„Zemlju nismo naslijedili od predaka, već smo je posudili od svoje djece“ stara je indijanska poslovica, koju često citiraju eko aktivisti širom zemaljske kugle, pa i oni sa područja Balkana. Iako borba traje već godinama, čini se da je bunt zabrinutih građana i aktivista sve glasniji i njihova snaga sve veća. No, to i ne čudi, s obzirom da je stanje naprosto alarmantno, da su ugrožene vode, rijeke, vazduh, zemlja, šume,… odnosno ugrožen je život i opstanak čovjeka.
U korijenu problema su ljudska pohlepa i sistemska korupcija. Odnosno činjenica da politika više vodi brigu o kapitalu nego o građanima i prirodi. A partokratski i autokratski sistemi i krhka pravna država na prostorima Zapadnog Balkana, samo pogoršavaju stvar, odnosno pogoduju devastaciji prirode i neuspostavljanju adekvatnih zaštitnih mjera u iskorištavanju njenih bogatstava.
Srećom, postoje hrabri pojedinci, aktivisti, grupe građana koje ne pristaju na poraz, već uporno biju bitke za zaštitu prirodnih bogatstava i… života.
Nakon brojnih akcija za zaštitu rijeka u BiH, na red su došle šume koje već godinama nisu zaštićene i koje već godinama trpe nezakonitu sječu, uništavanje i, u konačnici, pljačku. Uz manje više otvorenu podršku politike, odnosno vladajućih stranaka, čije se opstruiranje donošenja zakona i sređivanja stanja u ovoj oblasti, može shvatiti samo na jedan način.
Jedan od ključnih konkretnih „tehničkih“ nedostataka (i posljedica nepostojanja političke volje da se problem riješi), u Federaciji BiH, je – nepostojanje Federalnog Zakona o šumama.
Naime od 2009. godine ne postoji Zakon o šumama na nivou Federacije BiH. A o krovnom zakonu na državnom nivou, da i ne govorimo. S druge strane postojanje Zakona u Republici Srpskoj i u 9 od 10 kantona, nije spriječilo nezakonite radnje u ovom sektoru – podsjećamo o lošoj brizi o šumama govorili su i revizori Republike Srpske a opozicija je vlast optuživala za štetu od više milijardi KM.
Uglavnom… šume nam nestaju, uništavaju se parkovi prirode, zaštićena područja, betoniraju se olimpijske a i druge planine,
No, ako na to, iz ličnih ili stranačkih interesa, pristaju donosioci odluka, ne pristaju građani. Protestuju, podnose tužbe, lobiraju, kreiraju vlastita rješenja, koja onda nude vlastima. I… pobjeđuju! Uprkos tome što njihova borba često izgleda kao donkihotovska ili borba Davida protiv Golijata.
Jedna od takvih borbi i pobjeda, višegodišnje je borba Pokreta „Karton revolucija“, za spas planine Konjuh.
Zahvaljujući aktivistima ovog pokreta, nakon 14 godina odnosno od uspostavljanja Zaštićenog pejzaža Konjuh 2009. godine, prvi put će biti postavljen video nadzor i fizička barijera da bi se spriječilo nelegalno izvlačenje šumskih sirovina i uspostavila kontrola izvoza šumskih resursa. Odnosno, prvi put će biti uspostavljeno poštovanje zakona, u ovom kontekstu i sprječavana pljačka.
„Nakon dvije godine borbe za koju samo mi znamo kako je tekla i za koju detalje vjerovatno niko osim nas neće saznati uspjeli smo uraditi – uspostaviće se rampa, kućića, video nadzor na strani Kladnja, kamioni će morati stajati i davati otpremnice. Na ove pokušaje su nam se svi smijali, al uspjeli smo. Dodatno trenutno se mijenjaju granice zaštićenog pejzaža, tako da uđu i slivovi rijeka. Od potpune anarhije, devastacije i katastrofe u Konjuhu sada dolaze bolji dani. Izgleda da ćemo uspjeti uraditi nešto veliko. Zajedno možemo sve“ ovo poručuje Adi Selman iz Karton revolucije.
Ovi mladi heroji današnjice pokazuju da je sve moguće. Da se i nakon prijetnji tužbama, napada, vrijeđanja, ismijavanja može uspjeti, da građani imaju moć u svojim rukama i da se upornost isplati.
