Niloufar Hamedi dugo je radila kao sportska reporterka. Obožava nogomet, pišu njezini kolege na društvenim mrežama i objavljuju njezine fotografije na stadionu. Tridesetogodišnja novinarka Shargha, jednih od najvećih iranskih dnevnih novina, već je više od dva mjeseca iza rešetaka bez optužbe. Njezin odvjetnik kaže da Hamedi ne smije kontaktirati s njim. O Niloufar Hamedi i njezinoj kolegici Elahe Mohammadi se šire laži.
Ove dvije novinarke bile su među prvima koji su izvijestili o smrti Jine Mahse Amini. Nilufar Hamedi je to učinila iz bolnice u kojoj je Jina Mahsa Amini bila u komi prije nego što je službeno proglašena mrtvom 16. rujna. Hamedi je uhićena četiri dana kasnije. Elahe Mohammadi radi u listu Ham-Mihan. Ona je otputovala u Aminin rodni grad Saqqez u regiji Kurdistan u sjeverozapadnom Iranu kako bi izvijestila o njezinoj sahrani, događaju koji je prerastao u jedan od prvih prosvjeda aktualnog pokreta. Gotovo dva tjedna kasnije i ona je uhićena.
“Obučavani u inozemstvu za hibridno ratovanje”
Optužbe glase: Hamedi i Mohammadi su u kontaktu sa stranim obavještajnim službama i one su ih obučavale, tvrdili su iransko Ministarstvo za obavještajne službe i Obavještajna služba Iranske revolucionarne garde u zajedničkom priopćenju krajem listopada.
Ameneh Sadat Zabihpour je precizirala da je Niloufar Hamedi obučavana u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Finskoj, Turskoj i Južnoj Africi za hibridni rat protiv Islamske Republike Iran. Zabihpour je zaposlena na iranskoj državnoj televiziji i redovito vodi prisilne “intervjue priznanja” s političkim zatvorenicima. Njezino je ime na američkom popisu sankcija od sredine studenog.
Ministarstvo financija SAD-a je 16. studenog naime sankcioniralo šest vodećih zaposlenika iranske državne televizije IRIB zbog njihove uloge u “ključnom oruđu u kampanji represije i cenzure iranske vlade protiv vlastitog naroda”, navedeno je u službenom obrazloženju. Ono što tvrde ljudi poput Ameneh Sadat Zabihpour bespogovorno prihvaćaju i propagiraju pristaše Islamske Republike. Primjerice, tvrdnja da su dvije novinarke sudjelovale u “hibridnom ratu”, što znači ni manje ni više nego kombinaciju klasičnih vojnih operacija, ekonomskih pritisaka, dezinformacija i manipulacija.
“Lažne tvrdnje koje se šire online vrlo su opasne i kasnije mogu odigrati odlučujuću ulogu na sudu”, kaže aktivistkinja za ljudska prava Shiva Nazar Ahari za DW. Nazar Ahari je članica iranskog Odbora izvjestitelja za ljudska prava i više puta je uhićen tijekom proteklih 17 godina te je odslužila nekoliko godina u zatvoru. Od listopada 2018. živi u Sloveniji.
Ona objašnjava situaciju dvije zatvorene novinarke: “Niloufar Hamedi i Elahe Mohammadi su zatvorene u sigurnosnom krilu 209 teheranskog zatvora Evin. Ne zna se kada će biti izvedeni na sud. Ali vidimo kako postaje, koje su bliske državnoj moći, šire laži protiv njih i tvrdeći to kao da se radi o činjenicama. Primjerice, fotografije privatnog putovanja u Južnoafričku Republiku sada kruže internetom kako bi se manipuliralo javnošću. Nije prvi put da su novinari optuženi da nisu neovisni i da imaju veze s inozemstvom.”
Ahari kaže da je kampanja manje usmjerena na širu javnost, koja ne vjeruje službenoj propagandi, a više na pristaše aparata moći.
Zastrašivanje beskorisno
Prema navodima organizacije Reporteri bez granica, od sredine rujna uhićeno su najmanje 43 novinara. Osmero ih je u međuvremenu pušteno na slobodu. Od 35 zatočenih 15 su žene.
Novinari nisu zastrašeni. Na primjer Nazila Maroufian, kurdska studentica novinarstva: kao i Jina Mahsa Amini, 23-godišnja studentica dolazi iz grada Saqqeza. Ona je uradila intervju s ocem Jine Mahse Amini, u kojem je on izjavio da njegova kći nije bolovala od nikakvih bolesti koje bi mogle biti uzrok njezine smrti. Intervju pod naslovom “Oni lažu” objavljen je 19. listopada na portalu Mostaghel. Ubrzo nakon toga, na svom je Twitteru napisala: “Nemam se namjeru ubiti i nemam nikakve druge bolesti. Drago mi je što uradila i objavila ovaj intervju”. Maroufian je uhićen 30.10.
Iranski režim želi sustavno potisnuti glasove žena, rekao je u Berlinu direktor organizacije Reporteri bez granica Christian Mihr. Duboko smo zabrinuti za sudbinu ovih hrabrih novinarki, kaže on. „Preuzele su veliki rizik, čak i od smrtne kazne, kako bi otkrile istinu koju iranski režim toliko pokušava sakriti”, rekao je Mihr. Prije sadašnjeg vala represije tri su novinarke već bile iza rešetaka u Iranu. Iran je dugo zauzimao jedno od najnižih mjesta na ljestvici slobode medija Reportera bez granica: 178. poziciju od 180 država svijeta.
