Tatjana Čumpek, viša savjetnica u Ravnateljstvu civilne zaštite u Karlovcu, u razgovoru za Nacional otkrila je detalje pomalo bizarnog slučaja zbog kojeg je kažnjena presudom Višeg službeničkog suda RH. Naime, Tatjanu Čumpek je MUP, odnosno Ravnateljstvo civilne zaštite, prijavilo jer je u emisiji na HRT4 iznijela detalje o svom radu “Deliberacija Civilne zaštite” koji je objavila na Danima kriznog upravljanja. U tom je radu Tatjana Čumpek opsežno objasnila zašto zbog pogrešnog shvaćanja Direktive Europske unije u hrvatskom sustavu Civilne zaštite dolazi do velikih financijskih gubitaka i to prije svega u proračunima malih općina. Po podacima iz njenog rada, proračuni lokalnih zajednica zbog pogrešnog tumačenja te direktive izgubili su oko 13 milijuna eura. No umjesto da se tvrdnjama iz rada “Deliberacija Civilne zaštite” netko ozbiljno pozabavi, Tatjana Čumpek je prijavljena zbog teške povrede službene dužnosti te je završila na Službeničkom sudu, gdje su njen predmet vodile sutkinje Mirjana Rigljan na prvostupanjskom sudu i Jasna Smiljanić na Višem službeničkom sudu.
Ovih je dana Tatjana Čumpek dobila i presudu Višeg službeničkog suda kojom je odbijena njena žalba na prvostupanjsku presudu tog suda, kojom je proglašena odgovornom za tešku povredu službene dužnosti te joj je izrečena novčana kazna oduzimanja 10 posto dviju mjesečnih plaća. Drugim riječima, kažnjena je jer je javno progovorila o nedostacima u sustavu Civilne zaštite, što je protumačeno kao teška povreda službene dužnosti.
Inače, Tatjana Čumpek je dugogodišnja djelatnica Civilne zaštite i bivše Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DZUS), a već je objavila niz radova i nekoliko knjiga u kojima se bavi stanjem u hrvatskoj državnoj administraciji. Jedna od tih knjiga je i “Hrvatska: Između političke centralizacije i demokracije”. U toj se knjizi bavi pozicijom državnih službenika u Hrvatskoj i naglašava kako su državni službenici označeni kao neradnici i teret, ali da je stvarnost sasvim drugačija. Naime, Tatjana Čumpek tvrdi da su obrazovani i vrijedni državni i javni službenici potisnuti na najniža radna mjesta, a upravljačke uloge dodijeljene su političkim kadrovima, često neobrazovanim karijeristima s kupljenim diplomama. Tatjana Čumpek vjeruje kako njen aktualni slučaj, u kojem je završila na Službeničkom sudu, potvrda stavova izrečenih u toj knjizi, a o tome je progovorila i u razgovoru za Nacional.
‘Umjesto razumijevanja moje analize i zaustavljanja proračunske štete, uslijedila je odmazda. Pokrenut je ‘disciplinski postupak’ jer sam povrijedila Etički kodeks državnih službenika’
NACIONAL: Možete li objasniti pozadinu vašeg slučaja i kako ste završili na Službeničkom sudu?
Nakon 30 godina rada u tijelima državne uprave i civilnoj zaštiti pokušala sam ukazati na probleme koji su doveli do štete i nepotrebnog trošenja novca poreznih obveznika. Podatke sam prikupljala 11 godina, sažela ih u stručni rad i objavila na konferenciji. Zakonima o civilnoj zaštiti, prije zaštiti i spašavanju, obavezali smo sve jedinice lokalne samouprave na izradu opsežnih procjena rizika i planova civilne zaštite koje nikada nisu trebali raditi. Ne shvaćajući što traži Europska unija u smjernicama, mi smo, po starom socijalističkom principu, obvezu nacionalne razine prebacili na teritorijalne jedinice, odnosno općine i gradove po nekadašnjem principu “ništa nas ne smije iznenaditi”. Samo što su sada “lokalci” te dokumente plaćali agencijama. Rascjepkali smo teritorij i naložili obveze, umjesto da smo se bavili konkretnim rizicima. Intencija EU-a je upravo suprotna – regije moraju biti sigurne i pripravne na nesreće jer smo tako svi otporniji. A mi smo dio Europe, ili ne?
