Priznajem, ja o ovome nisam znao ništa dok nisam vidio u medijima proteste žena iz naselja Kruščica kod Viteza kojim je spriječena izgradnja dvije mini hidroelektrane. Pošto ne posjedujem elementarne informacije dostojne osviještenog građanina za ekologiju, odlučio sam da istražim i razumijem zašto se ljudi oko tih rijeka toliko bore i upozoravaju na štetnost izgradnje mini hidroelektrana na našim rijekama. Smijem li ustvrditi, na koncu mog istraživanja, da je ova gradnja zaista opasna, i da predstavlja opasnu prijetnju za naš život, ekološki sistem i naše potomstvo, opstanak na ovim prostorima. Da je tako, potvrdila je i nedavna vijest koja me istinski obradovala; Goldman nagrada ustanovljena je 1989. godine u San Franciscu, a njome se odaje priznanje pionirima iz oblasti zaštite okoliša iz šest regija širom svijeta. Ove godine dobitnica “Zelenog Nobela” je Maida Bilal, četrdesetogodišnjakinja iz Viteza. Prva je aktivistica u BiH koja je dobila ovu nagradu, dodijeljena joj je za borbu protiv izgradnje malih hidroelektrana na rijeci Kruščici. Nakon objave nagrade skromno je ustvrdila: “Ponosna sam, jer iza ovoga stoji armija ljudi i jedna pozitivna priča. Za sve nas ovo je poticaj da nastavimo zajedničku borbu za bolju Kruščicu. Cilj nam je da naši resursi budu zaštićeni u svrhu našeg opstanka, a ne da bude prepuštena za, isključivu, korist pojedincima. Nedopustivo je da se pojedinci bogate na našim pitkim rijekama i uništavaju biodiverzitet čitave zajednice, a da oni koji su zaduženi u vlasti da brinu o okolišu to ne rade.” Maida je ujedno i predsjednica lokalnog Ekološkog društva “Eko Bistro” koje je predvodilo stanovnike Kruščice od augusta 2017. do decembra 2018. godine uz danonoćne dežure pored rijeke. Zajedno sa stotinjak mještana, Maida je više od 500 dana boravila u improviziranom šatoru. U augustu 2017. godine, žene iz Kruščice su svojim tijelima blokirale lokalni most kako bi zaustavile prolazak mašina. Uslijedila je intervencija policije. Tada smo vidjeli snimke koje su obišle svijet; tuča, vriska, hapšenja, lomljenje… mučni prizori haosa i nasilja. Međutim, nakon policijskog privođenja su se te žene vratile na most, hrabrije i odlučnije. Nastavili su straže pored rijeke i pored prijetnji koje su stizale od raznih moćnika. Ni tajkuni, ni političari nisu mogli pokolebati ove žene sve dok sudovi nisu poništili dozvole investitorima. Ova borba i dalje traje. Naša javnost malo zna o prijetnjama i izazovima koji su još pred njima. Glas protiv izgradnje malih hidroelektrana diže sve više lokalnih zajednica, u dolini Doljanke, Neretvice, Prače i Vrhovinske rijeke. Ali, ovo se ne tiče samo lokalnog stanovništva. Štetni utjecaji izgradnje malih hidroelektrana i niz koruptivnih radnji kroz koje se zloupotrebljavaju subvencije za podsticanje obnovljivih izvora energije, u svrhu bogaćenja pojedinaca jesu državno političko pitanje par excellence! Parlament Federacije BiH je 24. juna 2020. godine usvojio Deklaraciju o zaštiti rijeka i izglasao zaključak o potpunoj zabrani gradnje malih hidroelektrana na cijeloj teritoriji FBiH. Tim zaključkom je dat rok Vladi FBiH od tri mjeseca da izvrši analizu i predloži izmjene u zakonodavstvu što će omogućiti provođenje ove zabrane u praksi. No, na sjednici 27. aprila ove godine, Zastupnički dom nije prihvatio Prijedlog Zakona o električnoj energiji, koji predviđa zabranu gradnje mini hidroelektrana na cijelom teritoriju entiteta. Tipično, naša posla, kupuje se vrijeme, traže se proceduralne odstupnice za jake lobije koje radi profita žele oduzeti pravo na život. Dakle, zastupnici su na toj sjednici odbili izjašnjavanje o ovom zakonu po hitnom postupku, što znači da je vraćen i prihvaćen u formi nacrta. Postaje ključno da Parlament FBiH usvoji Zakon o električnoj energiji koji je na čekanju i da trajno zabrani izgradnju stotina planiranih malih hidroelektrana.
Dom naroda Parlamenta FBiH treba da što prije uvrsti na dnevni red ovaj zakon. Zastupnički dom je odbio da o njemu raspravlja u hitnoj proceduri, ali ga je usvojio u redovnoj, u formi nacrta. To znači da je krucijalno da ga i Dom naroda prihvati, kako bi se mogle provesti javne rasprave i da se zakon konačno usvoji i postane gotova stvar. Da se stavi tačka na gradnju budućih malih hidroelektrana, te da dođemo u zakonski okvir koji može preispitati sve dosadašnje dozvole i zaključene koncesije, a da se do sada izgrađene hidroelektrane stave pod strogu kontrolu. Aktivisti jasno ukazuju da sve do sada izgrađene MHE proizvode manje od tri posto električne energije, te da nisu vrijedne uništavanja riječnih tokova.
