Aktuelni saziv Parlamenta, ponavlja greške prethodnog. Detalji su drugačiji, ali suština je da je i u prethodnom i aktuelnom rad Parlamenta bio blokiran zbog korištenja blokada i opstrukcija kao oblika političke borbe za partikularne političke ciljeve. I da sistem nema rješenje za ovakve situacije.
Saziv Parlamenta Federacije BiH koji je formiran nakon izbora održanih u oktobru 2018. svoju Parlamentarnu komisiju za reviziju imenovao je i njenu konstitutivnu sjednicu održao tek u septembru 2020. Dakle, skoro dvije godine nakon izbora.
Aktuelni saziv se približava tom scenariju. Ovih dana prošlo je tačno godinu i po otkako je održana posljednja sjednica Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju Parlamenta FBiH.
Kao i u prethodnom mandatu i u aktuelnom, dok Parlament ne radi svoj posao, odnosno ne ispunjava ustavne obaveze, Ured za reviziju radi. I to odlično – još aktuelno rukovodstvo, kome je inače istekao mandat, za prvih 5 godina svog mandata udvostručilo je produktivnost Ureda (sa 50 na preko 100 finansijkih revizija) a, još značajnije – učinilo je Ured zaista nezavisnom institucijom, oštrim kritičarem vlasti i istinskim javnim korektorom njenog djelovanja.
Ne obazirući se na nefunkcionalnost vlasti, Ured je u Parlament, u prethodnom periodu, proslijedio preko dvije stotine izvještaja iz finansijskih revizija za 2021. i 2022., te iz revizija učinka o kojim su izvještaji objavljeni 2022. i 2023. i svi oni čekaju da se komisija za reviziju konstituiše i počne raditi i pripremati materijale iz te oblasti za Parlament, da bi on o njima mogao raspravljati. Pritom, rad na novim izvještajima, po planu za 2024. je u toku, pa će, produži li se ova blokada, gomila od Komisije i Parlamenta nerazmatranih izvještaja uskoro narasti za dodatnih preko stotinu izvještaja.
Posljedice ovako valikog kašnjenja nemoguće je amortizovati. Štete su ozbiljne i višeznačne.
Pritom, iako već ranije upozorena, vlast nije učinila ništa niti čini išta na otklanjanju ovakvih problema i mogućnosti sistemskih blokada. Nisu stvoreni mehanizmi, pretočeni u Zakon, koji će spriječiti ponavljanje ovakvog vakuuma u radu Komisije i Parlamenta u budućnosti. A uz to i ozbiljnije postaviti pitanje individualne odgovornosti i sankcija za greške i kršenja zakona ili neimplementiranje revizorskih preporuka.
Bosanskohercegovački političari, naime, ne žele uređen sistem, kao što ne žele ni pravnu državu. Njima odgovara mogućnost blokada, pijačarskog cjenkanja i “dogovora” umjesto poštovanja pravila i zakona.
Zato, čak umjesto pauze od jednog-dva mandata, već odmah u ovom, prvom slijedećem, ponovo imamo blokadu rada Parlamenta i dugotrajni nerad Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju. (I mada su se uloge donekle promijenile i okolnosti izgledaju drugačije, glavni uzročnik blokade je isti).
Posebna šteta je što u aktuelnom sazivu, zbog nekonstituisanja Komisije, nijednom do sada nisu održana javna saslušanja subjekata koji u provedenoj finansijskoj reviziji nisu dobili pozitivnu ocjenu. A što je u zadnje dvije godine mandata prethodnog saziva bio možda najzanimljiviji “proizvod” ne samo Federalnog, nego parlamenata u BiH uopšte. Ostvaren, doduše, “na guranje” iz nevladinog sektora. Ali to uspjeh tih saslušanja (koja su, bez obzira na opstrukcije iz Vlade, pa i unutar same Komisije, u svojim najboljim momentima predstavljala najsvjetliju tačku političkog života zemlje) ne umanjuje.
Pritom, političari su potpuno svjesni toga šta rade. I cinični. Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta FBiH u prethodnom mandatu je tako, iako jedan od najodgovornijih za vakuum u radu Komisije za reviziju u to vrijeme, izjavljivao je da se radi o “radnom tijelu koje je neophodno za funkcionisanje Parlamenta i sistema i samog instituta revizije”. Ne objašnjavajući kako je moguće da tako značajno tijelo (“neophodno za funkcionisanje Parlamenta i sistema”) ne radi tako dugo. Niti kako je moguće da zbog toga niko (uključujući njega) ne osjeća odgovornost i ne podnosi ostavku, bar “iz moralnih razloga”.
A kako tada, tako i sada.