Kada unutar sustava nije bilo razumijevanja, izložila sam svoju “cost benefit” analizu i dokumente EU-a te iskustva drugih članica u stručnom radu, predstavljenom na konferenciji Dani kriznog upravljanja pod nazivom “Deliberacija civilne zaštite” (Civil protection Deliberation). Rad je analiza sustava civilne zaštite od 2008., pregled civilne zaštite po članicama te pojašnjenje europskih direktiva i smjernica. Ujedno u radu sam dala i tri rješenja kojima možemo “popraviti” sustav civilne zaštite. Napominjem i da su svi podaci o kojima razgovaramo iz objavljenog stručnog rada.
‘Prema važećim propisima, jedinice lokalne samouprave su dokumente s područja civilne zaštite morale donositi svake tri godine pa ako su poštovale propise, tada je trošak iznosio 12,7 milijuna eura’
NACIONAL: Je li netko pročitao vaš rad i je li uopće bilo kakvih reakcija ili želje da se nešto promijeni?
Umjesto razumijevanja moje analize i zaustavljanja daljnje proračunske štete, uslijedila je odmazda sustava. Pokrenut je “disciplinski postupak” na Službeničkom sudu jer sam povrijedila Etički kodeks državnih službenika govoreći “negativno o instituciji civilne zaštite pa građani stječu dojam da sustav vode nesposobni službenici”. Nadala sam se da će netko pročitati rad i shvatiti smisao, odnosno omjer štete i koristi dvaju prethodnih zakona iz 2004. i 2015. s obzirom na to da se novi zakon priprema već četvrtu godinu. Čak sam i sudu rad dostavila na hrvatskom jeziku iako je izvorno objavljen na engleskom, a jedna europska agencija mi je rad objavila u sklopu moje knjige ‘’Croatia Between Political Centralization & European Democracy’’. Analizu sam završila podacima koji pokazuju da bismo u slučaju da nismo trošili na nepotrebne dokumente, mogli imati “gotov novac” za 127 kuća na Banovini. Zbrojimo li ove troškove, lokalni proračuni su samo za dokumentaciju civilne zaštite izdvojili iznose od 95.575.000 kn ili 12.684.982 eura. Prema važećim propisima, jedinice lokalne samouprave su dokumente s područja civilne zaštite morale donositi svake tri godine pa ako su poštovale propise civilne zaštite, tada je trošak od 2005. do 2022. iznosio 12,7 milijuna eura.
Podaci su alarmantni pa sam početkom prošle godine to dostavila kabinetu ministra Davora Božinovića i zatražila termin za razgovor. Posebno me šokiralo kad je ministar na presici objavio da je Vlada donijela Strategiju upravljanja rizicima od katastrofa do 2013., a u tekstu na stranicama MUP-a je stajala poveznica da hrvatsku platformu čine DUZS, koja je ugašena prije tri godine i “Ured predsjednice”.
NACIONAL: Radili ste u Civilnoj zaštiti dok je bila u sastavu MUP-a, pa ste potom bili glasnogovornica DUZS-a i sada ste u Ravnateljstvu civilne zaštite. U stručnom radu navodite da je problem preopsežna zakonska regulativa i da je jedan od većih problema kašnjenje u izradi novog Zakona o Civilnoj zaštiti, zašto se toliko kasni i tko je odgovoran za to kašnjenje?
Nadam se da je netko shvatio da smo pogrešno pozicionirali dosadašnja dva zakona. Novi zakon se radi od 2020. i još uvijek ga nema. Promjene su nastale 2019., kada je ukinuta samostalna Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DZUS), a sada smo Ravnateljstvo civilne zaštite koje djeluje unutar MUP-a. U svom radu sam navela da smo se vratili u MUP, gdje smo bili do 2004., puno opterećeniji kadrovima i birokracijom. Tu činjenicu jednostavno možete provjeriti ako zatražite statistiku u MUP-u. S Ravnateljstvom civilne zaštite izgubili smo vatrogastvo, a pripojili smo druge resore kao što su inspektorat MUP-a, Centar za razminiranje te nekadašnje agencije – za zaštitu od zračenja i radiološku i nuklearnu sigurnost, ali se točno zna koji su poslovi civilne zaštite. Struktura sustava, ali i izdvajanja iz proračuna dovoljno pokazuju koliko je sustav narastao. Temelji sustava koji su pogrešno postavljeni u prethodna dva zakona i sadašnja složenost sustava očito ukazuju na aporiju pred kojom se nalaze donosioci odluka pa otuda kašnjenje sa zakonom zbog kojeg općine i gradovi i dalje trpe štetu dosadašnjih obvezujućih propisa.
NACIONAL: Kako je izgledao proces na Službeničkom sudu?
