Građanski aktivizam

Istrajavanje Vlade HNK na neraskidanju koncesionog ugovora o gradnji MHE na Bunskim kanalima i nakon njihovog brisanja iz prostornog plana Mostara – skandal je samo po sebi. Posljednji u nizu.

Foto: Bljesak
Da bi u iole normalnom društvu, čitav slučaj završio davno – ostavkama, smjenama i istragama nadležnih organa o mogućoj korupcijskoj pozadini skandala s pokušajem destrukcije spomenika prirode i vulgarnom profitiranju na njoj – to je, valjda, svima jasno.

Za ponedeljak, 27.02.2023., zakazana je 5. sjednica Skupštine HNK u novom sazivu, na čijem dnevnom redu je, kao posljednja tačka, najavljeno razmatranje Informacije o relizaciji potpisanih ugovora o koncesijama iz oblasti vodoprivrede zaključno sa 31.12.2022. godine (i usvajanju odluke, u vezi s tim).

Ovu tačku sa pasebnom pažnjom očekuju aktivisti koji se već godinama bore protiv planova o izgradnji mini hidroelektrana na Bunskim kanalima.

Oni upozoravaju da “iako su male hidroelektrane “Buna 1” i “Buna 2” izbrisane iz mostarskog Prostornog plana, a investitor Hercegovina-građevinsko zanatstvo d.o.o. Mostar ostao bez svih dozvola i saglasnosti, Vlada HNK još uvijek na snazi održava štetni koncesioni ugovor”.

Situacija je to koja u potpunosti ogoljuje sumnjive lične i stranačke interese u pozadini čitavog destruktivnog projekta. I ulogu ministra poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede HNK Donke Jovića, koji je očigledno zadužen da istrajava na tom projektu koliko god to besmislno bilo. Valjda u očekivanju da se građani umore od borbe i prepuste apatiji, pa da se početni plan nastavi provoditi.

Eko aktivista Oliver Arapović, iz udruženja “Majski cvijet”, svojevremeno je konstatovao da se ministar Jović ponaša kao glasnogovornik jedne firme i jednog privatnika, umjesto da radi u ime građana.

Otud uporno ignorisanje zahtjeva građana i odluka donesenih od strane drugih nadležnih institucija. Otud ministrovo insistiranje da nema elemenata za raskid koncesionog ugovora za gradnju mini hidroelektrana na Bunskim kanalima iako Zakon o koncesijama HNK jasno definiše obavezu pribavljanja suglasnosti od strane jedinice lokalne samouprave, što ovaj ugovor ne posjeduje, a definiše i zbog čega se može raskinuti koncesioni ugovor.

Osim građana koji uporno, već godinama, pozivaju ministra i Vladu HNK da raskinu koncesioni ugovor za gradnju mHE na spomeniku prirode, nakon odluke Gradskog vijeća Grada Mostara o brisanju MHE na Bunskim kanalima iz Prostornog plana Grada Mostara, isti zahtjev su pokrenuli i zastupnici u Skupštini HNK. Naime, zastupnici HRS-a su 05.01.2023. godine, na sjednici skupštine HNK podnijeli zastupničku inicijativu za raskid koncesionog Ugovora za MHE na Bunskim kanalima. Na istoj sjednici ministar Jović je usmeno odgovorio da će zastupnici Skupštine do kraja 1. mjeseca 2023. godine, dobiti na uvid sve koncesione Ugovore koja ima HNK. To se, naravno, nije desilo.

Umjesto toga, krajem januara, zastupnicima je došao odgovor Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede HNK u kojem se navodi da su sve procedure ispoštovane i da je zakonom o koncesijama predviđeno u kojim slučajevima je moguć raskid koncesionog ugovora. Ne navodeći da li je slučaj izgradnje MHE na Bunskim kanalima jedan od takvih. I da li će pokrenuti proceduru raskida ugovora, kako se to od njih traži.

Cinizam ljudi koji odlučuju o našim sudbinama i njihova neosjetljivost i ignorisanje i argumenata i potreba građana u čijem interesu bi trebali da rade, je notoran.

Tako je Ministarstvo, odgovarajući na inicijativu neformalne grupe građana Stop izgradnji mHE na Buni da se raskine koncesioni ugovor za gradnju mHE na Bunskim kanalima, odgovorilo da – nema službenih saznanja o izmjenama Prostornog plana Grada Mostara kao ni o tome da je Agencija za vodno područje Jadranskog mora odbacila zahtjev investitora za izdavanje prethodne vodne saglasnosti za mHE na Buni.

A jasno je da “službena saznanja” o nečem takvom možeš namati jedino ako to ne želiš i pritom se i potrudiš da ih ne dobiješ.

No, građanski aktivisti su spremni prihvatiti stvarnost takvom kakva ona jeste. Pa ako se već vlast predstavlja kao retardirana i nesposobna za bio šta izvan krutih birokratskih pravila, onda su odlučili da je tako i tretiraju. Stoga su uputili dopunu Zahtjeva za raskid koncesionog ugovora za MHE na Buni kojom traže da Ministarstvo izvrši uvid u Odluku o donošenju i provođenju izmjena i dopuna Prostornog plana Opštine Mostar/ Grad Mostar, te, Zaključak Agencije za vodno područje Jadranskog mora kojim se odbacuje zahtjev investitora za izdavanje prethodne vodne saglasnosti za MHE na Buni. Ne bi li tako došli do “službenih saznanja”.

U ignorisanju kršenja propisa, poništenih dozvola, odbačenih zahtjeva, izmjene prostornog plana, Ministru podršku pruža stranački mu kolega – premijer HNK, Nevenko Herceg. Koji je na prošloj sjednici skupštine HNK, komentirao da je raskid ugovora, pa i koncesijskih, “proces za koji treba ispoštovati kriterije o raskidu”, jer se u protivnom podliježe eventualnoj tužbi od koncesionara, i da je on ponosan da “njegova Vlada” do sada nije nikada izgubila tužbu tog tipa. No, umjesto da drugima drže lekcije, bilo bi bolje da Premijer i Ministar razmisle o tome šta pričaju. Jer, niko ne spori da pri raskidu ugovora treba poštovati “kriterije o raskidu”. Nego se radi o tome da su kriteriji za raskid koncesionog ugovora za MHE na Bunskim kanalima ispunjeni davno. Što i Premijer i Ministar ignorišu.

Hoće li ta zloupotreba položaja i slijepo služenje ličnim interesima, na uštrb interesa društva, biti prekinuta na narednoj sjednici Skupštine ili će se ovaj politički bezobrazluk i svojevrsno nasilje nad građanima nastaviti, ostaje da vidimo.

Ali, da bi u iole normalnom društvu, čitav slučaj završio davno – ostavkama, smjenama i istragama nadležnih organa o mogućoj korupcijskoj pozadini skandala s pokušajem destrukcije spomenika prirode i vulgarnom profitiranju na njoj – to je, valjda, svima jasno. Kao i to da “mi” normalni nismo. Ni vlast ni mi koji je biramo i dozvoljavamo da se tako ponaša.

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije