Godina 2021. trebala je biti godina u kojoj će se Hrvatska što kvalitetnije pripremiti za drugo financijsko razdoblje otkada je članica EU. Uz programiranje za Europske strukturne i investicijske fondove, tu se našlo i programiranje za Nacionalni plan za oporavak i otpornost. Kvalitetno programiranje podrazumijeva strukturirani i participativni pristup te su svi sektori demokratskog društva – javni, privatni i građanski – s pravom očekivali odgovornost i profesionalnost nadležnih tijela državne uprave. Naime, Europski kodeks ponašanja za partnerstvo podrazumijeva pristup kojim se jamči sudjelovanje civilnog društva i socijalnih partnera.
Onemogućeno istinsko sudjelovanje različitih sektora u programiranju
Iz perspektive civilnog sektora, programiranje se provodilo ispod svih demokratskih standarda. Tako je Ured za udruge Vlade RH mjesecima odugovlačio s imenovanjima predstavnika civilnog društva u radne skupine za izradu programskih dokumenata za one fondove za koje su uopće i postojale radne skupine (Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond plus, Fonda za pravednu tranziciju i dio Kohezijskog fonda). Predstavnici civilnog društva uključeni su tek kada je prošla više od polovina procesa. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije s procesom je krenulo bez predstavnika civilnog sektora, unatoč Europskom kodeksu – ostavljamo na razmišljanje bili jednako pristupilo i da se radilo o nekom drugom sektoru. Kada su predstavnici napokon uključeni, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije je inzistiralo da članovi radnih skupina ne smiju komunicirati ni s kim izvan samih radnih skupina. Time je de facto onemogućeno istinsko sudjelovanje različitih sektora društva u programiranju. U civilnom sektoru to je značilo da tri predstavnika civilnog društva ne smiju putem mreža civilnog društva, čiji su članovi, komunicirati o programiranju, pa tako ni prikupljati komentare civilnog društva na programske dokumente. Tek nakon intervencije na sastanku Savjeta za razvoj civilnog društva u ljeto 2021. omogućena je komunikacija prema civilnom društvu, no tada je već rad putem radnih skupina bio završen. Znači, jedino što je formalno bilo omogućeno je da se civilni sektor informira o svemu nakon što su programski dokumenti već bili dovršeni.
Programiranje za poljoprivredu provedeno je bez formalne radne skupine
Na sastancima radnih skupina nije se ni oko čega raspravljalo, nego se članove uglavnom informiralo, što je zapravo najniži stupanj uključivanja građana u postupke odlučivanja o pitanjima od javnog interesa. Rečeno im je da svaki sektor može organizirati svoje sastanke i dodatno se konzultirati. U slučaju područja zaštite okoliša i prirode, nadležno ministarstvo – Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja – nijednom nije organiziralo sastanak s predstavnicima civilnog društva. Isto se događa i svake godine kada svako ministarstvo treba organizirati savjetovanje s organizacijama civilnog društva ne bi li identificiralo prioritetne probleme i potrebe te izradilo sektorsku analizu za utvrđivanje prioritetnih područja financiranja programa i projekata od interesa za opće dobro, koje provode udruge i druge organizacije civilnog društva iz javnih izvora. Niti jednom do sada nadležno ministarstvo nije organiziralo savjetovanje, iako su ih i Zeleni forum, mreža udruga za zaštitu okoliša i prirode i Savjet za razvoj civilnog društva više puta tražili da uključe organizacije civilnog društva u sektorsku analizu.
Programiranje putem radnih skupina Pametna Hrvatska, Zelena Hrvatska, Povezana Hrvatska, Solidarna Hrvatska i Radna skupina za integrirani teritorijalni razvoj barem je formalno postojalo, dok se programiranje za Europski fond za pomorstvo i ribarstvo i programiranje za najveću stavku proračuna EU – poljoprivredu (kroz izradu Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike) čak nije ni provodilo putem formalnih radnih skupina. Nadležno ministarstvo – Ministarstvo poljoprivrede – je konzultacije za poljoprivrednu politiku provodilo pro forma isključivo kroz informiranje dionika, dok konzultacije za ribarstvo i akvakulturu nije provodilo čak ni pro forma. Na prezentaciji Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike u lipnju 2021., koju je Ministarstvo poljoprivrede nazvalo konzultacijom, rečeno je da će se dokument Strateškog plana biti dostupan javnosti te da će se moći komentirati online, no Ministarstvo poljoprivrede to nikada nije napravilo, iako su ih organizacije civilnog društva podsjetile na dano obećanje.
Zbog gospodarske krize uzrokovane pandemijom koronavirusa, EU je uspostavila poseban Mehanizam za oporavak i otpornost, čija je svrha ublažiti gospodarske i socijalne posljedice pandemije, ali i učiniti gospodarstvo održivijim i otpornijim, a društvo spremnije na izazove i nove prilike. Tako je Hrvatska, kao i sve druge članice EU, izrađivala Nacionalni plan za oporavak i otpornost (NPOO) tijekom 2020. i 2021., no, za razliku od nekih drugih članica, proces je bio u potpunosti netransparentan i neuključiv. Hrvatska je NPOO objavila tek kada je bio dovršen i to pod neformalnim pritiskom EU i izrazitim pritiskom javnosti. Tako javnost uopće nije imala prilike sudjelovati u donošenju ovog važnog plana kroz koji bi Hrvatska do kraja 2026. godine trebala utrošiti gotovo sedamdeset i pet milijardi kuna. Porazno je da Hrvatska ne koristi civilizacijske dosege demokratskih društava i ne prepoznaje važnost sudjelovanja svih sektora demokratskog društva u donošenju odluka koje se tiču društva u cjelini.
Plan za očuvanje ekološke mreže Natura 2000 kao pozitivan primjer
U sektoru zaštite prirode postoji i jedan pozitivniji primjer, a to je donošenje Prioritetnog akcijskog okvira (PAO) za provedbu mjere očuvanja ekološke mreže Natura 2000 u Hrvatskoj. Iako je Hrvatska proces donošenja PAO-a provela znatno manje participativno i transparentno od brojnih drugih članica EU, uzimajući u obzir programiranje za financijsko razdoblje 2021. – 2027. godine, proces je barem postojao i civilni sektor jet bio uključen, iako ga se na početku samog procesa uspjelo zaboraviti. Tako su predstavnici svih triju sektora – javnog, privatnog i građanskog – imali prilike sudjelovati na prezentacijama PAO-a, dati svoje komentare i usmeno i pismeno te time doprinijeti kvaliteti samog Prioritetnog akcijskog plana za razdoblje 2021.-2027.
Očito je da Hrvatskoj predstoji još dalek put do spoznaje da je partnerstvo svih triju sektora preduvjet razvijenog demokratskog društva, no preostaje nada da će država, od đaka koji je 2021. godine pao razred, do našeg trećeg financijskog razdoblja postati odlikaš.
