Bosna i Hercegovina je jedina država iz regiona koja u protekloj deceniji bilježi konstantne porazne rezultate na ljestvici Transparency Internationala kada je korupcija u pitanju.
Ako se obzir uzme samo prethodna godina BiH je nazadovala za ukupno 10 mjesta i trenutno se nalazi na 111. mjestu od ukupno 180 zemalja koje na godišnjem nivou rangira ova organizacija.
Iz Transparency International kažu da nadekvatan zakonski okvir i manjak političke volje za poboljšanjem istog, uveliko doprinose ovakvom stanju, te da postoji realna potreba da se unaprijede brojni zakoni, a prvenstveno oni koji regulišu sukob interesa, finansiranje političkih partija, finansiranje izbora, zaštite osoba koji prijavljuju korupciju, ali i da zemlja uspostavi snažniji i značajno transparentniji sistem kada je riječ o javnim nabavkama i odlukama o tome ko će imati korist od javnog novca.
“Pobrojani zakonski okviri sa svojim manjkavostima omogućavaju političkim elitama, ali i nižerangiranim službenicima brojne zloupotrebe povjerenih moći zarad ličnih koristi, koji u konačnici dovode do toga da korupcija uspješno opstaje u našem sistemu”, pojašnajva Damjan Ožegović, viši istraživač i saradnik za pravne poslove pri Transparency International BiH.
Pravosuđe je ključni faktor
Dodaje i to da je vladavina prava disfunkcionalna, te da institucije nisu u mogućnosti da kontrolišu jedne druge, što se u prvom redu ogleda sa fundamentalnom slabošću pravosudnog sistema na čemu bi trebao biti glavni fokus.
“Pravosuđe bi trebalo biti najjača karika u borbi protiv korupcije, međutim svjedoci smo da je pravosuđe zarobljeno i propraćeno brojnim korupcionaškim aferama, te da ni samo nije imuno na pritiske s vana. Zbog toga se Transparency International zalaže za kompletnu lustraciju pravosuđa kao jedini mehanizam za prevazilaženje krize”, ističe Ožegović.
Lustracija bi se, kaže, sastojala iz tri dijela, a to znači da bi svi nosioci pravosudnih funkcija prošli kroz detaljne provjere pozadinskih veza, detaljne provjere imovinskih kartona i detaljne provjere ličnih kompetencija.
“Tek tada bi se stvorili osnovni snažni preduslovi za obračunavanje sa korupcijom u svim drugim sferama društva, a efikasno i nezavisno pravosuđe bi bilo glavni nosilac borbe protiv korupcije”, poručuje Ožegović.
Aleksandar Draganić koordinator za istraživanje i razvojnu politiku pri Agenciji za razvoj preduzeća EDA iz Banja Luke, prije 20. godina boravio je na postdiplomskim studijama u Velikoj Britaniji, gdje je radio na izradi magistarske disertacije na temu “Korupcija u poslovnom okruženju BiH”. U okviru svoga rada na ovoj temi, počeo se baviti pitanjem korupcije od teorijskog do onog dijela koji se manifestuje u stvarnom životu.
Na prijedlog mentora, istraživanje je otpočeo sa historijskom perspektivom u smislu koliko je korupcija bila prisutna kroz historijski kontekst BiH.
“Uvijek je postojala ta negativna percepcija ljudi prema onome što je predstavljalo okvir države, i ono što je državano se nije doživljavalo kao svoje, u smislu ako se uzme, ne smeta. Stvar koja je jako bitna, kada se korupcija historijski posmatra, jeste taj nesretni rat koji je zadesio BiH i taj nacionalizam zbog kojeg se u javnom diskursu, kada neko počini određene nezakonite radnje, odmah to pokušava sakriti iza nacije i stranke”, pojašnjava Draganić.
Jedna uslovna presuda u četiri godine
Iako je korupcija dosta prisutna u zemljama regiona, kaže Draganić, malo drukčije manifestuje u odnosu na BiH.
“Pravosuđe je zarobljeno od političkih elita i zbog toga ne radi svoj posao kako treba. Mi smo kao nevladin sektor do sada poslali na desetine informacija o koruptivnim namjerama u javnim nabavkama ali mi nismo istraživači, mi smo samo neko ko vrši monitoring. Svaka informacija koja se pojavi u javnosti bi trebala da navede tužioce na istragu, ali bez obzira na to, jako malo je kažnjeno slučajeva u kojima je došlo do takvih pojava”, dodaje.
U krivični zakon Republike Srpske i Brčko distrikta 2017. godine su uvedena dva krivična djela koja se odnose na korupciju u javnim nabavkama, zašto je predviđena kazna u trajanju od šest mjeseci do pet godina zatvora.
Međutim, Draganić kaže da je, otkako je zakon stupio na snagu, izvršena samo jedna uslovna presuda u ukupno 26 sudova Republike Srpske i dva suda u Brčkom distriktu.
