DANI: Korupcije su nam puna usta i glave. A znamo li mi uopšte šta je korupcija?
KAFEDŽIĆ: Ja sam čovjek koji ne voli da citira definicije korupcije, to je teorija, a Bosna i Hercegovina i narod su umorni od teorije. Korupcija je nešto što označava svaku zloupotrebu javne funkcije koja može dovesti do privatne koristi. Ona se ne smatra samo moralnom štetom već jednim od uzroka neučinkovite države. U pravnom smislu korupcija se definiše na razne načine i kao različita krivična djela. Posebno treba naglasiti da korupcija uništava sve segmente društva. Ušla je u sve pore i u potpunosti destabilizira državu i čini je neefikasnom.
DANI: Nama su definicije nekad stvarno potrebne. Evo, jedna od doskora aktuelnih priča je da niko neće u BiH da uveze vakcine jer se boji da će ga poslije toga hapsiti…
KAFEDŽIĆ: To zaista jeste problem. Prvo što imamo Zakon o javnim nabavkama koji je jako loš. S druge strane, napravi se politička i medijska hajka na sve one koji pokušavaju da realiziraju pozitivne procese i onda postoji taj objektivan, opravdan strah da uđete u proces. I ja kao šef Ureda, kad treba da provedem neku javnu nabavku, imam jako puno straha jer su procedure veoma komplikovane, nisu digitalizirane i zaista su javne nabavke mračna strana procesa u BiH. To pokazuju sva relevantna istraživanja. Korupcija jeste veliki problem u BiH, jako visoko kotiramo na toj koruptivnoj listi, to su pokazali i domaća te strana relevantna istraživanja i institucije.
DANI: Početkom marta Njemačka je imala problem muljanja političara sa nabavkom medicinske opreme, sličan našim respiratorima i maskama. Tamo su ljudi sami podnijeli ostavke, naš premijer, ministrica finansija i direktor Civilne zaštite na to i ne pomišljaju.
KAFEDŽIĆ: To je nešto što mene jako frustrira iz nekoliko razloga. To je pitanje koje sadrži odgovornosti – formalnopravnu i moralno-političku. I jedna i druga odgovornost kao da ne postoje u BiH. Ured je u mnogo slučajeva inicirao smjene pojedinih direktora. Oni ne samo da nisu bili smijenjeni nego su u sljedećem mandatu unaprijeđeni ili postavljeni na neku drugu poziciju bez obzira na to što im je dokazano da su prekršili neke procedure. Ne mora to biti krivične prirode, ali su napravili prekršaj u javnim nabavkama, zapošljavanju, kod imenovanja, općenito kod upravljanja nekim procesima. S druge strane, ovdje imate i hronični izostanak moralne odgovornosti. Rijetko koji političar je u BiH podnio ostavku iz moralnih razloga zato što je napravio neku grešku. Ne mora ona biti namjerna, ali je greška napravljena, podignete ruku kao u sportu i napustite teren.
DANI: Može li se to mijenjati?
KAFEDŽIĆ: Moramo ako hoćemo da sačuvamo državu BiH.
DANI: Spomenuli ste sistem javnih nabavki. Je li on stvarno toliko podložan korupciji ili imamo onaj samoupravni socijalistički mentalitet da donesemo zakon, pa onda prvo tražimo rupe u njemu?
KAFEDŽIĆ: Zaista jeste, pokazuju sva istraživanja koja je radila EU i pritisak EU i drugih međunarodnih faktora jeste da se on mora mijenjati. Zakon o javnim nabavkama je vrlo podložan korupciji i pun je rizika od korupcije. Međutim, izostanak političke volje za donošenje zakona o zviždačima i drugih zakona definitivno pokazuje da nema političke volje da se promijeni to stanje. Evo, pogledajte kod javnih nabavki koje su aktuelne u vrijeme pandemije. Sasvim je jasno da je Zakon disfunkcionalan i da ljudi ne smiju da uđu u procese zbog njegove nedorečenosti, zbog rupa, nonsensa. To su ozbiljni problemi kojima, nažalost, sama politička elita u BiH ne želi da se suprotstavi.
