Efikasnost bh. pravosuđa ponekad je uporediva samo sa efikasnošću ovdašnjih političara u ispunjavanju uslova Evropske unije ili rješavanju bilo kojeg problema građana ove zemlje.
Nereagovanje na eklatantne primjere kršenja zakona i sistemsku korupciju na svakom koraku, s jedne strane, te maratonski procesi i blage kazne, koji obesmišljavaju sam smisao postojanja pravosuđa, s druge strane, rak su rana ovog društva.
Tim problematičniji što je upravo postojanje pravne države uslov za rješavanje većine ovdašnjih problema i jedina nada za izlazak iz stanja permanentne krize i put u bolju budućnost.
No,… kombinacija stranačke kontrole, konformizma, neefikasnosti i nesposobnosti, pa i korumpiranosti, uz nepostojanje adekvatnih sankcija za propuste kao što su nepokretanje sudskih procesa u slučajevima evidentnog kršenja zakona, ili višegodišnje držanje odluka u ladicama ili namjerno pravljenje formalnih grešaka koje kriminalcima omogućavaju izbjegavanje kazni, ili beskonačno razvlačenje sudskih procesa do zastarjevanja slučaja (zadnji u nizu je skandal sa slučajem Dragičević),… samo pojačavaju osjećaj beznađa u ovoj državi. I apatiju kod onih koji još nisu pobjegli „glavom bez obzira“.
U analizama stručnjaka o neefikasnosti pravosuđa u BiH, već godinama, jedan od standardnih primjera je slučaj “Delimustafić”.
Podsjetimo, nakon hapšenja, u novembru 2016., u zajedničkoj akciji Federalne uprave policije i MUP-a Republike Srpske, kodnog naziva “Pravda”, Tužilaštvo Kantona Sarajevo, nakon provedene istrage, u oktobru 2017. podiže optužnicu protiv Alije Delimustafića, nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine i 37 fizičkih i osam pravnih osoba, optuženih za – organizovani kriminal, zloupotrebu položaja ili ovlasti, povredu zakona od strane sudije, pranje novca, krivotvorenje isprave, prevara i pomoć počiniocu nakon izvršenog krivičnog djela.
Prema navodima iz optužnice, Alija Delimustafić je između 2009. i 2016. godine organizovao i vodio kriminalnu grupu koja je, između ostalog, nezakonito knjižila i preprodavala nekretnine uglavnom umrlih osoba na području Kantona Sarajevo. U sudskim postupcima koje je vodila sutkinja Lejla Fazlagić Pašić, jedan od članova grupe, nekretnine sa umrlih knjižile su se na članove organizacije i njihovu rodbinu, a potom su ih sklapanjem ugovora prodavali trećim osobama, na koji način su stekli protupravnu imovinsku korist u iznosu većem od 10 miliona KM.
“Dakle, riječ je o sistemskoj korupciji u kojoj su učestvovali bivši ministar unutrašnjih poslova RBiH, sutkinja, tužilac, osam advokata, sudski vještak, notar, zamjenik direktora Agencije za forenzička ispitivanja BiH, općinski službenici, sudski kuriri i direktori firmi.”, ocijenjeno je po dizanju optužnice. Koja je bila jedan od onih slučajeva zaludnog buđenja nade u početak funkcionisanje pravne države i konačno rasčišćavanje sa nagomilanim kriminalom i korupcijom u zemlji, u organizaciji bivših ili još aktuelnih političkih moćnika i njihovih saradnika.
No,… od tog oktobra 2017. nije se desilo praktično ništa. Tačnije desio se nevjerovatni niz od preko 50 odgađanja početka suđenja, iz različitih razloga, od kojih je najčešći bio – neopravdani izostanak optuženih ili branilaca sa zakazanog ročišta. A pošto je teško povjerovati da neko bez ozbiljnog razloga dopušta da ga godinama prave budalom, pojavile su se i sumnje u korupciju i političke pritiske na pravosuđe.
I tek nakon učestalih skretanja pažnje medija na ovaj skandal u pravosuđu, 7 i po godina od hapšenja i 6 i po od podizanja optužnice, suđenje je konačno počelo. Odnosno 09.04.2024. odžano je prvo ročište, na kojem je započeto čitanje optužnice. I pokazano da se može kad se hoće, jer je i ovaj put bilo pokušaja opstruiranja procesa, ali su oni uspješno eliminisani.
Predsjedavajući Sudskog vijeća Igor Todorović je najavio da će se, po naredbi predsjednika Suda, pretresi održavati svakog utorka.
Naredno ročište je zakazano za 16. april, kada će Kantonalno tužilaštvo nastaviti sa čitanjem optužnice.
Pa… “živi bili pa vidjeli” na šta će ovo izaći, kad i kako se završiti. A uz svo poštovanje nezavisnosti sudija u njihovom radu i odlučivanju, VSTV će u jednom trenutku morati da se ozbiljno pozabavi dužinom trajanja sudskih procesa.
Uostalom, Evropski sud za ljudska prava je, u nekim svojim dosadašnjim presudama, utvrdio obaveze države da organizuju svoj pravni sistem tako da sudovi mogu da ispune obaveze iz člana 6. Evropske konvencije, uključujući i obavezu da se postupci provode u razumnom roku.