Pored „Karton revolucije“ i udruženje FEA je napravilo značajan iskorak u svojoj borbi za zaustavljanje nelegalne sječe šume i uništavanja „pluća“ naše države. Naime, već nekoliko godina FEA se zalaže za zaštitu šuma i bori protiv ilegalnih aktivnosti. Upravo zbog toga FEA je uspostavila mobilnu aplikaciju koja omogućava online prijave svih nelegalnih radnji u šumama, tako da građani odmah mogu prijaviti sve nepravilnosti i nelegalne aktivnosti koje primijete u šumama.
Međutim, kako bi te prijave uspjele doći na prave adrese i kako bi se konačno uveo red, trebalo je puno zalaganja i borbe. Zahvaljujući upornosti organizacije FEA i kontinuiranim pregovorima sa nadležnim institucijama, šumarskim preduzećima i inspekcijama, napravljen je pomak – u 6 lokalnih zajednica uvedena je aplikacija za online prijavu ilegalnih aktivnosti u šumarstvu što podrazumijeva da se zaprimljene prijave putem automatskog podsjetnika šalju nadležnim organima na dalje postupanje. Dakle laganim koracima se stiže ka uređenim šumama, ali nam ipak ostaje izazova i to onih koji sistemski mogu regulisati brojna pitanja.
U pitanju je Zakon o šumama, koji se, ipak, nakon toliko godina nazire i to sve zahvaljujući upornosti aktivista i civilnog društva. Prema raspoloživim informacijama, Zakon o šumama je u pripremi i očekuje se da će Vlada Zakon uputiti na Parlament do kraja godine, a usvajanje bi se onda moglo očekivati u narednoj godini.
Za ovo se već duži period zalaže veliki broj ekoloških udruženja a jedno od najupornijih je Aarhus centar.
Važno je spomenuti da je Zakon o šumama u Federaciji BiH prošao fazu javne rasprave i da su u isti uvršteni određeni prijedlozi i komentari zainteresiranih strana, između ostalog i Aarhus centra koji se, u ovom kontekstu, konsultovao sa stručnjacima i profesorima sa šumarskog i pravnog fakulteta. U junu je predstavljen tekst Zakona i primjetno je da Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva nije uvažilo sve upućene komentare, ali su ipak uvaženi komentari koji čine Zakon savremenijim i funkcionalnijim. No, kako ukazuju iz Aarhus centra još uvijek postoje sporni dijelovi u trenutnom tekstu Zakona, kao što je član 63. kojeg je nužno unaprijediti ukoliko ne želimo svoje šume založiti za privatne interese investitora. Pored člana 63., važno je regulisati i pitanje čuvanja privatnih šuma, obzirom da su upravo takve šume najviše na udaru ilegalnih sječa.
„Glavni ciljevi zakona uključuju zaštitu šuma od bespravne sječe, smanjenje ilegalnog zauzimanja državnog šumskog zemljišta, te povećanje prihoda i stabilnosti šuma. Pored toga, zakon predviđa kazne za prekršaje poput nesaniranja posljedica sječe, neizvršavanja pošumljavanja i odlaganja smeća. Zakon također zabranjuje promet šuma i šumskog zemljišta u vlasništvu države, te njihovu privatizaciju, a granice državnih šuma moraju biti jasno obilježene. Očekuje se da će novi zakon olakšati pristup financijskim sredstvima iz EU fondova, te omogućiti poboljšanja u sektoru šumarstva, uključujući kreiranje novih radnih mjesta i poboljšanje ekologije u FBiH.“; navodi Nina Kreševljaković iz Aarhus centra.
S obzirom na to da ova borba traje godinama i da zakon ne postoji već 15 godina, ovakvi pomaci su epohalni i to sve zahvaljujući upornosti organizacija i aktivista koji ne odustaju.
Dakle, pomjera se. Polako se vraća svijest o nužnosti donošenja ovog zakona kod donosioca odluka. A građanima se vraća snaga i vjera u svoju moć i u pravnu državu, da borba za pravdu, za zaštitu prirodnih bogatstava i svojih prava, za pravnu državu, nije sizifov posao. Da nekad traje dugo, ali se ipak nazire svjetlo na kraju tunela.