“U Federaciji BiH i na nivou BiH apsolutno nema tih djela i mi radimo na tome da se ti zakoni ujednače, jer se za sve korpucijske afere osumnjičeni gone po osnovu zloupotrebe služebnog položaja, a to je toliko širok pojam da se u suštini sve izgubi. Korupcija nije zloupotreba položaja, već postoje razlozi zašto je neko tako osmislio određenu javnu nabavku i sproveo je na način da bi nekome pogodovao. Kada bi uveli taj zakon, onda bi se moglo doći do krivičnog djela”, smatra Draganić.
Nepostojanje detekcije korupcije i traga da je neko počinio takvo djelo s jedne strane, i minimalna sankcija koja omogućava da se počinitelji provuku kroz pravosudni sistem bez da budu adekvatno sankcionisani, predstavljaju ključ kojim je ova zemlja zaključana ističe Draganić.
“Svako ima svoga čovjeka u pravosuđu i vezu koja se vezuje za političke elite koje su manje-više nacionalističke. Ljudi koji rade u pravosuđu imaju porodice i članovi tih porodica nikada ne bi radili u javnom sektoru da im to politika nije omogućila i to je ta veza“, kaže.
Bolje spriječiti nego liječiti
U OSCE BiH su također mišljenja da pravosuđe igra suštinsku ulogu u borbi protiv korupcije, te da bh. pravosuđe mora biti odgovorno za svoju ulogu u borbi protiv nekažnjivosti u čemu je procesuiranje odgovornih samo jedan dio mozaika.
“Mnogo je djelotvornije spriječiti da se korupcija uopšte dogodi nego trošiti vrijeme i resurse na istragu i procesuiranje nakon što se ona dogodi. BiH je potpisnica UN-ove Konvencije protiv korupcije, koja se fokusira na prevenciju i koja sadrži odredbe u vezi sa antikorupcijskim tijelima i unapređenjem transparentnosti u svim procesima djelovanja vlasti, uključujući finansiranje izbornih kampanja i političkih stranaka”, pojašnjava Željka Šulc, glasnogovornica pri Misiji OSCE-a u BiH.
Dodaje, kako je u prethodnim godinama Misija udvostručila napore usmjerene ka sprečavanju korupcije i bez obzira na izraženi nedostatak političke volje za borbu protiv korupcije u BiH, Misija je bila u mogućnosti da pomogne u izgradnji i jačanju sistema koordinacije borbe protiv korupcije u cijeloj u našoj zemlji.
“To je izazovan zadatak s obzirom na složenu institucionalnu strukturu i preklapanje nadležnosti. Misija je pružila podršku izradi ključnih antikorupcijskih propisa, kao što je zakon o prijavi imovine izabranih zvaničnika te strategije i akcioni planovi za borbu protiv korupcije. Oslanjajući se na najbolje primjere iz međunarodne prakse, mi smo takođe pružili podršku kreiranju digitalnih alata za sprečavanje korupcije, kao što je uspostavljanje javnih registara koji pomažu u otkrivanju nepravilnosti i nesvrsishodnosti u imenovanjima, zapošljavanju i javnim nabavkama”, dodala je.
Korupcija duboko utiče na svakodnevicu života u BiH, a prema istraživanjima javnog mijenja doprinosi kod odluke građana da napuste ovu državu i krenu u potragu za stabilnijim i pravičnijim sistemom. Iako je korupciju potrebno u potpunosti iskorijenti, u OSCE-u BiH kažu da je to gotovo nemoguće. Umjesto toga, ističu, treba raditi na njenom umanjivanju.
“Korupcija se pojavljuje u mnogim oblicima, na svim nivoima vlasti i u njoj može učestvovati mnoštvo aktera, što čini njeno potpuno iskorjenjivanje, u bilo kojoj državi ili društvu, skoro nemogućim. Iako spominjanje „iskorjenjivanja korupcije“ može biti korisno da privuče pažnju i da ilustruje hitnost rješavanja tog pitanja, moramo se fokusirati na realan cilj smanjenja korupcije na najmanju mjeru i na uticaj korupcije”, kaže Šulc.
Uključivanje građana u suzbijanje korupcije
Dodaje, kako domaći akteri, uključujući političke lidere, moraju predvoditi proces smanjenja korupcije i pokazati istinsku predanost reformama, na način da počnu ispunjavati svoja obećanja konkretnim djelovanjem.
“To djelovanje treba uključivati investiranje u tijela za borbu protiv korupcije, izrada snažnog normativnog okvira, uključujući hitno usvajanje Zakona o sukobu interesa u skladu sa međunarodnim standardima, imenovanje rukovodstva Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH, pružanje podrške i omogućavanje djelovanja aktera iz pravosudnog sektora, kao i usvajanje Strategije za borbu protiv korupcije BiH i odgovarajućeg Akcionog plana koji će uskladiti napore u borbi protiv korupcije u ovoj državi i osigurati pravilno praćenje i ocjenu antikorupcijskih mjera”, navodi.