DANI: Možemo li povući razliku između korupcije i dobrog posla? Svi smo čuli priču da bi Fikret Hodžić bio heroj da je, bez obzira na cijenu, nabavio 100 pravih respiratora.
KAFEDŽIĆ: Malo je teško komentarisati slučaj koji je u toku, pogotovo s pozicije na kojoj se nalazim. S druge strane, puno je toga rečeno i od onih koji nisu trebali o tome da govore i zloupotrebljava se i s jedne i druge strane cijela ta priča. Ne bi bilo korektno…
DANI: Dobro, hajde da pokušamo s primjerom nabavke 50 auta za, recimo, inspekcije… Gdje je tu ta razlika između dobrog posla i korupcije?
KAFEDŽIĆ: Često je ta linija tanka. Međutim, ako poštujete procedure, ako je postupak javne nabavke transparentan, ako formirate komisiju koja nije u sukobu interesa, ako nabavljate vozila od kompanije i lica sa kojima niste povezani, ako ta kompanija nije politički naslonjena, ako dobro posluje, dala je najbolju ponudu, onda imate argumente da se možete braniti ako vas politički napadnu ili ukoliko budete izloženi nekom javnom pritisku. Potpuno transparentan, dosljedan postupak javnih nabavki anulira mogućnost da krene neka sumnja. Međutim, baze podataka javnih nabavki koje se objavljuju su šture. Javnost teško dolazi do informacija koje osvjetljavaju kontekst te teoretske nabavke vozila. Često su kompanije od kojih se nabavlja i formirane da bi se od njih nabavljalo, jer se i na taj način finansiraju političke stranke, bogate pojedinci. Dakle, kad krenete od temelja, vidite da u stablu i gore na krovu imate objektivne pokazatelje da je nešto bilo sumnjivo. Kad je temelj dobar, kad krenete od transparentnih procedura, onda to zaista ne može postati predmet nekakvih špekulacija ili malverzacija.
DANI: SAD puno pomažu Uredu. Koliko znamo, dali su vam analitički softver. Šta on pokaže kad uđete u, recimo, registar javnih nabavki?
KAFEDŽIĆ: Američka ambasada i drugi međunarodni partneri veoma puno pomažu Uredu i pokušavaju zaista da od Ureda naprave respektabilnu instituciju koja će odgovoriti na sve izazove koji su pred nama kad je u pitanju borba protiv korupcije. Taj analitički softver je vrijedan informatički alat koji kada mu postavite kriterije po kojim analizira, može da utvrdi ključne poveznice u javnim nabavkama, u postupku imenovanja, zapošljavanja, poticaja, imovini nosilaca javnih funkcija, podsticaja privredi… Ured raspolaže sa više od 25 vrijednih baza podataka. Kada imate ispred sebe ogroman broj podataka, nemoguće ih je analizirati bez sofisticiranog softvera kakav je taj analitički koji su nam dale SAD. Mi u samo jednoj sekundi kroz taj softver možemo da utvrdimo da li je određena firma koja se učestalo pojavljuje u javnim nabavkama povezana sa nekom vladajućom strukturom. Tako možemo da dođemo do podataka zašto se firma XY najčešće pojavljuje kad je na vlasti politička stranka recimo A2. To su zaista vrijedni podaci.
DANI: Pozvali ste novinare da pretražuju te baze. Šta i koga da tražimo?
KAFEDŽIĆ: Ured već ima sedam javnih baza podataka, sada je u toku puštanje i osme, to je dodjela transfera. Možete vidjeti kako raste zapošljavanje, ko su ljudi koji se zapošljavaju, koji se imenuju na odgovorne funkcije unutar Kantona Sarajevo, koje su firme ugovorne firme koje najčešće posluju sa Kantonom, u kojim političkim trenucima najčešće posluju, šta to institucije najčešće nabavljaju po sektorima, ko je dobio poticaj i u kojem periodu, koji iznos, za šta, na koji način to pravda, ko pomaže maloj privredi, kojim iznosom, koji ministar najčešće kojim udruženjima dodjeljuje novac… More je varijabli koje treba ukrstiti. Ovo je prvi put da je Kanton Sarajevo u potpunosti javnosti otvorio gotovo sve procese gdje se dodjeljuju sredstva i gdje imate neku moć.
