Kad nam već malo daju, neka nam barem daju da malo krademo.
To je logika koji izvire iz jučerašnjeg komentara predsjednika Zorana Milanovića na uhićenje voditeljice iz Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO) po nalogu Ureda europskog javnog tužitelja.
Neslužbeno, voditeljicu se sumnjiči da je namještala milijun kuna vrijedan natječaj tvrtki svog rođaka, a za predsjednika Milanovića to je “užasno mali novac za sve ono što dajemo, a dajemo i pravo nekima trećima da nam kopaju po računima, našim računima”.
Kad bi nam davali više, možda bi onda imali više prava kopati po računima.
Istina, Milanović je poručio kako “lopove i one koji muljaju, pronevjeruju, treba proganjati nemilice, s guštom, strastveno”, ali je ponovno tu tvrdnju utopio u političku kritiku Europske unije i njezinih istražitelja koje je optužio da nam “nabijaju kompleks da mi krademo neki europski novac”.
“Ovo ne govorim zato da zaštitim bilo koga, da mulja, nego da naglasim da je to naš novac, to nije nikakav europski novac, odnosno ako ga ima, jako ga je malo”, kazao je predsjednik.
Opet, da ga je više, onda bi istražitelji mogli intervenirati.
I budući da je to zapravo naš novac, onda bi europski istražitelji trebali ostaviti hrvatske muljatore da njima raspolažu kako misle da treba. Na raznim natječajima, na pogodovanju rođacima, kumovima, prijateljima.
Dok hrvatski istražitelji to pasivno promatraju.
Naročito kad se radi o voditeljici HAMAG-a koja je – OPET – članica HDZ-a.
Zaštita suvereniteta
Milanovićeva opaska trebala je ići u smjeru famozne zaštite hrvatskog suvereniteta od europskih birokrata i istražitelja, na tragu njegove dvogodišnje suverenističke politike kojom uporno minorizira važnost i utjecaj Europske unije i svodi taj odnos isključivo na financijsku korist.
Uporno ponavljajući kako je europski novac zapravo hrvatski novac.
Kao da novac ima porijeklo i nacionalnost. Pa stoga europski istražitelji ne smiju pratiti trošenje novca iz europske blagajne, jer se ona puni iz hrvatskih izvora. Dok Hrvatska ima, po Milanoviću, svoj novac, svoje lopove i svoje istražitelje. I nikakvi europski istražitelji ne smiju “kopati po našim računima”.
Cosa nostra
To je zapravo “cosa nostra”. Naša stvar. Naša posla.
Zašto je Milanović odabrao baš ovaj slučaj za promociju hrvatskog suvereniteta pred europskim istražiteljima, nije potpuno jasno. Osim što se bori protiv toga da nam “nabijaju kompleks” da krademo europski novac.
No zato bez kompleksa krademo hrvatski novac.
HDZ nam nabija kompleks
Europski istražitelji, pokazalo se to i na slučaju Gabrijele Žalac i nekih drugih, rade posao koji hrvatski istražitelji, često pod utjecajem vladajuće politike, izbjegavaju raditi. Da nema njih, mnogi slučajevi prošli bi ispod radara.
Iako nam u najvećem broju slučajeva ni ne trebaju europski istražitelji da bi se kroz milijunske afere i pronevjere, Hrvatskoj “nabijao kompleks” korumpirane i kriminalne države.
Umjesto da Milanović bude zadovoljan što se uopće otkrivaju pronevjere, pa makar ih otkrivali europski istražitelji, on štiti nekakav lažni hrvatski dignitet i suverenitet, kao da će uspjeti time hrvatske marifetluke sakriti pod hrvatske skute. Da ih nitko ne vidi.
Otprilike kako je njegov uzor Franjo Tuđman želio sakriti hrvatske ratne zločine od Haaškog suda.
Tanko iznad vode
Osim toga, logika da Hrvatska uzima “užasno malo novca” od EU, pa da stoga nema opravdanja za otkrivanje naših računa EU istražiteljima, potpuno je promašena. Uzimamo malo, pa nam onda ostavite da malo i krademo.
“Mi smo jako tanko iznad vode i onda još za to živiš cijelo vrijeme u strahu da će ti doći europski istražitelji”, ocijenio je Milanović koji je, umjesto toga, trebao otvoriti pitanje zbog čega Hrvatska uzima malo novca iz EU. A ne boriti se za to da joj se zbog toga omogući da malo tog novca i zamrači.
Ako Milanović već želi zastupati nekakav suverenitet Hrvatske u odnosu prema EU, odabrao je potpuno krivi primjer jer ovako ispada da zapravo štiti hrvatski suverenitet – u korupciji. I da poručuje Europskoj uniji da će dobiti pravo “kopati po našim računima” samo ako nam daju još više novca.
Predsjednik je opet promašio problem: pravo pitanje je korupcija, a ne porijeklo novca, ni njegov iznos.
