Prvo je Andrej Plenković izvalio, a potom cijeli HDZ-ov vrh ne prestaje ponavljati očitu budalaštinu da najnovija korupcijska afera, u medijima nazvana Mrežom, nije njihova nego je Mostova. Mostova jer prvaci te stranke informacijama koje im stižu iz utrobe Plenkovićeve vlasti napadaju premijera i HDZ-ovu vladu.
Notorno je da vladajući svoje kukavičje jaje pokušavaju uvaliti u tuđe gnijezdo. Otkriće Nacionala da je Jurica Lovrinčević, posebni savjetnik ministra gospodarstva Davora Filipovića, lokalnoj zagrebačkoj televiziji nudio zakup oglasnog prostora za veći broj državnih tvrtki i institucija, uvjetujući to pola-pola aranžmanom, odnosno povratom polovice isplaćenog iznosa u njegove ruke, upućuje na ponavljanje afere Fimi Media iz mandata Ive Sanadera. Afera zbog koje je bivši premijer osuđen na višegodišnju kaznu zatvora i od koje se priča o kleptokratskom karakteru njegove vlasti počela odmotavati, dobila je u Mreži premijera Plenkovića svoju dvojnicu. Nevažno je pritom što Lovrinčević nije član HDZ-a. Važno je da on svoju prljavu trgovinu utjecajem obavlja kao dio HDZ-ove vlasti. Važno je da transkripti njegovih razgovora s novinarom Vlahovićem otkrivaju modus operandi Plenkovićeve vlade. Ministrov se savjetnik otvoreno hvali da je više državnih poduzeća i javnih agencija – Janaf, Fond za zaštitu okoliša, Hrvatske vode, Fond za nuklearnu energiju – pod njegovom kontrolom, pa iz njih izvlači pare kako mu se hoće. „Iz svih tih izvora ja mogu pustit“, „To ti je sve ispod mene“, „Love ima, nije problem“, „Jedino što tražim da s nama podijeli“…
Promptna smjena
Premijer je s pravom „zgranut i konsterniran“ Lovrinčevićevim operacijama za koje kaže da su „školski primjer koruptivnog djela“, pa promptno smjenjuje ministra Filipovića, s kojim iz Vlade kroz prozor izbacuje i njegova savjetnika. Ali čini se da je Andrej Plenković više zgrožen drugim krakom iste afere, otkrićem da je Lovrinčević svoja saznanja o funkcioniranju vlasti u kojoj participira dostavljao opoziciji. Konkretno, informacije o aferi Plin za cent doturao je Mostovim prvacima, na čemu su ovi gradili svoju antikorupcijsku kampanju. Što premijer i njegov HDZ klasičnim manevrom „drž’te lopova!“ sada pokušavaju pretvoriti u optužnicu protiv Mostovih frontmena. Uglas ponavljajući da afera nije HDZ-ova, nego je Mostova. Plenković tvrdi da je fabricirana, bez bilo kakve veze s njegovom strankom. Po njemu, HDZ je zapravo žrtva sprege savjetnika Lovrinčevića, dijela oporbe i dijela medija. „To je njihova afera“, pokušava spinati premijer. Pobočnici tumače da su zastupnici Mosta „koristili poluinformacije kako bi svjesno obmanjivali javnost“. Premda Most svojim provaljivanjem afere Plin za cent nije obmanjivao, nego je informirao javnost. Neki će čak reći da je „Nikola Grmoja upao u korupciju“. Što je prilično bizarno kad dolazi iz stranke koja se u korupciji utapa.