DANI: Ko puni te baze? Građani, insajderi, institucije…?
KAFEDŽIĆ: Svi. Mi prikupljamo podatke od Općinskog suda o imovini nosilaca javnih funkcija, dobijamo registar prijava, sve institucije unose podatke kada govorimo o zaposlenim, o imenovanim licima, o javnim nabavkama, o procesima dodjele bilo kojih sredstava, inspekcije pune baze podataka o inspekcijskim nadzorima institucija – šta su prekršili, kada su prekršili, ko je bio odgovorno lice… Imamo i open source izvore. Dakle, zaista mislim da, kada govorimo o BiH i podacima koji su bitni za prevenciju i suzbijanje korupcije, Ured ima najbolju bazu podataka, odnosno informacija.
DANI: Kakav je odnos građana? Vrlo često čujemo nosim ja papire Larsonu, pa će on to riješiti…
KAFEDŽIĆ: Neće gospodin Eric Larson riješiti niti jedan pojedinačni slučaj. To je jako važno reći. Ako želite da upropastite dobru priliku, onda ćete mu dati pojedinačni slučaj, pa će se po čitav dan baviti pojedinačnim slučajevima i pitanje je da li će ih riješiti zbog toga što imamo neefikasne institucije koje dalje trebaju to da procesuiraju. On se bavi strateškim, sistemskim stvarima, sistemskim unapređenjem odgovora institucija, odnosno Ureda na korupciju. Ured ima operativne nadležnosti da se bavi tim, gospodin Larson ne. On stvara sistem onakav kakav je u Kantonu Sarajevo i pokušava da ga multiplicira i u drugim kantonima. To je njegova stvarna misija. Zamislite da jedan Bosanac ode da rješava operativne probleme u drugoj državi. Zaista bi bilo besmisleno. Kada bi Larson radio pojedinačne slučajeve, na taj način bismo pokazali da smo država sa posebnim potrebama koja ne može da samostalno odgovori na problem. To bi degradiralo bosanskohercegovačku državu i društvo. Imamo mi kapacitete, resurse, ljude, treba nam sistemska, strateška podrška u različitim oblicima, a mi moramo konačno da se suprotstavimo korupciji.
DANI: Vi ste ipak samo ured. Kakav je odnos s pravosudnim institucijama? U martu ste razgovarali s federalnim tužiocem o istrazi lažnih diploma. Ima li pomaka?
KAFEDŽIĆ: Moram reći da se u posljednje vrijeme, pogotovo dolaskom gospodina Larsona, počela mijenjati saradnja i klima sa, konkretno, Tužilaštvom Kantona Sarajevo. Uskoro ćemo potpisati memorandum o saradnji kojim će biti tačno definirane preporuke, smjernice i način rada, modus operandi, između MUP-a Kantona Sarajevo, Tužilaštva i Ureda. Posjeta glavnom federalnom tužiocu je bila čisto da se upoznamo i da vidimo koji su mehanizmi u slučaju da zakaže neki predmet na Kantonalnom tužilaštvu. Ured je sa današnjim danom podnio 22 krivične prijave za falsifikovane diplome u Kantonu Sarajevo u javnom sektoru. I dalje radimo na provjeri diploma i ubrzo, po informacijama koje imamo, očekujemo prve optužnice iz Tužilaštva za lica koja su falsifikovanu diplomu stavila u javni promet, a rade u javnim institucijama Kantona Sarajevo i čak na vrlo odgovornim mjestima.
DANI: Pratite li šta radi pravosuđe u USK-u upravo oko lažnih diploma? Koliko bi i druga tužilaštva mogla raditi sama, a ne samo ono što im se servira?
