Nakon pet godina provođenja Strategije za borbu protiv korupcije (2015-2019) i pripadujećeg Akcionog plana, Bosna i Hercegovina je nazadovala u ovoj oblasti po svim relevantnim međunarodnim parametrima koji pokazuju da je korupcija danas još prisutnija.
Pregled realizacije Strategije koji je izradio Transparency International u BIH (TI BIH) pokazuje da je provedeno tek 30 odsto planiranih aktivnosti iz akcionog plana, a konačan efekat svega gotovo je nikakav jer je BiH napravila nekoliko koraka nazad na polju borbe protiv korupcije.
Najnoviji podaci koje je objavio Transparency international pokazuju da je BiH u periodu provođenja strategije nazadovala 35 mjesta u svijetu po indeksu percepcije korupcije, a glavni razlozi su politička kontrola rada pravosuđa, manipulacije izbornim procesom i kršenje ljudskih prava.
Slično pokazuju i indikatori upravljanja Instituta Svjetske banke koji pored ostalih parametara prate kontrolu korupcije. U periodu provođenja Strategije, BiH ne samo da nije ostvarila nikakav napredak već se bilježi vrlo izražen pad u ocjeni za skoro 20 procentnih poena.
Strategijom je bilo definisano pet strateških ciljeva od kojih je prvi uspostavljanje i jačanje institucionalnih kapaciteta (u potpunosti realizovano 17 od 50 planiranih aktivnosti) a paradoksalno je da su neka od tijela za borbu protiv korupcije formirana tek u posljednjoj godini implementacije strategije. U okviru ovoga trebali su se uspostaviti transparentni i mjerljivi kriteriji za zapošljavanje u javnoj službi kao i smanjivanje političkog uticaja na ukupan rad javnog sektora ali nikakav napredak u ovoj oblasti nije napravljen.
Drugi cilj strategije bio je razvijanje, promovisanje i sprovođenje antikorupcijskih aktivnosti u javnom i privatnom sektoru (u potpunosti realizovano 19 od 74 aktivnosti) gdje je izostao napredak na unapređenju brojnih zakona koji trenutno sprečavaju borbu protiv korupcije, poput zakona koji regulišu pitanje sukoba interesa, javnih nabavki, finansiranja političkih partija, zaštite prijavitelja korupcije na niovu Federacije BiH, kao i zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću sa ciljem unapređenja mehanizama odgovornosti i integriteta nosilaca pravosudnih funkcija.
Treći i možda najvažniji cilj Strategije bio je unapređenje djelotvornosti i efikasnosti pravosudnih institucija gdje je u potpunosti realizovano svega 14 od 41 planirane aktivnosti, a po svim međunarodnim ocjenama, stanje se dodatno pogoršalo što se imeđu ostalog zaključuje u izvještaju OSCE-a gdje se navodi da u BiH postoji „sindrom nekažnjivosti korupcije“. Cilj strategije bio je popraviti integritet pravosudnih institucija i uspostaviti nove kanale za prijavu korupcije, ali su brojne afere koje su u proteklom periodu pogađale BH pravosuđe dodatno urušile njegov integritet i povjerenje javnosti, dok su brojni sudski procesi koji se vode protiv zviždača obeshrabrili građane da prijavljuju korupciju. TI BiH je kontinuirano pratio procesuiranje slučajeva korupcije u BiH, a porazne rezultate rada najbolje ilustruje podatak da je po predmetima Tužilaštva BIH tokom 2019. godine donesena samo jednu pravosnažna presudu za korupciju gdje je tuženi oslobođen a 67,8%, svih presuda za korupciju u BiH završilo je uslovnom kaznom.
Ovaj podatak jasno pokazuje da vlasti nisu prepoznale ključni problem u definisanju četvrtog cilja strategije, podizanje javne svijesti i promovisanje potrebe za učestvovanjem cjelokupnog društva u borbi protiv korupcije, gdje je u potpunosti realizovano 7 od 45 planiranih aktivnosti.Sva relevantna istraživanja pokazuju da svijest građana postoji ali ne i povjerenje u institucije za provođenje zakona, kako zbog loših rezultata provođenja postojećeg zakonskog okvira, tako i zbog nedostatka mehanizama zaštite za prijavitelje korupcije.
Peti cilj strategije bio je uspostavljanje efikasnih mehanizama za koordinaciju borbe protiv korupcije gdje je najveći broj aktivnosti (12 od 16 planiranih) u okviru ovog strateškog cilja proveden, u smislu usvajanja strategija i planova, programa obuke i sl. Ipak svrha ovakvog pristupa prilično je upitna jer se u izvještaju Evropske komisije navodi da „rascjepkanost strategija i akcionih planova na različitim nivoima vlasti znači da oni imaju veoma ograničen učinak u borbi protiv korupcije“.
U tom izvještaju Evropske komisije konstatuje se „odsustvo napretka“ kada je u pitanju oblast borbe protiv korupcije u BiH a isto potvrđuje i izvještaj GRECO gdje se navodi da BiH nije zabilježila značajnije iskorake na usklađivanju zakonskog okvira sa međunarodnim standardima posebno u oblasti transparentnost finansiranja političkih partija. TI BIH već dugo predlaže unapređenje brojnih regulativa koje trenutno sprečavaju borbu protiv korupcije poput Zakona o finansiranju poltičkih partija, Izbornog zakona, Zakona o sprečavanju sukoba interesa i Zakona o javnim nabavkama. Ipak zbog nedostatka političke volje usvajanje ovih zakona sprečava se raznim opstukcijama na svim nivoima vlasti.
