Mještani Marčane i Zelena Istra na sudu srušili rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode za otvaranje novog kamenoloma u Marčani
Od 18. siječnja 2013. do 15. siječnja 2015. trajao je postupak koji je na Upravnom sudu u Rijeci pokrenulo šest privatnih tužitelja iz Marčane i Zelena Istra protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode o prihvatljivosti za okoliš eksploatacije karbonatne sirovine na eksploatacijskom polju Marčana 1 nositelja zahvata Kamen produkt d.o.o. Tužitelji su osporavali zakonitost tog rješenja, a sud je prihvatio njihove tvrdnje i dokaze i poništio rješenje.
Nenad Kuftić, jedan od privatnih tužitelja, po dostavljanju presude je izjavio: «Možemo biti ponosni građani koji su savjesno odreagirali i trebamo biti primjer i drugima u sličnim situacijama. Moja osobna motivacija u ovom slučaju bila je zaštita kulturno-povijesne baštine Nezakcija – prijestolnice Histra uništene u rimskoj opsadi, na predivnoj lokaciji ušća rijeke Budave. Po Histrima Istra i dan danas nosi ime. Otvaranje kamenoloma na toj lokaciji za Istru može se usporediti s prijedlogom otvaranja kamenoloma na brdu nasuprot Machu Picchua». Lino Dragešić, mještanin tužitelj: «Čudi nas da Općina Marčana nije sama pokrenula tužbu zbog kršenja odredbi vlastitog Prostornog plana». Nensi Dragešić, tužiteljica iz Marčane: «Posebno me pogodilo što je na javnom izlaganju sporne studije utjecaja na okoliš predstavnik Općine Marčana izjavio kako nitko ne zna što će biti nakon 40 godina eksploatacije kamena. Meni je to itekako važno znati. Želim da se ovaj kraj sačuva naročito zbog naše djece».
Stanovnici Marčane mogu odahnuti – jedan od planirana dva kamenoloma, onaj bliži naselju u kojem je bila planirana eksploatacija miniranjem, neće se otvarati u njihovom susjedstvu. Isti tužitelji u isto vrijeme pokrenuli su spor i protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode o prihvatljivosti drugog planiranog kamenoloma u istoj zoni. Radi se se eksploataciji arhitektonskog kamena tvrtke Kamen d.d. Taj je spor još uvijek u tijeku.
Najbitniji elementi tužbe odnosili su se na suprotnost zahvata s prostornoplanskom dokumentacijom te nedostacima studije utjecaja na okoliš po pitanju varijantnih rješenja zahvata i načinu obrade utjecaja na krajobrazne vrijednosti.
Presuda o poništenju rješenja za kamenolom Marčana 1 iznimno je važna iz više razloga. Sud je ocijenio da je planirana udaljenost kamenoloma manja od 500 metara od naseljenog područja u suprotnosti s Prostornim planom Istarske županije, unatoč tome što je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja dalo pozitivno mišljenje o usklađenosti. Sud je obrazložio kako «ne proizlazi da bi mišljenje nadležnog tijela o usklađenosti s prostornoplanskom dokumentacijom bilo neoboriv dokaz čiji se sadržaj ne može osporavati». Sud je ocijenio i da zahvat nije usklađen s Prostornim planom općine Marčana, koji ne predviđa eksploataciju karbonatne sirovine na tom polju već isključivo arhitektonsko-građevnog i tehničkog kamena. Nezakonitim je utvrđen i nedostatak opisa varijantnih rješenja u studiji utjecaja na okoliš. U studijama bi, prema zakonu, trebalo obraditi varijantna rješenja s obzirom na njihov utjecaj na okoliš kao i razlog odabira najpovoljnije varijante. U gotovo svim studijama na okoliš koje se rade u Hrvatskoj izostanak opisa varijantnih rješenja ključni je nedostatak, no ni nadležno Ministarstvo zaštite okoliša ni članovi povjerenstava za ocjenu studija utjecaja na okoliš nikada ne osporavaju tu nezakonitost. Iz tog razloga je ova presuda vrlo važna i za sve buduće slične slučajeve.
I za organizacije civilnog društva ova je presuda važan presedan i to zbog prava koje je priznato Zelenoj Istri da bude tužiteljica u sporu protiv rješenja o prihvatljivosti zahvata za okoliš iako nije sudjelovala u postupku procjene utjecaja na okoliš. Ministarstvo je Zelenoj Istri pokušalo osporiti to pravo pozivajući se na Zakon o zaštiti okoliša koji propisuje da javnost može osporavati neki upravni akt pred sudom ako je u svojstvu zainteresirane javnosti sudjelovala u postupcima donošenja tog akta. Presuda se, međutim, poziva na odluku Europskog suda koji zauzeo stav da sudjelovanje u postupku donošenja odluke nije preduvjet za priznanje prava zainteresirane javnosti na sudjelovanje u postupku prispitivanja te odluke (predmet C-263/08). Presude Europskog suda dio su pravne stečevine Europske unije koju su hrvatski sudovi, sva državna tijela, županije, gradovi i općine dužni poštovati. Osim toga, Ustavom je definirano da su međunarodni ugovori, poput Aarhuške konvencije, po pravnoj snazi iznad zakona. U ovoj je presudi Upravni sud u Rijeci ispravno postupio ne primjenivši odredbu hrvatskog zakona koja je protivna pravu Europske unije. Time je, zapravo, potvrđena i nezakonitost članka 145. stavka 1. Zakona o zaštiti okoliša koji ograničava javnosti pravo na pristup pravosuđu, na koju okolišne udruge često upozoravaju.
Dušica Radojčić iz Zelene Istre: «I ovaj je slučaj pokazao da jedino brzo i djelotvorno pravosuđe može osigurati poštivanje prava propisanih zakonima. Tijela nadležna za provedbu tih prava vrlo ih često krše, a promjena se može dogoditi jedino ako se protiv takvih slučajeva pokreću sudske tužbe. Tako će se polako mijenjati praksa, a tijela javne uprave počet će ozbiljno uzimati obzir prijetnje tužbama. Slučajevi dobivenih sporova u slučaju golfa na Srđu, golfa u Motovunu i sada kamenoloma u Marčani to potvrđuju».