Uglavnom, HDZ sebe pokušava oprati tako što će Most proglasiti glavnim negativcem. Više od Lovrinčevićevih korupcijskih aktivnosti skandalizira ih činjenica da je ovaj po Vladu kompromitirajuće podatke otkucavao opoziciji. Ministrova savjetnika, sada već bivšeg, očito nisu mučile moralne skrupule, nego je za svoje raskrinkavanje afere Plin za cent imao posve osobne razloge. Ali ne može biti sporno da je Most svojim informacijama nasrnuo na Vladu. Niti je bilo što problematično u tome da Grmoja, kao šef saborskog Antikorupcijskog vijeća, koristi podatke do kojih je došao, odnosno koji su mu iz vlasti kapnuli. Zgražanje vladajućih nad pokušajem opozicije da „destabilizira HDZ-ovu vlast i ruši premijera Plenkovića“ potpuno je promašeno. Posao je oporbe da kontrolira vlast i razvaljuje njene korupcijske afere. Može im se zamjeriti samo ako su pritom bili selektivni, ako su pristajali štedjeti ministra Filipovića. Ako se pokaže da se prljavim Lovrinčevićevim parama kupovao televizijski prostor i za njihove nastupe, to bi im sigurno moglo štetiti. Ali prikrpati aferu Mreža opoziciji, tvrditi da je Most postao tek instrument u obračunima između vlasti bliskih poslovnih i kriminalnih organizacija, cijeli taj koloplet HDZ-ovih konfabulacija upućuje na mogućnost da premijera Plenkovića lovi panika.
Neumrla afera Mreža razotkriva dubinu potrošenosti aktualne vlasti. Plenkovićeva je struktura strunula, u fazi je raspadanja. Zbog deficita sposobnosti i suficita afera koje ne prestaje proizvoditi Vlada već odavno djeluje kao bezvezan, zbrda-zdola sastavljen krpež. U takvoj situaciji njeno krpanje izborom jednog novog ministra čisti je gubitak vremena
U svakom slučaju, već silno razgranata afera Mreža ne prestaje se širiti i usložnjavati. Jutarnji list navodi da su državne firme i agencije, koje je savjetnik Lovrinčević spominjao kao zonu svoje dominacije, u nešto više od godinu dana njegova trajanja, od ljeta prošle godine, kada je imenovan, do danas, u odabrane televizije ulile 1,7 milijuna eura. Mediji iscrtavaju čitavu konstrukciju najzapetljanije afere koja je zatresla Hrvatsku, kako bi se čitatelji u tim labirintima lopovluka i malverzacija mogli snaći. Svega će se tu naći: rivalstva i ratova između političkih stranaka, obračuna unutar HDZ-a, otvorenog neprijateljstva u najužem krugu oko Andreja Plenkovića – između njegovih odabranika, ljutih konflikata između nekadašnjih poslovnih partnera i kompanjona, bespoštednih sukoba između energetskih lobija… Od sveprisutnog premijera do široj javnosti nepoznatih novinara. Od aktera korupcije do boraca protiv kriminalnih struktura. Od HDZ-ovih šefova Hrvatske elektroprivrede do oporbenjaka koji razvaljuju dvije velike, nikad raspetljane plinske afere u HEP-u. Od tajkuna koji su u blitz-pohodu postali gospodari Hrvatske do umirovljenica koje svoja znanja o šivaćem priboru u poznoj dobi odjednom pretvaraju u ekspertno trgovanje dugovima…
Ali kad se sav taj gnjusni galimatijas malo razgrne, onda iz afere Mreža kao neoborive ostaju dvije po Plenkovićevu vlast vrlo neugodne činjenice. Ostaje, prvo, ekstremna uronjenost HDZ-ove vlasti u koruptivni obrazac funkcioniranja. Premijer pokušava tvrditi kako je kriminalno kupovanje, odnosno zarobljavanje medija javnim novcem u režiji ex-savjetnika Lovrinčevića djelo pojedinca, izdvojen i izoliran slučaj s kojim se lako obračunati. Ali to jednostavno nije istina. Riječ je o sustavu. Nakon mora korupcijskih afera nemoguće je ne vidjeti da je država u Hrvatskoj pretvorena u hobotnicu. Što se pojedinačnim intervencijama ne da i ne može popravljati. Sve da i hoće, Plenković to više ne može savladati. Pogotovo je nemoguće kad takve volje nema.
Gordijski čvor
Ilustracije radi, dovoljno je pogledati samo listu njegovih ministara gospodarstva. Prije sada brzopotezno smijenjenog Filipovića funkciju je obnašao jedan protagonist afere Vjetroelektrane, kojega premijer nagrađuje mjestom viceguvernera, prethodni je ministar završio kao optuženik Uskoka, dok je prva Plenkovićeva ministrica gospodarstva morala otići kao šefica skupine Borg, kasnije počašćena lukrativnim čelnim mjestom u Podravci. Gordijski čvor korupcije datira u HDZ-u još iz devedesetih. Stranka je zbog mahnitog Sanaderova kriminala osuđena kao zločinačka organizacija. Andrej Plenković sada škartira ministra zbog suspektnog savjetnika koji je državni novac po formuli pola-pola pretakao u vlasti bliske medije. Ali sam za savjetnika ima bivšeg ministra, autora čuvenog obrasca za podjelu blaga po ključu: „Pola meni, pola tebi, pola Bagi“. Kako se stvari razvijaju, moglo bi se dogoditi da se na narednim izborima neki politički kapitalci neće boriti samo za vlast u državi, nego će se boriti i za vlastitu slobodu.
