Eh, kad su izbori u pitanju, HDZ stvarno zna znanje! Em puni dvorane stranačkom vojskom u svakom selu, od sjevera do juga Rvacke gdje već mjesecima navodno proslavlja 34. obljetnicu osnivanja stranke, uz popratnu scenografiju, koreografiju i hit iz „Rockyja“, em, bogami, zna napraviti i pravi spektakl od predaje izbornih lista.
Na čelu s Velikim vođom Plen Ki-munom, jake snage HDZ-ta s koalicijskim partnerima iz HSLS-a, HDU-a, HNS-a i HSU-a, koji su iz sitnosopstveničkih razloga prodali dušu đavlu, na Veliki petak masovno su nagrnule u prostorije DIP-a dok ih je razdragana stranačka mladunčad čekala na najbolje čuvanom parkiralištu u državi, na Markovu trgu, kamo je običnim smrtnicima prilaz zabranjen. Tako se to radi i pokazuje tko je stožerna stranka desnog centra u Rvata, koju nitko ne može pobijediti, a osobito ne tamo neka rasuta opozicija koja se sastajala, rastajala i danima natezala oko toga tko će biti gdje i u kojoj izbornoj jedinici. A osim toga, jedino zna drviti po korupciji i lopovluku vladajućih. Svašta! Zna se tko u državi najbolje prodaje maglu i glumi jedinstvo!
Nadmeno i samouvjereno kako samo on to zna, AP koji juriša na treći mandat iskoristio je momentum, što bi rekla bivša Kolinda Nacionale, i poručio: „Idemo u obnavljanje povjerenja hrvatskog naroda, vjerujemo da je naš program najbolji od onog što se nudi na političkom tržištu jer smo realni!“ Ha!
Realni ili licemjerni? Uostalom, mogu obećavati što god hoće jer obećanja ništa ne koštaju, kako je to davno utvrdio rahmetli Mile Bandić. No ono što HDZ-tovci nude, a to su dizanje prosječne plaće na 1600 eura, penzije na 750 eura, vrtići za svako dijete, kao i otvaranje 125 tisuća radnih mjesta – doduše, ne zna se kako i za koga – ne razlikuje se previše od onoga što nudi opozicija pa je čak pala sumnja da su u nedostatku vlastitih ideja, revni HDZ-tovci prepisivali tuđe programe. Al’ što to ima veze kad programe ionako nitko ne čita, a još manje u njih vjeruje. Jer kao što je poznato, narod je krdo i treba vođu. Zato je jedino bitno tko je glavni lijevo ili desno, a sve ostalo ionako će bataliti.
Nije da se i drugi nisu iz petnih žila trudili privući pažnju medija i raditi šou prilikom predaje lista, za kojima je posljednjih dana vladala prava jagma. Tko zna što su si sve radili i kakve su teške riječi padale iza zatvorenih vrata osim onih pikanterija koje su već iscurile u medije. I sve to u Velikom tjednu uoči najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, kada su se veliki vjernici među političarima – umjesto farbanjem pisanica, pečenjem kolača, ispovijedanjem grijeha ili drugim bogougodnim aktivnostima – bavili lovom na prolazna mjesta na izbornim listama.
A što ćete, politika je kurva i gadljiv posao, ali ima neku čudnu privlačnu moć pa tko se jednom zarazi, teško odustaje. K tome ne moraš imati neke posebne talente ili škole, dovoljno je imati ambiciju i znati trgovati. I tako se na 165 pravovaljanih izbornih lista našlo 2277 kandidata koji bi se rado uvalili u saborske fotelje i lagodno živjeli na račun poreznih obveznika. Među njima, dakako, i razni ekshibicionisti – od urnebesnog Ričarda koji je najavio da će u izbornoj noći okrenuti barem tri janjca te da neće izlaziti iz saborskog kafića kad se jednom domogne zastupničkog mjesta, preko Hitlera iz našeg sokaka Marka Skeje koji je sve lijepo pozdravio sa „za dom spremni!“ i nikome ništa, do poremećenog antivaksera, antiglobalista, antiimigranta, homofoba i borca protiv rodne ideologije Ivana Pernara, koji je u dramatičnom foto-finišu primio estradnu influencericu i propalu pjevačicu Avu Karabatić na svoju listu jer, eto, nije imala dosta potpisa. Kakva velikodušnost! Nema sumnje da mu je to dodatno podiglo rejting.
