U Bosni i Hercegovini, čak i kad policijsko-pravosudni aparat reaguje na neke nezakonitosti i hapsi, diže optužnice i sudi ponekad čak i visokopozicioniranim političarima, vi ne znate šta je u pozadini čitavog slučaja.
Jer, selektivnost u pristupu represivnog aparata i iskustvo življenja u državi premreženoj sistemskim kriminalom i korupcijom, izaziva sumnju u mogućnost da se radi o “konačnom funkcionisanju pravne države”. I stvara uvjerenje da se prije radi o međusobnim unutrašnjim političkim sukobima ili čak, s obzirom na prirodu političkog života u BiH, unutar-mafijaškim obračunima.
A neupitne kriminalce, koji su zaslužili utamničenje pretvara u žrtvene janjce, koji, osim za neke kratkoročne političke ciljeve, treba da posluže kao lažna slika o funkcionisanju sistema i njegovoj borbi protiv kriminala i korupcije.
Primjera je bezbroj.
Recimo, kad nekom političaru sude zbog zloupotrebe položaja pri zapošljavanju, a da pritom svi znamo da se radi o masovnoj pojavi u kojoj manje-više javno, bez ikakvih sankcija, izrugujući se pravnoj državi, učestvuju i čelnici vladajućih stranaka.
Ili kad borba protiv sistemske korupcije u vlasti Brčko distrikta, koja se čak ni ne negira nego se pravda nužnošću činjenja ustupaka u cilju donošenja budžeta ili nekih drugih odluka, “zaobiđe” predstavnike vladajućih stranaka i završi na hapšenju i suđenju – predstavnika manjina.
Ili kad premijer jednog entiteta završi u zatvoru zbog korupcijskog skandala, a premijera i predsjednika drugog ni ne saslušaju za slična ili još teža koruptivna djela.
Ili kad se sudi neposrednim izvršiocima izbornih prevara dok njihovi nalogodavci ostaju potpuno zaštićeni i nastavljaju sa kriminalnim i koruptivnim aktivnostima i prevarama kojima se održavaju na vlasti.
Ili – najnoviji – kad u Sarajevu “ekspresno” hapse ministra, dok građanski aktivisti u Zenici godinama čekaju na reakciju represivnog aparata na njihove tužbe protiv gradskih čelnika, zbog kršenja zakona i nelegalne gradnje u Zenici.
Zenički arhitekta Boris Britvar podsjetio je ovih dana da još od 2021. godine, kao aktivista neformalne grupe građana “Pokret za preokret” podnosio zahtjeve za inspekcijskim nadzorom i krivične prijave, zbog kršenja zakona od strane lokalne vlasti, ali da nije bilo nikakve reakcije nadležnih organa.
Sve inspekcije kojima se ova grupa obraćala zbog odluka Gradskog vijeća, donesenih na zahtjev gradonačelnika, a kojima su nezakonito usvajani regulacioni planovi bez validnog urbanističkog plana, proglasile su se nenadležnim ili čak nekompetentnim, tj. nekapacitiranim za takve prijave.
A krivične prijave, podnesene Tužilaštvu ZDK, ostale su bez konkretnog epiloga.
U kontekstu posljednjih događanja u Sarajevu, Britvar je izjavio:
“Iste ili slične krivične prijave o nezakonitom radu Gradske uprave Zenica u oblasti prostornog uređenja i građenja skoro tri godine čekaju u Tužilaštvu da ugledaju svjetlo dana dok na očigled svih traje beskrupulozna devastacija grada i gradske imovine. Primjera radi, ministar Bojan Bošnjak je uhapšen zbog jednog potpisa u smislu nepoštivanja Zakona o zaštiti okoliša i Uredbe o projektima za koje je obavezna procjena utjecaja na okoliš. Paralelno navedenom, Gradska uprava Zenica je u posljednjih osam godina nezakonito donijela Prostorni plan Grada i Regulacione planove, Trg rudara, Poslovno- rekreativno- turistička zona Zenica-jug, Centar ll, Crkvice, Trg Alije Izetbegovića, Kamberovića ravan i padina, itd. na temelju kojih su izdata mnoga nezakonita odobrenja za građenje, a bez da planska dokumentacija posjeduje suglasnosti utvrđene na osnovu članova 48. do 58. Zakona o zaštiti okoliša (“Sl. novine F BiH br.15/21) i člana 6. Prilog 2., poglavlje 10., stav 2b i 2c Uredbe o projektima za koje je obavezna procjena utjecaja na okoliš (“Sl. novine F BiH br. 51/21).”
Svojevremeno su iz “Pokreta za preokret” suočeni sa nefunkcionisanjem pravne države, rezignirano postavili pitanja: Čiji je Grad? I gdje mi to živimo?
A Britvar se, na tom fonu – podsjećajući da je javni prostor vitalni resurs grada, a urbanizam posljednji čuvar zdravog razuma – pita: Čemu uopće služe Tužilaštvo, Vlada, Ministarstvo, Kantonalni zavod za urbanizam, kantonalni i gradski pravobranilac i drugi nadležni kada je riječ o oblasti prostornog uređenja i građenja u četvrtom gradu u BiH?
Naravno, isto pitanje se postavlja na svakom dijelu BiH i za manje-više sve institucije, koje umjesto građanima služe kriminogenim političkim oligarhijama.
Selektivna pravda nije pravda. Bez obzira na to što bi stvarno, “neselektivno”, funkcionisanje pravne države u BiH desetkovalo političku (ali i pravosudnu) scenu i pokazalo nedovoljnost zatvorskih kapaciteta.
Snašli bi smo se. Pretvarajući državu u veliko gradilište.
