Bosna i Hercegovina obilježava 27 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno 27 godina od okončanja oružanog sukoba. Prije 27 godina BiH je u okviru ovog sporazuma dobila i Aneks 4 – Ustav BiH kojim je uspostavljeno njeno (ne)funkcionisanje. Danas vidimo da sa ovakvim Ustavom, koji u sebi sadrži mehanizme koji koče napredak države, ali i nedostatke jer ne oslikava potrebe društva I njegove ključne determinante, BiH nije i (sa ovakvim Ustavom) ne može biti država koja jednako i ravnopravno štiti prava svih njenih građana i građanki. U Ustavu nema pojedinca i pojedinke, nema građanina niti građanke, nema rodne ravnopravnosti kao ustavne kategorije, niti garancije ženskih ljudskih prava i sloboda. Dominiraju kolektivna prava, a jaz između političkih (konstitutivnih) elita i opšteg interesa građana i građanki je sve veći.
Ustav BiH je 27 godina diskriminatoran – prema manjinama, što su, između ostalog, pokazale i presude Evropskog suda za ljudska prava, prema ženama koje uopšte nisu ustavna kategorija, prema konstitutivnim narodima – Bošnjacima i Hrvatima u Republici Srpskoj i Srbima u Federaciji, a neravnopravna su i socijalna prava i zdravstvena zaštita, koje su su u nadležnosti entiteta i kantona.
U donošenju ovakvog Ustava nisu učestvovali građani i građanke BiH, i nakon 27 godina, krajnje je vrijeme da ustavne reforme više ne budu ekskluzivno pravo vodećih političkih partija i njihovih interesa, kao ni da budu volja i/ili odluka međunarodne zajednice. Oni i one, čije živote Ustav BiH reguliše, trebaju biti aktivni sagovornici i sagovornice u procesima ustavnih reformi. Više od polovine građana i građanki smatra da Ustav BiH treba mijenjati i usavršavati. Najvažniji razlog, po mišljenju 60% građana i građanki BiH, za mijenjanje ili pisanje novog Ustava je potreba za preciznim definisanjem svih ljudskih prava koja se štite[1].
Pristupom i načinom sprovođenja ustavnih reformi, BiH će biti na ispitu demokratičnosti jer demokratija nije pravo elita (muškaraca) niti kratkoročna aktivnost nego kontinuirani proces koji zahtjeva zajednički i konstantan rad države, društva i pojedinaca/ki.
Svjedočimo već godinama unazad, pa čak još od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma prije 27 godina da su žene potpuno isključene ili ih je zanemarivo malo u raspravama, razgovorima ili pregovorima o reformama bilo koje vrste. Pored toga što se zanemaruju potrebe i mišljenja većeg dijela stanovništva BiH, odnosno žena, oni koji nas predstavljaju i odlučuju u naše ime u obzir se ne uzimaju ni stvarne potrebe i problemi s kojima se svakodnevno susreću obični građani i građanke BiH. U situaciji gdje se vlast(i) bavi samo sobom, odnosno odbranom etno nacionalističkih interesa i odluke koje utiču na živote građanki i građana BiH donose bez njihovog učešća, a vrlo često su bitne odluke i razgovori odvijaju u zatvorenim krugovima isključivo predstavnika nekoliko političkih partija i daleko od očiju javnosti, poput pregovora o ustavnim reformama i reformi Izbornog zakona, ne možemo govoriti o BiH kao demokratskoj državi. Redovnom praksom isključivanja žena, građanki i građana BiH, stručne javnosti, aktivista i aktivistkinja, organizacija civilnog društva, ženskih nevladinih organizacija iz procesa kojima se odlučuje o budućnosti BiH, sve više se udaljavamo i od privida BiH kao demokratske države.
Primjer apsolutnog zanemarivanja glasova žena, ali i građanki i građana, prilikom važnih pregovora o budućnosti I funkcionisanju BiH vidjeli smo tokom prethodne i ove godine kada su se isključivo političari i predstavnici međunarodne zajednice (velikom većinom muškarci) bavili pitanjem “ograničene” ustavne reforme i promjene Izbornog zakona. Opet se tokom razgovora o ustavnim promjenama nije uobzirilo to da iz Ustava BiH treba ukloniti i druge vrste diskriminacije, te da ovo može biti prilika da nakon više od četvrt vijeka građani i građanke dobiju priliku da budu dijelom kreiranja Ustava, odnosno da reforma Ustava bude inkluzivan i transparentan proces.
Ustavna reforma je neminovan proces koji BiH čeka u narednom periodu i koji je imperativ na njenom putu ka evropskim integracijama. Bez transparentnog i sveobuhvatnog procesa ustavnih reformi koje će u fokus staviti potrebe, zahtjeve i inicijative građanki i građana, Ustav BiH će i dalje ostati otuđen od onih na koje se odnosi.
Inicijativa Građanke za ustavne promjene još jednom podsjeća da budući proces ustavnih reformi treba počivati na:
- Otvorenom dijalogu, kvalitetnoj javnoj debati, saradnji između civilnog sektora, akademske zajednice, medija i institucija BiH o izazovima na putu ka ustavnim rješenjima s ciljem uspostavljanja pune ravnopravnosti i jednakosti građana i građanki, posebno u kontekstu procesa pridruživanja Bosne i Hercegovine u Evropsku Uniju i obaveza koje iz tog procesa proizilaze, te na taj način stvarati ambijent za razvoj građanskog društva čije je postojanje neophodno za istinsko provođenje društvenih i ustavnih reformi.
- Reformskim procesima u BiH koji moraju uključivati žene kao ravnopravne partnere, uzimati u obzir uticaj svih reformi i procesa na žene i stanje ženskih ljudskih prava, te moraju težiti ka većem stepenu ostvarivanja ravnopravnosti polova u BiH.
- Razumijevanju da je neophodno ugraditi ravnopravnost polova kao ustavno načelo i inkorporirati rješenja kojima bi se ostvarila veća zaštita ženskih ljudskih prava.
- Implementaciji presuda Evropskog suda za ljudska prava, odnosno eliminaciji diskriminacije u izbornom procesu, razgraničenim od svih drugih politički instrumentaliziranih pitanja ustavne reforme.