Drugi je po vlast Andreja Plenkovića porazan problem, u svjetlu afere Mreža reaktualiziran, mizeran kadrovski sastav njegove reprezentacije. Premijer se u sedam godina morao milom ili silom odreći trideset ministara. Trošio je ljude furioznom brzinom, jer ih nije ni birao po sposobnosti. Ostvario je sovjetski ideal da će svaka kuharica moći voditi državu. Naravno, nebriga o kompetencijama nije se pokazala baš plodonosnom. Ali politički su patuljci šefu Vlade osiguravali dominaciju. Ni potpuno potkapacitiranog ministra gospodarstva nije eliminirala njegova evidentna nesposobnost, nego činjenica da je izabrao krivog savjetnika. Za premijera, međutim, načelo zapovjedne odgovornosti ne važi. Plenković se ne smatra odgovornim zato što pogrešne ljude uporno bira za ministre. Kao što je svojedobno tepao Filipoviću, nazivajući ga briljantnim čovjekom s vizijom, pravim space shuttleom, tako premijer sada tepa svojoj novoj akviziciji kojom će popuniti upražnjenu poziciju.
Po vlast Andreja Plenkovića porazan je problem, u svjetlu afere Mreža reaktualiziran, mizeran kadrovski sastav njegove reprezentacije. Premijer se morao odreći trideset ministara. FOTO: Igor Kralj/PIXSELL
Za Damira Habijana, uvijek spremnog vojnika partije, tvrdi da je stabilan i razuman i „ukopčan“. Činjenicu da nema nikakve poveznice s gospodarstvom potpuno ignorira. Gurnut će ga na poziciju ministra ne radi dobrobiti hrvatskih gospodarstvenika i ekonomije, nego zato što vjeruje da će njegovim izborom zatvoriti jednu mučnu aferu koja mu se pod Vladom kao bezdan otvorila. „Afera Mreža je umrla, Habijan ju je potopio“, veselo će zacvrkutati Plenković. Odabranik ima moćne bicepse, ali običaj da selfije vlastitog obnaženog torza distribuira po društvenim mrežama neće pomoći stišavanju i likvidaciji HDZ-ovih koruptivnih mega-afera.
Neumrla afera Mreža razotkriva dubinu potrošenosti aktualne vlasti. Plenkovićeva je struktura strunula, u fazi je raspadanja. Zbog deficita sposobnosti i suficita afera koje ne prestaje proizvoditi Vlada već odavno djeluje kao bezvezan, zbrda-zdola sastavljen krpež. U takvoj situaciji njeno krpanje izborom jednog novog ministra čisti je gubitak vremena. SDP traži da se raspusti Sabor i odmah – ne čekajući redovite rokove – raspišu izbori. Vratiti mandat narodu na odluku – u novonastalim okolnostima to je jedino pošteno rješenje. Samo je izborima moguće obnoviti legitimitet vlasti. Koji je Plenković negdje putem pogubio. Legalnost mu Vlade nitko ne spori, ali legitimitet se opasno stanjio. Bez njega može tavoriti još koji mjesec, možda i izgurati mandat do samog kraja. Ali ništa više ne može uraditi. Stabilnost parlamentarne većine, kojom se premijer voli hvaliti, u javnosti se doživljava kao brutalno ignoriranje raspoloženja nacije, čak kao nasilje vladajuće manjine nad većinskom Hrvatskom. Da ne potone u jadu i čemeru novootkrivenih afera, Hrvatskoj treba izbornim legitimitetom i povjerenjem građana čvrsto ovjerena vlast. Bez toga, nema nade. Mogućnost izvlačenja iz pogubnog stanja političke nekroze i beznađa ne postoji.