Ističe, kako će Misija OSCE-a u BiH nastaviti da ulaže u uspostavljanje efikasnog sistema za sprečavanje i suzbijanje korupcije u BiH, a pored toga, pruža podršku svrsishodnom uključivanju građana u suzbijanje korupcije, konstatujući da pojedinci ne trebaju potcijeniti sopstveni potencijal kada je u pitanju suzbijanje korupcije.
Prema rezultatima istraživanja Instituta za razvoj mladih KULT, 28,6 posto ispitanika u momentu najviše brine korupcija u BiH, preko 55 posto ispitanika navelo je kako je čulo da je neka osoba platila određenu svotu novca kako bi dobila radno mjesto. Kada je riječ o poslu u javnoj administraciji, skoro 60 posto ispitanika kazalo je da je podmićivanje u cilju dobivanja posla prisutno u većini slučajeva.
Iz ovog Instituta ističu da je problem korupcije usko vezan za problem odlaska mladih iz države.
Privreda trpi, a mladi odlaze
“Mladi iz BiH odlaze zbog niza razloga: ekonomskih, obrazovnih, političke klime u državi, prilika koje se pružaju u različitim oblastima, zaposlenje, nedovoljno kvalitetna zdravstvena zaštita ili slaba socijalna skrb”, ističu.
Problem korupcije nije mimoišao niti privredu i privredni sektor u BiH. Značaj problema u ovom sektoru ogleda se, kažu u Udruženju poslodavaca Federacije BiH, u tome da su privredni subjekti žrtve korupcije jer im je neosnovano uskraćena mogućnost poslovanja sa organima vlasti zbog njihove korumpiranosti od strane konkurencije, ali isto tako mogu biti i oni koji uzrokuju i šire korupciju.
“Privredni subjekti mogu biti nosioci korupcije, onda kada pokušavaju da ostvare nešto što im ne pripada ili da ostvare svoje interese na štetu konkurencije i budžeta institucija. Poslodavci su izloženi korupciji kod inspekcijskih nadzora, upravnih postupaka, dodjele državne pomoći, poreskih kontrola itd. Jednom riječju, problem korupcije pogađa cjelokupan privatni sektor”, kaže Husein Al-Baldawi iz Udruženja poslodavaca FBiH.
Dodaje, kako je Udruženje poslodavaca FBiH aktivno uključeno u borbu protiv korupcije kroz projekat “Poslovanje bez korupcije” koji se realizira u okviru krovnog projekta „Podrška građanima u borbi protiv korupcije”, a koji provode Centri civilnih inicijativa (CCI), kao glavni implementator, te Transparency International BiH (TIBiH) i Centar za razvoj medija i analize (CRMA) kao partneri na projektu, a podržan je od strane Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).
“Cilj projekta je doprinijeti smanjenju prostora za koruptivne radnje nosilaca izvršne i zakonodavne vlasti, kao i izloženosti poslodavaca korupciji kako bi se stvorili preduslovi za fer tržišnu utakmicu i poboljšanje poslovnog ambijenta u bh. društvu, kroz iniciranje izmjene postojeće legislative koja potiče korupciju, uspostavu javnih registara, uspostavljanje web platforme za prijavu korupcije i besplatnu pravnu pomoć“, kaže se.
Kroz zajednički rad sa pravnim stručnjacima iz kompanija članica Udruženja, predstavnicima svih nivoa inspekcija, resornih ministarstava, agencija za borbu protiv korupcije i vanjskim pravnim ekspertima pripremljeni su prijedlozi teksta Zakona o jedinstvenom postupku inspekcijskog nadzora, kao i 8 izmjena i dopuna postojećih zakona koji svojim nepreciznim odredbama ostavljaju prostor za koruptivne radnje nosilaca izvršne vlasti.
Kreirati nove i izmijeniti postojeće zakone
Kao i njegovi prethodnici, Al-Baldawi ističe kako je nemoguće korupciju iskorijeniti, ali se ona može svesti na minimalnu mjeru čime će se omogućiti normalno funkcionisanje društva.
“Kako bi se došlo do željenih rezultata neophodno je raditi na jačanju svijesti o štetnosti korupcije i nužnosti uključivanja svih segmenata društva u borbu protiv nje, potom kreirati nove i izmjeniti postojeće zakone kojima će se smanjiti prostor za koruptivne radnje javnih službenika, te pooštriti kaznenu politiku protiv korumpiranih javnih službenika”, mišljenja je.
Pojašnjava kako je neophodno istražiti uslove rada i integritet uposlenika u javnom sektoru, i to opštinske službenike, inspekcije, pravosuđe, policiju i carinu, koji su u našem istraživanju identifikovani kao najkorumpiraniji, s ciljem dobijanja jasne slike o uzrocima njihove korumpiranosti.
“U suštini, potrebna je veća angažovanost cjelokupnog društva koja počinje od svakog pojedinca koji će prijaviti korupciju s kojom se susreće, do pravosudnog sistema koji će brzo i efikasno sankcionisati svako koruptivno ponašanje”, poručuje Al-Baldawi.