KAFEDŽIĆ: Kroz kontakte s međunarodnom zajednicom informisan sam i o dobrim praksama u drugim kantonima i svim institucijama i poznato mi je da Tužilaštvo USK-a ima hrabrosti da se suprotstavlja korupciji, pogotovo nekoliko tužioca. To ohrabruje jer vrši pozitivan pritisak na ostala tužilaštva i nešto je što zaista treba promovisati i javno reći. Ja sam, iskreno, možda previše optimista, ali očekujem u narednom periodu više procesuiranja predmeta korupcije u Kantonu Sarajevo.
DANI: Ima li pomaka u istragama o vašim prijavama dva bivša i jednog aktuelnog načelnika zbog sakrivanja imovine?
KAFEDŽIĆ: Ima pomaka, istraga je u toku. S obzirom na to da Ured ima stvarnu nadležnost za istrage te prirode, mi finaliziramo odgovore na zahtjev Tužilaštva u tim predmetima i nadam se da će veoma brzo i ti predmeti biti u drugoj fazi rada Tužilaštva.
DANI: Sarajevski kantonalni Ured, koliko ja znam, za sada je jedini ovakav u BiH. ZDK je krenuo u formiranje sličnog. Koliko prenosite iskustva vlastima drugih kantona?
KAFEDŽIĆ: Mi već tri godine egzistiramo u Kantonu Sarajevo i preporuke EU jesu da se ovakvi uredi formiraju i u drugim kantonima. Za sada je to sve samo u formi ideje i teorije. Lično sam, kao šef Ureda, obišao sve kantone u Federaciji, gdje smo pokušali da prezentiramo naš model i šta treba, koji koraci da se urade. Za sada se to tiho govori i nagovještava u ZDK-u i Tuzlanskom kantonu, međutim, konkretnih pomaka još nema. Opet ću se vratiti profesionalnoj hrabrosti, integritetu i, u prvom redu, političkoj volji da se formiraju takvi uredi. Rascjepkanost segmenata koji se bore protiv korupcije zaista ne doprinosi, nego slabi taj sistem. Ja sam prvi za to da se uspostave uredi u svim kantonima, da se uspostavi federalni USKOK, da su ovi drugi na neki način samo kanali kojima upravlja ta federalna institucija, a da se onda, zašto ne, ukinu. Ako imate kredibilno-funkcionalan USKOK na nivou FBiH, onda bi ovo bio administrativni i ekonomski višak.
DANI: Imamo zakone o federalnom USKOK-u i od svega imamo Agenciju za upravljanje oduzetom imovinom. Formiranje specijalnog suda i tužilaštva stoji zato što zvanično nema prostorija, nema para za tužioce i sudije… Može li se to malo pogurati?
KAFEDŽIĆ: Trebalo bi. Opet se vraćam na političku volju. Ja sam čitao taj zakon i zaista imali bi velike operativne nadležnosti, mislim da su se tu političari našli ugroženi i zbog toga neće da poguraju to. Mislim da će u fokusu međunarodne zajednice ubrzo biti i konkretna operacionalizacija tih aktivnosti. Ako se u državi kakva je BiH, u kojoj je najveći problem korupcija, kao argumente da se ne krene s radom stavi nekakav prostor, nekakva materijalno-tehnička sredstva, onda su to jeftine političke priče koje i dalje pokazuju da je ovdje korupcija široko rasprostranjena, od politike, pa dalje.
DANI: Drugim riječima, političari se prepali da će se država okovana korupcijom malo raskovati, pa će oni doći na red?
KAFEDŽIĆ: Tako je. Vjerujte mi, kada bi sad bili u prilici da opet odlučuju o ovom uredu, nisam siguran da li bi ga uspostavili. Ovo je nekako prošlo ispod radara i postalo nekakva oštrica koja smeta svima.
DANI: Je li u ovakvom društvu, ili tri, kako mnogi misle, računajući na svu našu tradiciju, prevencija moguća? Je li zaista moguće sve svesti na kilu kafe medicinskoj sestri i flašu rakije doktoru?