I dok je u ostalim strankama bilo dramatično, guralo se i licitiralo s pozicijama, čerupalo, natezalo, ucjenjivalo, nećete vjerovati, u HDZ-tu nema nezadovoljnih. Nitko se ne buni i ne žali po medijima zbog ustupaka koalicijskim partnerima ili gubitka prolaznog mjesta. Ma kakvi! Svi su sretni i presretni s odlukama Velikog vođe, pa čak i oni koji uopće nisu ni na jednoj listi. Jer njima je najvažnija dobrobit stranke i voljene domovine, a ne njihov osobni probitak! Ma, divni ljudi, požrtvovni do bola. Tako je to naciji objasnio još uvijek predsjednik Sabora Gordan Jandroković Njonjo, s osmijehom od uha do uha. Ta tko mu ne bi povjerovao! Ipak su HDZ-tovi predatori taj zanat učili gotovo trideset godina te postali vrhunski opsjenari koji su maestralno zarobili institucije i uhljebili pola države. Zato svim aferama usprkos i dalje dobivaju barem 25 posto glasova, jer najmanje je toliko Rvatina i ostalih građana Republike Rvacke ovisno o njihovoj dobroj volji.
Normalno, nisu se bunile ni žene u HDZ-tu, koje uglavnom služe kao nužno zlo i pratilje snažnih mužjaka koji predvode stožernu stranku. Ne samo da nijedna ne nosi listu u 11 izbornih jedinica, već ih nema ni 40 posto kao što propisuje europska Direktiva u koju se eurozastupnici iz redova HDZ-ta kunu kao u Bibliju kad su u Bruxellesu. E, Bruxelles je jedno, a domaći teren drugo. Zato će i ovoga puta radije platiti globu nego, nedajbože, ubaciti neku dodatnu predstavnicu ljepšeg spola na liste. Pa što je, molim vas, pišljivih 6,636 eura koje moraju uplatiti u državni proračun, a koje će im se ionako vratiti? Pih! Kao da je to neki novac za europćansku demokršćansku stranku desnog centra i kao da je to neka cijena za mušku dominaciju!
I dok Most ima jednu nositeljicu liste, Mariju Selak Raspudić u 1. izbornoj jedinici, ni SDP se nije baš proslavio brojem nositeljica – ima ih tek dvije. Doduše, ima zip-sistem, ali se još od Zokijeve ere riješio velikog broja vidljivih žena, dok bi Možemo! i ovoga puta, kao na lokalnim izborima, možda mogao platiti kaznu jer ima previše žena – naime, one su nositeljice u osam od 11 izbornih jedinica.
Za razliku od njih, iako je faraon Plen Ki-mun nešto neuvjerljivo petljao o balansiranju i o tome kako ima jako puno kriterija koje se mora zadovoljiti od najnižih ogranaka do vrha stranke, činjenica jest da muški klub HDZ-ta ne pripušta lako u svoje redove jake žene koje misle svojom glavom pa ih na listama ima tek 25 posto. Usput, jedna od njih je Marijana Petir, koja je neovisna i nije članica stranke. Izraženo u brojkama – HDZ-tovci su u svih 11 izbornih jedinica teškom mukom na liste ugurali 39 žena i 115 muškaraca od ukupno 154 mjesta. Treba li posebno spominjati i da su stranačke drugarice uglavnom smještene prilično nisko kako se ne bi previše zamarale ulaskom u Sabor. Ipak je to muški posao, zar ne?
Pitanje je kako će to AP objasniti svojoj prijateljici i kandidatkinji za drugi mandat na čelu Europske komisije Ursuli von der Leyen, koja je ravnopravnost žena, osobito na tržištu rada i u politici, stavila visoko na agendu ne samo Komisije, već i europskih pučana, političke obitelji kojoj rvacki premijer srcem i dušom pripada. Ajde, ako pobijedi, nekako će mu valjda oprostiti tu malu nepodopštinu, ali ako popuši izbore, vadit će mu mast. A njemu nema druge nego nogama i rukama ponovo izboriti vlast jer je valjda i sam svjestan da mu se potencijalna pozicija u Bruxellesu opasno zaljuljala. Naime, nema garancije ni da će njegovi europski pučani osvojiti dovoljno glasova diljem EU-a, gdje jačaju radikalno desne i euroskeptične stranke pa za njega više neće biti sinekure. Nije valjda lud da riskira sa ženama pa da mu se dogodi još jedna Jadranka Kosor! Koja je sa slovenskim kolegom Pahorom prevladala posljednju prepreku za ulazak u EU i potpisala pristupni Sporazum. I što je najgore – borila se protiv korupcije u vlastitim redovima i ‘ladno dopustila da Ćaća Sanader završi u bajboku. Je l’ mu trebaju takve? Taman posla!
