Velika je bila gužva 27.06.2024. godine u špaliru političara koji su željeli presjeći vrpu na primopredaji novoizgrađenog stambenog kompleksa u dobojskom prigradskom naselju Bare, čime su u 134 stana trebali useliti izbjegla i raseljena lica, koji su za svoj život prije gotovo tri decenije od završetka ratnog sukoba odabrali grad na tri rijeke i imali su cijelo vrijeme izbjeglički status.
Čini se da nije bilo ni dovoljno makaza za presjecanje vrpce, čime su predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, premijer Radovan Višković i srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, te, gradonačelnik Doboja Boris Jerinić i drugi prisutni zvaničnici trebali da ozvaniče kraj višegodišnjim obećanjima lokalnih i republičkih vlasti da će raseliti jedan od poslednjih kolektivnih izbjegličkih centara u BiH u bivšem Domu penzionera. I, da će ga izbjegla i raseljena lica iz više opština u BiH zamijeniti stanovima u novosagrađenom kompleksu u predgrađu Doboja, čija izgradnja je stajala 8,5 miliona KM. Time je i njihovom statusu lica sa privremenim smještajem trebao doći kraj.
Iako su mediji izvjestili da su novi stanari dobili ključeve, to se ispostavilo kao netačno. I gotovo tri mjeseca od svečanosti izbjegla i raseljena lica su još u ruiniranom Domu penzionera i čekaju na useljenje. Sukcesivno, lokalne vlasti im daju ključeve od ulaznih vrata lamela i dozvoljavaju kratki ulazak u stanove.
“To je zamazivanje očiju, prevara, lažno predstavljanje kod MMF, dali su nam rješenja i nekima ključeve. Ali, ne može se ući u zgradu, jer niti je završena niti ju je Komisija primila, ali bitno je da su oni, kao i uvijek, svijetu predstavili lažnu sliku i iznijeli totalne laži.” – tvrdnje su Miroslava Benete, jednog od dugogodišnji stanara u alternativnom centru u Domu penzionera u Doboju.
Inače, osim ovih poslednjih, više puta su vlasti davali “čvrsta obećanja” da se raspušta dobojski kolektivni centar, pa je i useljenje zakazivano u martu 2022. godine, zatim do kraja te godine, pa u proljeće naredne, kada je posjetom Doboju ministar za izbjegla i raseljena lica BiH Sevlid Hurtić rekao da je tek raspisan tender za vanjsko uređenje, nakon čega će u septembru 2023. godine uslijediti i primopredaja ključeva. Međutim, ni do tada se ta obećanja nisu ostvarila, pa je uslijedilo novo obećanje useljenja za februar ove godine i poslednje je bio junski “performans” sa presjecanjem vrpce i podjelom rješenja.
Poslednje informacije koje smo dobili od (valjda) budućih stanara kompleksa za izbjegla i raseljena lica u Barama je da bi postepeno useljenje moglo započeti u ponedjeljak 23.09.2024. godine, pa da traje do održavanja predstojećih Lokalnihih izbora 6. oktobra.
Što se tiče postojećeg Doma penzionera, izvjesno je da on kao izbjeglički centar broji svoje poslednje dane. Ali i da su male šanse da će se realizovati, od vlasti ranije davana, obećanja penzionerima, u ovom i drugim gradovima bivše dobojske regije, da će se Dom vratiti svojoj namjeni. Odnosno, da će, po adaptaciji, u njemu penzioneri pronaći svoj kutak. Kakav su imali oni pređašnji od 1988. godine, kada je novosagrađeni kompleks tadašnje Filijale penzijsko-invalidskog osiguranja regije Doboj stavljen u funkciju. Gradili su ga na tadašnji način finansiranja opštine koje su pripadaje Regiji Doboj, osim Doboja, Šamac, Brod, Derventa, Teslić, Maglaj, Tešanj i Odžak.
“Naša inicijativa je da se Dom vrati penzionerima, kako je to i bilo prije rata, da ga koriste kao javnu ustanovu kao što to ima u Sarajevu, Tuzli, Banja Luci, Prijedoru i drugim gradovima u BiH. Pod povoljnim uslovima, da neko ko ima 500-600 KM može boraviti u ovom objektu, da ne bude žrtva privatnih domova za stare i gdje su cijene boravka i smještaja daleko veće i njihova penzija ne može pokriti te troškove. Na upućenu inicijativu nadležnima još uvijek nemamo odgovor, a ono što smo doznali je da Fond PIO RS nije u posjedu ovog kompleksa, već da je on u vlasništvu Republike Srpske. Kruže i informacije da bi on mogao biti ustupljen Gradu Doboju i da će ga njene vlasti, kao što su to učinile i sa svojim administrativnim sjedištem, Domom vojske, Sportskom dvoranom i još nekim objektima, srušiti i tu lokaciju prodati nekom investitoru za gradnju nekih drugih objekata” – izjavio je predsjednik Centra za humanu politiku (CHP) Momir Dejanović, dodajući da su od Fonda PIO dobili odgovor da Dom penzionera u ovom gradu od 2005. godine nije u njihovom, već u vlasništvu RS, te da nisu zainteresovani da ga stave u funkciju i upravljaju jednim ovakvim objektom.
A, kada je riječ o izborima, treba reći da je sličan “performans” sa ozvaničenjem uspjeha aktuelnih vlasti upriličen u Doboju i 04.09.2024. godine, kada je samo dva dana prije početka predizborne kampanje svečano otvorena novosagrađena Opšta bolnica “Sveti apostol Luka”. Iako se kasnilo više od godinu dana u odnosu na prvobitni rok za završetak radova, u prigradskom naselju Usora upriličena je više nego skupa proslava otvaranja novosagrađenog kompleksa bolnice. Taj čin plaćen je 70.200 KM, ali za razliku od obilježavanja završetka gradnje stambenog kompleksa za izbjegla i raseljena lica u Barama, obavljen je sa oprezom, odnosno bez presjecanja svečane vrpce, što je za mnoge bilo iznenađenje. Nasuprotov prethodnom, odabrani gosti okupili su se, nakon ozvaničenja otvaranja nove bolnice, u jednoj obližnoj sali za svečanosti na ručku. A, brojni okupljeni građani i zaposleni u javnim institucijama koji su po zadatku morali doći na proslavu, ubrzo su se razišli sa platoa nove bolnice, nazad kućama ili na posao.
Svečana vrpca se, najvjerovatnije, priprema za presjecanje neposredno pred održavanje Lokalnih izbora 6.oktobra. A ni tada neće faliti političara. A zasigurno je ni makaza.
