Za zločinačku organizaciju osuđenu zbog kolektivne korupcije, poznatiju kao HDZ, od 26. listopada 2024. godine nastupa rehabilitacija. To znači da se od tog dana HDZ briše iz kaznene evidencije i vodi kao neosuđivana pravna osoba. A tko god se usudi nazvati tu političku nakupinu poštenjačina i domoljuba kriminalcima, može biti prijavljen i kažnjen. Glavni tajnik stranke Krunoslav Katičić čak je dao naslutiti da bi mogli zatražiti i brisanje svih podataka na internetu o tome da je HDZ ikada osuđen, a njegova prijateljska poruka zlonamjernima bila je da se svi moraju držati zakonskih odredbi. Pa ti vidi!
Zato su se tako žestoko i uspljuvali na 21. Općem saboru stranke u Šibeniku, gdje je voljeni i neprikosnoveni vođa Vlade i HDZ-ta AP tko zna koji put dokazivao da se pod njegovom vlašću u Rvackoj živi bolje nego ikad, međunarodna pozicija nikad nije bila jača, institucije su nezavisne da nezavisnije ne mogu biti, dok korupcija, zar ne, uopće ne postoji. Sve ostalo su, ako niste znali, obmane i laži „bulumente iz opozicije“, predsjednika Republike i medija, koje je suptilni premijer nazvao talogom s dna kace. Valjda zato Ured europskog javnog tužitelja i ima pune ruke posla s mangupima iz HDZ-tovih redova.
Ne budi lijen, AP je u svrhu političke rehabilitacije svoje stranke pokušao upregnuti i Sigurnosno-obavještajnu agenciju, uputivši pismo u kojem je zatražio odgovore na sljedeća pitanja: vodi li Vlada veleizdajničku, izdajničku ili kvislinšku politiku, izvršava li podanički naloge ili prima instrukcije od Bruxellesa odnosno Europske unije ili bilo kojeg drugog inozemnog centra moći, je li HDZ kriminalna organizacija ili nacistička stranka. To su, naime, „insinuirali“ novoizabrani predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić i omraženi Plenkijev rival, Šaka s Pantovčaka Zoran Milanović, kojeg su HDZ-tovcima u Šibeniku bila puna usta.
Čak i onda kada im to nije bila namjera. Naprimjer, predsjedniku Hrvatske građanske inicijative iz Crne Gore Adrianu Vukasoviću, koji je pred 1500 vojnika HDZ-tove partije srdačno zahvalio Milanoviću za sve dobro što je za njih učinio. Ups! Lapsus linguae, rekli bi stari Rimljani, što baš nije dobro sjelo stranačkim delegatima dok su razdragano mahali zastavicama veličajući lik i djelo faraona Plen Ki-muna.
No vratimo se pismu nesretnom zamjeniku ravnatelja SOA-e Hrvoju Omrčaninu, koji je morao odgovoriti kako ne raspolaže saznanjima koja bi potvrdila navode iz Plenkijeva upita o HDZ-tu. Pa ako to nije zloupotreba SOA-e u političke svrhe i uplitanje u izborni proces, a što onda jest? Objašnjenje AP-a bilo je da je to reakcija na sličan SDP-ov upit SOA-i, od koje je traženo izvješće o tome financira li Rusija predsjednika Republike i njegovu kampanju, na što je kategorički odgovor bio: NE! Samo što je to NE! zvučalo puno uvjerljivije od odgovora da SOA nema saznanja o tome je li HDZ kriminalna organizacija. Jer je, naime, kao takva pravomoćno osuđena 2021. godine i to ne može izbrisati iz povijesti nikakva rehabilitacija. Pa ni SOA.
Budući da tog famoznog 26. listopada istječe razdoblje od tri godine od pravomoćne presude za koruptivno djelo zloupotrebe položaja i ovlasti, kao i od plaćanja novčane kazne, HDZ kao takav sada može mrtav ‘ladan pokušavati zanijekati da je ikada bio osuđivan – i tko im što može? To osobito veseli poštenjačinu AP-a koji se učlanio u tu i takvu stranku u zreloj dobi, 2011. godine, kada mu je dosadila diplomatska karijera.
Kako ga u SDP nešto baš i nisu zvali, lukavo je procijenio da su mu šanse za streloviti politički napredak daleko veće na razvalinama Tuđmanove ostavštine, u HDZ-tu, koji se utapao u glibu vlastitih malverzacija, gdje je akademski obrazovanih intelektualaca koji s lakoćom brbljaju na nekoliko stranih jezika, vrlo je izvjesno, daleko manje nego među ljevicom i liberalima. Pragmatičan kakav već jest, svjestan u kakvom će se društvu naći, AP je potpisao ugovor s đavlom u zamjenu za državničku karijeru, na koju se spremao još kao komunistički gojenac.
