U oktobru 2017. godine Ured za reviziju institucija BiH objavio je izvještaj o provedenoj reviziji učinka na temu “Elektronsko poslovanje u institucijama BiH – uspostava i primjena”, koja je ukazala na ozbiljne nedostatke u ovoj oblasti.
Zaključeno je, naime, da institucije BiH nisu stvorile odgovarajuće pretpostavke kako bi korištenjem postojećih IT potencijala uspostavile elektronsko poslovanje i time unaprijedile međusobnu komunikaciju, komunikaciju sa građanima i poslovnim subjektima, transparentnost rada, i smanjile troškove poslovanja.
Revizija je pokazala da institucije BiH nisu uspostavile odgovarajući pravni okvir za nesmetano elektronsko poslovanje, niti je postojeći zakonski okvir kojim se reguliše elektronsko poslovanje usklađen sa EU pravnim okvirom.
“U institucijama BiH nije uspostavljena adekvatna koordinacija prilikom implementacije informacionih sistema, zbog čega se razvijaju sistemi koji nisu integrisani, nisu kompatibilni niti interoperabilni, što za posljedicu ima nedostatak razmjene elektronskih podataka između institucija BiH.
Zbog navedenih slabosti, institucije BiH, uprkos milionskim ulaganjima u informacione tehnologije, nisu u mogućnosti da koriste potencijale ovih tehnologija u punom kapacitetu i uspostavom elektronskog poslovanja unaprijede kako međusobnu komunikaciju tako i komunikaciju sa građanima i poslovnim subjektima.”, navedeno je u tada objavljenom izvještaju.
Nakon provedene revizije, Ured za reviziju je dao određene preporuke Vijeću ministara BiH i državnim institucijama koje mogu primijeniti preporuke i pomoći u uređenju i unapređenju ove oblasti.
Pet godina i osam mjeseci kasnije Ured je izvršio kontrolu realizacije preporuka datih u izvještaju iz 2017. i danas, 30.06.2023., objavio izvještaj o tome.
Rezultati su koliko porazni toliko i očekivani. Ured ističe da su po svim datim preporukama preduzimane određene aktivnosti i, valjda zbog inače katastrofalnih rezultata vlasti na državnom nivou, učinjene pomake tretira kao “značajan napredak u stanju ove oblasti u odnosu na razdoblje kada je rađena revizija”. No, istovremeno daje podatak da je svega 33% preporuka u potpunosti realizovano. Što, s obzirom da je u izvještaju iz 2017. govoreno o desetogodišnjem zastoju a da je u međuvremenu prošlo još šest godina, a pritom još govorimo o oblasti koja se nevjerovatno brzo razvija, teško možemo tretirati kao ikakav, a pogotovo značajan, uspjeh.
Revizija je konstatovala i da je 40% 2017.(!) godine datih preporuka djelimično realizovano, dok su kod 27 % preporuka detektovane tek – početne aktivnosti na realizaciji???
Nesposobnost, neefikasnost, pa i štetočinstvo ovdašnje vlasti dobro ilustruje najveći “uspjeh” u realizaciji preporuka iz pomenute revizije od prije 6 godina. Konačno je, naime, osigurana primjena zakonskog okvira kojim se uređuje pitanje elektronskog potpisa. Međutim… pitanje međusobnog priznavanja elektronskog potpisa između različitih nivoa vlasti i dalje nije riješeno. A trenutni zakonski okvir kojim se uređuje pitanje elektronskog potpisa nije usklađen sa pravnim okvirom EU kojim se reguliše oblast elektronskog poslovanja. Što, dakle, obesmišljava i ono što je urađeno.
Što je, opet, tako karakteristično za ovdašnju vlast.