KAFEDŽIĆ: Tu se često maskira ozbiljna korupcija i javnosti prezentiraju takvi slučajevi, dok primjeri visoke korupcije ostaju, nažalost, daleko od javnosti i od tužilaštva. Prevencija je najjeftinija i najefikasnija kad je u pitanju borba protiv korupcije. Kad dođe do korupcije, onda angažujete kompletan državni aparat, to je skupo i narušava integritet jedne države, društva, institucije u kojoj je to nastalo. Naravno, treba prevenirati kilu kafe, litru rakije i sve ono što to nosi. Tu ima dio tradicije, nekog običajnog prava… Treba raditi na odgoju mladih generacija, kroz obrazovni sistem ukazati da to može biti triger, okidač za veću korupciju, da su to naučena ponašanja, da je to kasnije gubitak osjećaja da nešto što vrijedi deset maraka može sutra biti 1.000, 10.000, da kada nekom nešto poklonite, vi ga obavezujete da nešto uradi mimo reda. Ured će uskoro krenuti s takvim projektom, pokušat ćemo napraviti istraživanja i pomake i na tom polju.
DANI: Granični policajac Đorđe Bogdanović dobio je 16 mjeseci zatvora i otkaz jer je uzeo 50 eura mita. Koliko je to dobar primjer za prevenciju u situaciji kad se na putu od državnog do kantonalnog suda gubi dokumentacija u jednom od slučajeva protiv Dragana Čovića ili kad se u slučaju Pandora u kojem se na početku pojavljuje trećina državnog vrha upetljana u potencijalni kriminal od dvije i po, tri milijarde, sve svede na Kemala Čauševića?
KAFEDŽIĆ: Znam tačno o čemu govorite, pitanje je duboko, široko i ono bi samo moglo biti tema za sebe. Pokušat ću odgovoriti da se korupcija, prije svega, veoma teško dokazuje. Kad govorim o toj sitnoj korupciji, država može pokazati zube i vrlo je važno da pokaže i zube i mehanizme i učinkovitost. U tom nekom mikroprostoru gdje radi taj gospodin osjetit će se određene promjene – strah kod kolega koje su vidjele da ipak država postoji i da se može procesuirati, javnost će to ohrabriti da prijavi. Međutim, s druge strane imate te grube primjere koji pokazuju da visoka korupcija u BiH nije procesuirana. Ako želite da pokažete istinsku opredijeljenost za borbu protiv korupcije, onda morate kredibilno i brzo provesti te istrage. Pogotovo kada se spominju političari ili ljudi iz pravosudnih institucija koji obnašaju visoke funkcije, ne smijete ostaviti prostor da se uništavaju dokazi, da se uđe u zastaru, da se teško dokazuju ta djela, da se manipuliše svjedocima, nego te istrage moraju biti efikasne i brze. Čim ta istraga nije efikasna, brza, vi na neki način pokazujete da vam nije stalo.
DANI: Jesu li naši istražni organi spremni i osposobljeni da vode takve slučajeve?
KAFEDŽIĆ: Lično poznajem nekoliko tužilaca koji imaju profesionalne hrabrosti, integriteta i znanja da se suprotstave najgrubljim, najtežim oblicima korupcije i drugog kriminala. Međutim, često oni ne dobiju te predmete.
DANI: Što znači da ćemo još dugo slušati priče da ovdje nema procesa protiv visoke korupcije bez obzira na to što ih glavna državna tužiteljica Gordana Tadić u Parlamentu obećava?
KAFEDŽIĆ: Negdje na sredini razgovora sam vam rekao da sam optimista, ali kada je u pitanju procesuiranje visoke korupcije, nisam baš. Poznajući sistem, poznajući sve ono što je potrebno uraditi u veoma kratkom vremenu da biste zadokumentovali i riješili korupciju pogotovo kada istraga počne da vodi do ozbiljnih likova u BiH, tada stvari postaju drugačije i mislim da se tad uključuju kompletni aparati, mehanizmi da dođe do gašenja tog požara.