Narodna Skupština Republike Srpske usvojila je u februaru ove godine Deklaraciju o zaštiti rijeka na području Republike Srpske. Sljedeći korak na Vladi RS jeste mijenjanje zakonodavstva u oblasti obnovljivih izvora energije. U BiH je do sada izgrađeno 114 malih hidroelektrana, od čega je 67 u Federaciji BiH, a 47 u Republici Srpskoj. Prema podacima organizacija koje se bave zaštitom okoliša, u pripremi je izgradnja dodatnih 342. Nadležnost za izdavanje suglasnosti i dozvola za izgradnju u Federaciji BiH podijeljena je između entiteta, kantona i općina, dok su u Republici Srpskoj za to nadležne entitetska i lokalne vlasti. Ukoliko ne stanemo iza zahtjeva Koalicije za zaštitu rijeka u BiH, koja okuplja 30-ak organizacija, naša ekološka budućnost je vrlo ugrožena. Aktivisti inzistiraju da vlasti u BiH uvedu moratorij na izgradnju, zbog, kako navode, isključive koristi koju mini hidroelektrane donose investitorima i štete koju nanose rijekama. Upozoravaju da BiH nema potrebu za novim hidroelektranama i da one donose profit isključivo investitorima koji potpisuju ugovor o garantiranoj otkupnoj cijeni električne energije, a imaju i beneficije u vidu subvencija koje građani plaćaju svaki mjesec, s obzirom na to da na računu za električnu energiju postoji stavka poticaja obnovljivih izvora energije.
Stoga, Maida je fascinantna žena, energična i odlučna da mobiliše sve ljudske energije da bismo preduprijedili zagađivanje. Od svih prijetnji koje nas vrebaju u ovom vijeku, najbolje proučena, najviše dokumentovana je danas ona koja proističe iz ekološkog zagađivanja sa kataklizmičnim posljedicama čiju širinu ne možemo izmjeriti. Takav razvoj događaja nije smješten u daleku i neodređenu budućnost. Mi već znamo da će egzistencija naše djece i naših unuka njime biti dramatično pogođena; ovo je moje intimno uvjerenje do koga sam došao čitajući i slušajući Maidu i njene suborkinje. Svjestan sam da moj sud u toj oblasti nema velike vrijednosti. I dalje sam laik, nemam nikakvu intelektualnu legitimnost za ekološka pitanja. Međutim, kao građanin zabrinut sam za dobrobit svih moji sunarodnjaka, ljudi oko mene, i kao umjetnik ne mogu ostati indiferentan na natpise koji se mogu vidjeti na ekološkim protestima: “krv ili voda”. Ne mogu se zadovoljiti time što ću sliježući ramenima ispratiti napore aktivista koji se na medijskoj i političkoj margini bore za naše čiste rijeke, planine, vazduh. Oni traže da se ova država bavi prioritetnim problemima lokalnog i globalnog nivoa umjesto političke demagogije o ugroženosti naroda. Nadam se da nam neće budućnost okrutno pokazati ko je bio u pravu, a ko nije. Čekati sud budućnosti znači preuzeti ogroman rizik. Ljudi poput Maide su svjesni toga i zato je s pravom laureat priznanja koje moderni svijet može pružiti. Ovu hrabru i posebnu ženu svijet je već svrstao u historiju borbe za boljitak civilizacije u cjelini. Maida nije usamljena žena u toj borbi u našoj zemlji. Zajednička im je svakako borba za ravnopravnost, slobodu i demokratiju, kao i borba za budućnost njihovog potomstva. Ali ono najljepše, ono čemu se svijet klanja, činjenici da su to postojane, neustrašive, hrabre, istinoljubive žene. Istinski ponos svojih generacija. Činjenica da Maida, jedna žena, predvodi borbu protiv trovača naših života, mnogim muškarcima treba biti povod da se zapitaju i preispitaju, da se ugledaju na Maidu, ali i na hiljade hrabrih žena koje djeluju, rade, stvaraju i doprinose, kako umjetnosti, tako i miru i suživotu, ljudskim i manjinskim pravima, ključnim za budućnost naše sredine. Maida je u mnogim ženama probudila borbu, kako za bolje i sigurnije sutra, tako i indirektno za ravnopravnost spolova, što je u današnjem svijetu jedna od ključnih bitaka. Toliko je hrabrih žena oko nas koje volontiraju i bore se svakodnevno, često samozatajno, bez uobičajene muške rike samohvale za daleko manji napor i učinjene stvari. Ovaj svijet, siguran sam, bio bi puno bolje i pravednije mjesto za život da njime rukovode i upravljaju žene. Maida i njoj slične heroine tjeraju nas da se zamislimo bez odlaganja, i da unesemo u duhove, jednu sasvim drugu viziju politike, ekonomije, rada, potrošnje, nauke, tehnologije, progresa, identiteta, kulture, religije, historije; jednu konačno zrelu i jasnu viziju onoga čega jesmo i šta moramo biti jer nam je naposljetku i sudbina planete zajednička. Maida je inspirativna žena za sve generacije da doprinesemo tom pothvatu spasavanja naše zemlje; sa mudrošću, ali također i sa strašću, ponekad i sa bijesom. Da, sa žestokim bijesom pravednika poput Maide! Tako to rade velike, hrabre, dobre i odgovorne žene.