Iako sam godinama upozoravala, tražila razgovor i uvažavanje struke, moj javni istup se smatra etičkim problemom i u kategoriji je “teže povrede”. Prava naših službenika trebao bi braniti Odbor za državnu službu čiji su članovi zaposlenici Ministarstva, odnosno pod kontrolom su politike. Jedino što rade i to s velikim kašnjenjem, jest da predmete vraćaju na ponovni postupak instituciji koja tuži službenika i time im samo ukazuju na pogreške. Disciplinske postupke presuđuje Službenički sud na koji dolaze suditi suci zagrebačkih sudova i to za honorar. Dakle, obrana je na plaći i pod kontrolom politike, dok se kažnjavanje službenika izdašno honorira. I naravno, nikom nije bitno što su građanske parnice “na čekanju” jer kazneni suci odlaze po honorar na Službenički sud. Onaj tko bi ovu nepravdu mogao popraviti je Upravni sud, ali tarife su po 3000 eura pa je to i za sindikat i za službenika previše. Sve navedeno trebalo bi biti alarm novom ministru, ako kod njega postoji želja da popravi stanje u sustavu.
‘Ova se povreda dalje koristi za snižavanje godišnje ocjene, pa iako pišem stručne radove, držim predavanja, pišem projekte, ocijenjena sam ocjenom 2 koja za sobom povlači – dodatno osposobljavanje’
NACIONAL: Jeste li zbog cijele situacije dodatno bili šikanirani na svom radnom mjestu?
Naravno, ova se povreda dalje koristi za snižavanje godišnje ocjene, pa iako pišem stručne radove, držim predavanja, pišem projekte, ocijenjena sam ocjenom 2 koja za sobom povlači dodatno osposobljavanje pa bih voljela da me “dodatno uče” moji rukovoditelji koji mahom imaju nižu razinu obrazovanja, ali i manje rada u struci. Naravno da sam napisala u žalbi da bih tu poduku voljela snimiti i objaviti na društvenim mrežama. Niti to im nije bilo dovoljno pa je odbijen moj zahtjev za radom od kuće, tzv. ‘’SmartWorking’’, kojim Ministarstvo uprave nastoji potaknuti uštede. Nakon dvije suglasnosti neposrednih rukovoditelja, slijedi “odbijenica” koja je opravdana prijedlogom ocjene 2, što je direktno kršenje Uredbe koja precizno navodi uvjete za neodobravanje rada od kuće. I tako se “odmazda” nastavlja. Zbog nezakonitog kažnjavanja prijavitelja nepravilnosti, odnosno osvete sustava, nezakonitog ocjenjivanja i odbijanja rada od kuće, zatražila sam intervenciju inspekcije Ministarstva uprave. Dostavila sam im eklatantne primjere protupravnih i štetnih postupaka u sustavu i navela da se u službeničkom sustavu ne ocjenjuje rad i stručnost, već poltronstvo. Zanimljivo je i da je Ministarstvo uprave u nekoliko navrata radilo anketu zadovoljstva državnih službenika, ali rezultate tih anketa nikada nismo vidjeli. Osobno sam im predložila dva rješenja. Prvo bi trebali uvesti testove znanja za rukovodeće službenike i njihove stručne odgovore snimiti, to bi bio najgledaniji hrvatski ‘’Big Brother’’. Zatim bi odmah na računalima trebalo zablokirati copy-paste opciju i mogućnost prepisivanja tako da rukovodeći službenici počnu pisati svojim riječima i to ono što znaju.
NACIONAL: Kako biste pokazali nedostatke u sustavu, prijavili ste se i na natječaj za Ravnatelja civilne zaštite, kako je to završilo?
Da, natječaj je bio 2021. ali nismo imali iluzije da mogu biti izabrana ja ili netko od kolega koji predstavljaju struku i imamo dugogodišnje iskustvo rada u MUP-u. Trebali smo imati razgovor s ministrom, ali razgovor je obavila državna tajnica koja je, navodno, sve rečeno “prenijela ministru”. Uvjeti natječaja su bili, blago rečeno, smiješni. Nije trebalo napisati program rada nove institucije niti je bilo testiranja poznavanja sustava, a uvjet nije bilo niti znanje stranog jezika s obzirom na to da ravnatelj Civilne zaštite putuje po Europi. Nakon ukidanja Državne uprave za zaštitu i spašavanje, koja nije ispunila zadaće i objedinjavanja svih žurnih službi i nakon što je vatrogastvo izašlo iz DUZS-a, valjda je svima bilo jasno da trebamo ozbiljnije prionuti izgradnji sustava civilne zaštite kako nas iduće katastrofe ne bi iznenadile.
