno je nedopustivo i zabrinjavajuće da vlast na bilo koji način ignoriše volju građana. Ili još gore – da antagonizira građanske inicijative i aktiviste, a pogotovo da se oni nađu nezaštićeni na udaru vlasti ili tzv. SLEPP tužbi…
Javnost mora(!) učestvovati u upravljanju okolišem, jednako kao i javni organi. I u tom procesu su javne rasprave, građanske inicijative i aktivizam ne samo nezaobilazni, već i više nego poželjni.”