Je li pritom izgubio dušu ili ne, manje je bitno, jer trenutačno najdugovječniji premijer među europskim pučanima i nema neku ideologiju. Jedine njegove ideologije su vlastita karijera i častohleplje, a njih je, bogami, ostvario. Doduše, na krilima zločinačke organizacije, ali i to se sada briše iz sudskog registra pa se više ne računa. Valjda se zato mora izbrisati i iz svijesti blesavog naroda koji ih uporno bira i kronično pati od kolektivne amnezije.
Iako je znao da je potpisao ugovor s nečastivim, tada uvaženi europćanski zastupnik koji je obećavao Andrej Plenković, preuzimajući kormilo HDZ-ta, odlučno je izjavio: „Neću prihvatiti etiketu Ive Sanadera ni kriminalne organizacije, a to govorim i danas. Čak, što se mene tiče, mogu govoriti i lakše o tome jer sam član HDZ-a od 2011.“ Baš je to bilo uhu ugodno, a zvučalo je čak i dojmljivo. No osam godina kasnije, s 30 smijenjenih ministara od kojih je njih dvadeset troje otperjalo zbog optužbi za sukob interesa i korupciju, a nekolicina završila u bajboku, uz posljednje slučajeve visokopozicioniranih HDZ-tovaca Josipa i Josipa – Škorića i Šarića – jednog na čelu uprave Hrvatskih cesta, a drugog gradonačelnika Otoka, koji su dali ostavke netom prije no što ih je u’apsilo, zvuči više nego cinično.
U silnoj želji da uvjeri građane Rvacke da ih je posljednja tri desetljeća pljačkao, varao i ugnjetavao netko drugi, a ne HDZ i njegova sljedba, Plenki se nije mogao sjetiti ničeg bombastičnijeg pa je podsjetio cijelu hrvatsku javnost na to da je zapravo SDP lopovska organizacija koja je nedavno krala na unutarstranačkim izborima, što su, kako reče, sami objavili. Osim toga, imaju bivšeg glavnog tajnika iz Grbinova vremena kojem se vodi kazneni proces, također zbog kaznenih djela u vođenju stranke. Hm? Baš strašno. Osobito u usporedbi, naprimjer, s aferom Plin za cent u kojoj je zamračena milijarda kuna ili s predajom upravljačkih prava nad INOM mađarskom MOL-u, što je, prema presudi Ustavnog suda, rezultat koruptivnog sporazuma Ćaće Sanadera i Zsolta Hernádija i ravno je veleizdaji.
Za one koji su možda smetnuli s uma, iako je otimačina svega i svačega u režiji HDZ-ta i njegovih pravovjernih tajkuna započela još početkom devedesetih, uz blagoslov neumrlog predsjednika Franje, u doba kada su jedni krvarili na prvoj liniji fronte, a drugi, držeći se za junačko srce, haračili tvornicama, hotelima, odmaralištima i svime što je bilo u društvenom vlasništvu, HDZ je kao pravna osoba osuđen tek u eri Ćaće Sanadera. I to nakon afere Fimi media i maratonskog procesa u kojem je Ćaća osuđen na sedam godina bajbokane, dok je HDZ morao vratiti 14 i pol milijuna kuna i iskeširati još tri i pol milijuna kuna kazne. Kad čovjek malo bolje razmisli, dobro su i prošli, uzevši u obzir da su u gotovo tri desetljeća svoje razorne vladavine isisali milijarde i ugasili stotine tisuća radnih mjesta, proizveli preko milijun penzionera najmlađih u EU-u i sustavno potaracali rvacko gospodarstvo.
No došlo je doba da se sve to lijepo zaboravi. Po svemu sudeći, nakon što se Republika Hrvatska djelomično naplati s njegovih bankovnih računa u Austriji, Ćaća bi uskoro mogao biti rehabilitiran i slobodan ka tica. Uoči predsjedničkih izbora – za koje je HDZ upregnuo nestranačkog Dragana Primorca koji je u uređenje svog luksuznog ureda u Ministarstvu znanosti svojedobno ulupao tri i pol milijuna naših eura, a sada bulazni o ruskim trolovima u funkciji Milanovićeve kampanje – bit će rehabilitiran i HDZ. Nemoj da netko spomene da su osuđena zločinačka organizacija jer će se loše provesti! Pitanje je samo kako će to riješiti s glupim narodom. Morat će im rehabilitirati mozgove, a možda bi se opet mogao rehabilitirati i Goli otok za one koji o tome govore.