DANI: Do čega je? Do nas kao ljudi ili uticaja? Je li moguće da se nama dogodi jedan tužilac koji će izdržati sve pritiske i izgurati do kraja kao što se dogodilo, ne znam, u Makedoniji, Crnoj Gori, Albaniji…?
KAFEDŽIĆ: Potpuno sam siguran da će prije ili poslije morati doći do procesuiranja i takvih predmeta. Da li će to doći zbog pritiska međunarodne zajednice ili pritiska javnosti… Čudan je prostor BiH.
DANI: Dajte da razbijemo te zablude o međunarodnoj zajednici. Zašto očekujemo da će neko iz Evrope, Amerike, Rusije, Kine, odakle god, rješavati naše probleme? To je naš posao.
KAFEDŽIĆ: Tako je i tako trebamo stvari postavljati i to je ključno. Nismo mi nesposobni, do nas je. Do BiH, do Bosanca i Hercegovca, a ne do međunarodne zajednice. Ljudi se često frustriraju, ljute se na međunarodnu zajednicu zato što ne povuče konkretne poteze. A na taj način bi oni nas zapravo degradirali, upropastili, učinili nas invalidima, oprostite mi na izrazu. Ne treba to da se dešava, narod BiH konačno mora da progleda, da zaboravi periferne stvari, da zaboravi taj nacionalizam koji se bilda ovdje pred svaku, u toku ili poslije korupcijske afere. Mislim da će se narod u konačnici probuditi i tražiti od vlasti građanskim neposluhom ili drugim demokratskim načinima da se krene u obračun sa korupcijom. Na kraju krajeva, vi uvijek imate pravo kroz izbore da mijenjate garnituru vlasti koja državom ne upravlja dobro, koja zataškava afere, koja potiče korupciju… Obrazovanje populacije u ovom smislu je isto tako vrlo važno. Koji su to demokratski mehanizmi, kako dolazi do promjene vlasti, na kraju šta donosi građanski neposluh su vrlo važne teme o kojima se i u akademskoj zajednici, čini mi se, samo šapće. A ona bi trebala isto tako biti nosilac borbe protiv korupcije barem na ovaj način. Zaista prema informacijama koje imam, bazama podataka kojim raspolažemo, vidimo da je i u tom prostoru počelo neko, tako da kažem, migoljenje. Počelo se šuškati iz različitih centara društvene moći kao što je akademska zajednica, obrazovni sistem, ljudi koji su nezadovoljni u pravosudnom sistemu. Počela se stvarati klima. Koliko će dugo trebati od sjemena do ploda, zaista u ovom trenutku ne znam, ali mogu da vam kažem da se neki procesi dešavaju.
DANI: Osim borbe protiv korupcije, Ured u imenu ima i upravljanje kvalitetom. Na prvu ima logike, ali hajde nam Vi rastumačite taj dio posla.
KAFEDŽIĆ: Vi ste jedan od rijetkih koji je primijetio to, obično se ljudi fokusiraju na borbu protiv korupcije. Te dvije stvari su izuzetno povezane i važne. Dobra javna uprava zapravo jeste ona koja ima dobro razvijene procedure, detektovane rizike, sistem koji anulira te rizike. Od 2004. u Vladi Kantona Sarajevo je uspostavljen Ured za kvalitet kojem su kasnije pridodate nadležnosti za borbu protiv korupcije i to se pokazalo pametno i korisno. Ured vrši kontrolu sistema upravljanja kvalitetom u 12 ministarstava Kantona Sarajevo i osam stručnih službi. Ured je napravio mape svih procesa, analizirao sve rizike koji se u tim procesima dešavaju po standardima koji su propisani – ko su odgovorne osobe, koje se mjere i aktivnosti moraju donijeti da bi se anulirali rizici u tim procesima. Nemate ni dobru borbu protiv korupcije, ni dobru javnu upravu bez vrhunskog kvaliteta. Sama činjenica da Ured svake godine vrši evaluaciju mapa procesa u svim institucijama koje sam spomenuo govori i da smo uspješno to uradili i da je taj sistem kvaliteta u nekim zadovoljavajućim normama i naravno da svaki put radimo na poboljšanju tih mjera i procesa.
