Širi se nezadovoljstvo građana zbog bahatosti šljunkara i njihove bezobzirnosti kada je u pitanju nelegalna eksploatacija šljunka, pa su se poslednji u tom nizu organizovali i Zvorničani, koji žele zaštititi korito rijeke Drine.
Prije njih u zaštitu korita rijeke Bosne, a time i svojih domova i materijalnih dobara ustali su prošle godine građani Doboja, Vukosavlja, Modriče, Šamca i početkom ove i građani Maglaja.
“Iscrpili smo sve metode borbe protiv, ne samo šljunakara, već i sistema u cjelini. Obraćali smo se pojedinačno gradskim vlastima u Zvorniku, inspekcijskim organima, policiji, podnosili krivične prijave, ali uzalud. No, podstaknuti organizovanim djelovanjem onih koji se bore da zaštite korito rijeke Bosne dobili smo nove impulse i želju da na organizovaniji način krenemo odlučnije, kako bi napokon zaštitili svoj dio rijeke Drine od nelegalnih šljunkara, zaustavili daljne devastiranje riječnog korita od nekontrolisanog izvlačenja minerala onih koji pod plaštom uređenja vodotoka i čišćenja korita od mulja crpe enormne količine šljunka i bogate se”, izjavio nam je inicijator organizovanja neformalne grupe građana u Zvorniku Dušan Aćimović.
Kaže da su svjesni da su uređenje vodotoka Drine, organizovano čišćenje i produbljavanje korita, važni preduslovi za zaštitu stanovništva od poplava. Da te poplave mogu nanijeti nemjerljivu materijalnu štetu, što se u Zvorniku do sada u više navrata dešavalo. I da mogu dovesti u opasnost i ljudske živote. No problem je što se nešto što bi trebalo da je u cilju opšte društvene koristi, radi na način da korist iz toga izvlače samo pojedinci, a pritom se čini ozbiljna društvena šteta, odnosno, građani i materijalna dobra izlažu dodatnoj opasnosti.
Konkretan problem, kada je u pitanju Zvornik, je što perfidni šljunkari ciljano eksploatišu šljunak na područjima koja katastarski pripadaju Republici Srbiji, ali su teritorijalno ipak u BiH, odnosno sa druge strane rijeke u Republici Srpskoj. Time bi i njene institucije trebale imati kontrolnu nadležnost, davati odobrenja za eksploataciju, odnosno koncesije.
“Međutim, u praksi to nije tako. Na naše prijave, iz Policijske uprave Zvornik nas upućuju da se obratimo saobraćajnoj policiji i da oni izvrše kontrolu kamiona koji prevoze šljunak. Kada tako i postupimo, na pozive za intervenciju moramo čekati ili šljunkarima vjerovatno iz policije prijave da će biti kontrolisani i kamioni se sa šljunara vraćaju prazni bez utovara materijala”, tvrdi Aćimović, koji je, kaže, lično podnio više prijava.
Neposredno kraj njegove kuće, kaže, nekategorisanim putem, prolaze kamioni po šljunak sa obale Drine, a u povratku, kada ih policija zaustavi, pokazuju otpremnice preduzeća koja su ugašena ili u stečaju, odnosno ne obavljaju djelatnost.
Mještani Tršića su, peticijom, tražili pojačanu kontrolu kamiona koji prevoze šljunak. Ali se sve završavalo na površnim kontrolama. I uzaludna su bila obraćanja gradskoj vlasti i republičkim institucijama da se stane u kraj očiglednim korupciji kada je eksploatacija šljunka od Zvornika prema Bijeljini u pitanju.
“Dokazaćemo da lokalne vlasti više godina unazad prikrivaju korupciju, da fizička lica prodaju šljunak i eksploatišu šljunak bez propisane dokumentacije i fiktivnim firmama, koje kao takve ne plaćaju naknadu za izvađeni materijal, što su inače dužne po zakonskim propisima”, optimista je Aćimović, koji vjeruje da će se na organizovan način i korištenjem iskustava drugih građanskih grupa u BiH, iz njihove borbe protiv korupcijom zaštićenog kriminala, izboriti sa nelagalnom eksploatacijom šljunka u svom gradu.
