Ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat prošli je tjedan izjavio kako će se izmijenjenim Zakonom o obnovi, za koji je siguran da će brzo biti usvojen u Saboru, “dinamizirati procedura javne nabave”. U skladu s tim najavio je da će Zakon propisati da se javna nabava za robe i usluge ne primjenjuje na iznose do milijun, a za nabavu radova do 39 milijuna kuna.
Prema Zakonu o javnoj nabavi prag jednostavne nabave, dakle one bez javnog natječaja, inače je 200.000 kuna za robe i usluga , a 500.000 kuna za nabavu radova. Očito je dakle da su povećanja tog praga u sklopu izmjena Zakona o obnovi golema.
Uz to, Horvat je najavio i da u cijelom procesu više neće biti Državne komisije za kontrolu javne nabave, pa će se definirati koje će biti žalbeno tijelo. Kako je izjavio, siguran je da će takvim postupcima “ta nabava biti puno propulzivnija”.
Prilika za korupciju
Izvanredni profesor upravnog prava s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Marko Turudić, za Telegram tvrdi kako će nabava tako biti “propulzivnija” samo za korupciju i netransparentno trošenje javnih sredstava jer će Horvat najavljenim izmjenama iz procesa praktički isključiti javnu nabavu kao takvu. Turudić je na prvi pokušaj suspenzije javne nabave reagirao i početkom svibnja prošle godine kada je Zakon o obnovi tek bio u nacrtu. Kaže kako je očito da je dokument, u kojem je u međuvremenu ipak bila vraćena odredba o javnoj nabavi, sada njenim ponovni minimiziranjem, napravio “puni krug”.
“Ako se Vlada RH zaista odluči za ovakvu promjenu Zakona o obnovi, ponovit će greške Zakona o obnovi Gunje. Isključivanje postupaka javne nabave iz obnove otvara jako velik prostor za korupciju i netransparentno trošenje javnih sredstava. Naravno da ni postupci javne nabave nisu imuni na korupciju, ali ipak imaju mehanizme koji ju dovode na mjeru neusporedivo manju od postupaka jednostavne nabave – što bi prema najavama trebao biti glavni postupak nabave u obnovi”, ističe Turudić.
Dodaje i kako se u javnosti dužnost provođenja postupaka javne nabave u obnovi sada naglašava kao praktički jednako važan razlog sporosti obnove kao i nesređeni imovinsko-pravi odnosi, ali i nesnalaženje nadležnih tijela. “Ovo ne može biti više netočno, kada nam je svima poznato kako od zagrebačkog potresa javne nabave u obnovi – praktički nisu niti pokretane”, upozorava ovaj stručnjak.
Eliminacija kontrole
Turudić upozorava i na još jednu opasnu namjeru – isključivanje Državne komisije za javnu nabavu iz žalbenih postupaka. “Oni su jedno od javnih tijela koje žalbe rješavaju iz godine u godinu u ujednačenim rokovima od 30-ak dana, te se imputiranjem da njihova sporost utječe na obnovu narušava povjerenje u važnu instituciju”, naglašava docent Turudić koji misli kako će to pak posljedično voditi do dodatnog degradiranja i narušavanja povjerenja u uspostavljeni sustav javne nabave jer je onda poruka sljedeća: ”ako želiš nešto obaviti – izbjegni javnu nabavu.”
“Svi članovi Državne komisije za javnu nabavu, pa i suci Visokog upravnog suda, obvezni su popunjavati imovinske kartice. One nisu savršen antikorupcijski alat, ali su dobra polazišna točka. Stoga me zanima koje će to ‘drugo žalbeno tijelo’ biti, te hoće li sve osobe uključene u odlučivanje o tim novozamišljenim pravnim lijekovima biti podvrgnute istoj razini kontrole kao i članovi Komisije i suci Visokog upravnog suda?”, pita se Turudić.
Dodaje i da je loše što će sada i članovi Komisije i suci, koji su skupili veliku količinu znanja o postupcima javne nabave, sada u potpunosti biti isključiti iz kontrole zakonitosti jednog od najvećih nabavnih pothvata u novijoj povijesti Hrvatske. Inače, zanimljiva je i činjenica da će se za privatne subjekte projekti kontrolirati dok će se kod javnih zgrada dati mogućnost osnivaču da sam potvrdi kontrolu.
