“Crna lista” (ili isključenje) jedan je od ključnih alata kojim se vlasti i međunarodne organizacije koriste da bi zaštitile svoje finansije, od prevara i nepravilnosti. Cilj je izbjeći sklapanje finansijskih ugovora sa nepouzdanim ugovornim stranama, koje podnose zahtjeve za bespovratna sredstva ili nude usluge, a umiješani su u prevare, korupciju, profesionalno nedolično ponašanje, pranje novca ili neplaćanje poreza.
Evropska komisija upravlja jednom četvrtinom rashoda EU (39 milijardi eura) samostalno ili s partnerima, kao što je Evropska investicijska banka, a ostalim trima četvrtinama (111 milijardi eura), u saradnji s državama članicama. EU je 2020. na temelju finansijskih sporazuma isplatila poljoprivrednicima, istraživačima, komercijalnim preduzećima, nevladinim organizacijama i drugima otprilike 150 milijardi eura.
U usporedbi sa saveznom vladom SAD-a i Svjetskom bankom, Evropska komisija uvrstila je vrlo malo subjekata na “crnu listu”, jer u postupcima za utvrđivanje onih kojima bi trebalo biti onemogućeno podnošenje zahtjeva za finansijsku podršku EU postoje određeni nedostaci. Nadalje, države članice, iako u njima nastaje većina rashoda EU, nisu obavezne uspostaviti sisteme “crnih lista” kao takve i imaju različite pristupe zaštiti finansijskih interesa EU. Nijedna od zemalja obuhvaćenih ovom revizijom nije uspostavila potpuno funkcionalan sistem isključenja u vezi s finansijskim sredstvima EU.
Komisija od 2016. primjenjuje sistem ranog otkrivanja i isključenja (EDES), jedini sistem za isključenje subjekata na nivou EU, pomoću kojeg upozorava osobe odgovorne za odobravanje rashoda kojima Komisija upravlja direktno ili u saradnji s partnerima na rizične fizičke i pravne osobe. EDES se ne primjenjuje u područjima kao što su poljoprivreda i kohezija, koja su pod podijeljenim upravljanjem Komisije i država članica i za koja se izdvaja većina budžetskih sredstava EU.
„Uvrštavanjem na “crnu listu” može se garantovati da sredstva EU ne dospiju u pogrešne ruke, ali ta se praksa ne primjenjuje efikasno jer na nivoima EU i država članica postoji niz različitih pristupa isključenju rizičnih subjekata”, izjavila je Helga Berger, članica Suda zadužena za ovu reviziju. „S druge strane, relevantni podaci ili nisu dostupni, ili se ne upotrebljavaju pri sastavljanju “crne liste” EU, čime se umanjuje njena korisnost i destimulativni efekat. Određeni sistem naprosto je dobar koliko i informacije koje se u njega unose”, dodala je.
Revizori su utvrdili da EDES raspolaže pouzdanim postupcima donošenja odluka i uključuje širok raspon situacija u kojima bi određeni subjekti trebali biti isključeni, odnosno stavljeni na “crnu listu”. Međutim, od 448 subjekata koji su se na kraju 2020. nalazili na “crnoj listi” EU svi su osim njih 18 na nju dospjeli zbog stečaja, što znači da je ionako malo vjerojatno da će ponovno zatražiti finansijska sredstva EU, dok su zbog prevare i korupcije na “crnu listu” dospjela samo dva subjekta.
Prema navodima revizora, ta niska stopa uvrštavanja na “crnu listu” posljedica je nedostataka u postupcima za utvrđivanje statusa subjekata koji se nalaze u nekoj od situacija za isključenje. Konkretno, odgovornost za isključenje relevantnih subjekata nije na jednoj, centralnoj službi unutar Komisije. Službe Komisije također su suočene s pravnim i tehničkim poteškoćama u pristupu podacima država članica, kao što su poslovni registri i kaznene evidencije, na koje se često moraju oslanjati jer ne postoje registri ili evidencije na nivou cijele EU. No čak i kada na nivou EU postoje relevantni podaci, npr oni o istragama prevara, ti se podaci ne upotrebljavaju ili nisu iskoristivi.
Nadalje, Komisija se previše oslanja na tvrdnje strana koje podnose zahtjeve za dodjelu bespovratnih sredstava ili nude usluge – ako izjave da nisu ni u jednoj od situacija za isključenje, Komisija jednostavno prihvata njihove navode i ne provodi sigurnosne provjere. Prema mišljenju revizora time se umanjuje vjerovatnost da se već prije potpisivanja ugovora utvrdi da je relevantni subjekt u jednoj od situacija za isključenje i potkopava se glavni razlog zbog koga je takav preventivni sistem uopšte uveden.
Kad je riječ o područjima kojima Komisija podijeljeno upravlja s državama članicama, mišljenje je revizora da se trenutno primjenjuje niz različitih pravnih obaveza povezanih s isključenjem, što nije efikasna osnova za primjenu isključenja radi zaštite budžeta EU. Takođe, ne postoji mehanizam za isključenje na nivou EU i manjak dosljednosti u državama članicama znači da se prema drugim subjektima u sličnim situacijama može postupiti različito.
Revizori preporučuju da se primjena EDES-a proširi i na sredstva kojima upravljaju države članice i da se obimom subjekata koji bi se možda trebali isključiti obuhvate i povezana društva te stvarni vlasnici. Preporučuju i bolju upotrebu podataka i digitalnih alata.