DANI: A onda smijenjeni predsjedavajući Skupštine stavi pečat u džep i ode.
KAFEDŽIĆ: Nažalost, to je skupštinska služba. Evo, mi smo postupali po tom predmetu, Tužilaštvo je dalo svoje mišljenje. Lično nisam za takve stvari i procedure u kojima jedni, drugi, treći kriju pečate, to narušava povjerenje građana u rad institucija i stvara sliku konfuzije u javnosti o Skupštini Kantona Sarajevo, zakonodavno-izvršnoj vlasti. Dobijete politički teren na kojem se pojave jedni i drugi i treći…
DANI: I onda imamo cirkus.
KAFEDŽIĆ: Nazovite ga kako hoćete, ali to nije postupak i proces koji doprinosi razvoju…
DANI: Povjerenja u javnu upravu.
KAFEDŽIĆ: Tako je. Zamislite da se izgubi pečat, da se izgubi računar, da nema podataka. To vam se dešava i u istragama. Svjedok danas kaže jedno, sutra drugo, nema dokumenta, ima dokumenta, jedan vještak jedno, drugi drugo… Onda počnete da gubite povjerenje građana i javljaju se argumenti zašto napustiti BiH i na kraju dođete do priče da odlaze mladi, odlaze stručnjaci, da imamo deficit kadra. Sve je manje eksperata jer ih kao gotov proizvod uzima EU. To je vrlo jasno. Možda njima i odgovara ovakvo stanje jer imaju bazen pametnih, sposobnih, vrijednih ljudi koji imaju u sebi vrlo važnu komponentu praktične inteligencije. Bosanac i Hercegovac će se često snaći u nemogućim situacijama u kojima je potrebna brza i efikasna improvizacija. Teško je takve ljude odškolovati, oni moraju imati nešto u sebi. To imaju Bosanci i Hercegovci, imaju svi na području bivše Jugoslavije i to je bazen kadrova, korupcija ih tjera izvan BiH prema drugim zemljama.
DANI: Njima dobro, nama loše.
KAFEDŽIĆ: Pa zamislite da BiH sada dobije stotinjak vrhunskih eksperata iz različitih oblasti. Koliko bi to poboljšalo obrazovanje, ekonomiju, sigurnosni sistem. Uzmite vrhunske stručnjake iz oblasti cyber kriminala, trgovine narkoticima, borbe protiv korupcije, dobijete gotov proizvod, samo ga stavite na radno mjesto i date mu mjesec da se uhoda sa procesom i procedurama.
DANI: Ako još neko u državi krene putem kojim je krenuo Ured, ima šansi da se izvučemo.
KAFEDŽIĆ: Treba više ovakvih institucija, definitivno. Ali želim napomenuti jednu stvar. Pored znanja koje trebate imati, pored integriteta, bitna je i profesionalna hrabrost, spremnost da se suprotstavite i uđete u sukob s bilo kim. To je ključni element za uspjeh u borbi protiv korupcije. Kad krenete linijom manjeg otpora, kad stavite lični interes, a to je da sačuvate posao, ispred javnog, da se borite protiv korupcije, nema tu nikakvog posla. E, to se, nažalost, dešava u ovoj branši. Idete do određene granice kada osjetite da vam je ugrožen posao, a daju oni vama fino signale smijenit ćemo, sklonit ćemo, ovako ćemo, onako ćemo, tad lični interes da sačuvate posao stavljate ispred javnog da se suprotstavite tim pritiscima. To je ta prelomna tačka. Naučit ćete vi koje su procedure i procesi, imate dobre saradnike, izabrat ćete ih, savjetnike i tako dalje, ali ako ovu komponentu nemate…
DANI: Tu dođe tačka.
KAFEDŽIĆ: Tačka topljenja kao u tehnologiji materijala. Svaki materijal se topi, a ako se topi na niskim temperaturama, njegova tehnološka upotrebljivost je vrlo mala…
