HRVATSKA: ‘Korupcija u slučaju RBA zadruge ide do samog vrha Suda EU-a i Europske komisije’

S Ivicom Markovićem, jednim od osnivača građanske inicijative oštećenika RBA zadruga i autorom “Škibolina zakona”, razgovarali smo povodom novih ovrha koje su u Hrvatskoj pokrenule RBA zadruge. U razgovoru za Nacional Marković upozorava da RBA zadruge upravo spremaju “stampedo ovrha” u kojem će mnogi dužnici austrijskih zadruga biti izbacivani na ulice i ostati bez krova nad glavom. Marković smatra da je taj problem eskalirao zbog činjenice da je na Sudu Europske unije osporen zakon koji je on pisao, a kojim su ugovori RBA zadruga s hrvatskim građanima detektirani kao ništetni. S druge strane, smatra da Vlada ništa ne poduzima, a prema njegovim riječima, zahvaljujući baš glasu bivšeg saborskog zastupnika Marina Škibole, na vlasti je do danas opstao premijer Andrej Plenković. Pregovore s premijerom vodio je u vrijeme kada je Plenković naložio tajnici da napiše razrješenje trojici ministara iz Mosta, što je omogućilo, kako je rekao u razgovoru za Nacional, i Gordanu Jandrokoviću da još uvijek sjedi u fotelji predsjednika Sabora.

Prema njegovim riječima, afera koju je pokrenuo Zdravko Mamić zbog korupcije u pravosuđu “mala je beba” prema aferi u kojoj su sudjelovali hrvatski sudac u Sudu Europske unije u Luksemburgu i dužnosnik u Europskoj komisiji iz Hrvatske. Po njemu, ova afera je u rangu afere iz ožujka 2011. godine, kada su novinari britanskog The Sunday Timesa navukli trojicu zastupnika Europskog parlamenta u istraživačku zamku nudeći im novac za lobiranje u Parlamentu. Sve su to i snimili, a u zamku su se upecali Slovenac Zoran Thaler, Austrijanac Ernst Strasser i Rumunj Adrian Severin. Pod pritiskom skandala Strasser i Thaler odmah su podnijeli ostavke, ali Severen je odbijao to učiniti tvrdeći da nigdje nije bilo propisano da se europski zastupnici ne smiju baviti savjetničkim uslugama.

Ivica Marković poduzetnik je iz Popovače koji je do rata živio u Doboju. Tamo je završio gimnaziju, a potom je diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu. U Bosni i Hercegovini bio je pomoćnik direktora Mljekare iz Zenice i Modexa iz Doboja. Pred rat otvorio je privatno poduzeće, a onda je početkom rata završio u srpskom logoru u Doboju, iz kojeg je pobjegao u Njemačku. Poslije Njemačke doselio se u Hrvatsku gdje je otvorio privatnu firmu za prodaju građevinskog materijala. I sam kao oštećenik toksičnih kredita RBA zadruga uključio se u osnivanje građanske inicijative oštećenika RBA zadruga, a u siječnju prošle godine sa saborskim zastupnicima Ivanom Lovrinovićem, Marinom Škibolom, Goranom Aleksićem i Mirom Buljem predao je kaznenu prijavu DORH-u protiv HNB-a i guvernera Borisa Vujčića zato što su dopustili nelegalno poslovanje stranih financijskih institucija i banaka u Hrvatskoj.

Prošloga tjedna svjedočili ste deložaciji obitelji Jagar na otoku Viru zbog ovrhe vezane za jedan od toksičnih kredita RBA zadruga u Hrvatskoj. No na otoku Rabu sklopljeno je sličnih 706 ugovora. O čemu se tu radilo?

Dalmacija i Jadran bili su naročito zanimljivi nelegalnim kreditorima iz RBA zadruga. Tamo su nekretnine atraktivnije i skuplje nego na kontinentu. Planski su tisuće kredita osiguravali hipotekama, namjerno stvarajući vojsku dužničkih robova, a cilj je bio naplatiti kredit novčano koliko uspiju i potom ovršnom otimačinom nekretnina i preprodajama ostvariti osobnu astronomsku dobit. Taj dio scenarija upravo se sada realizira. Prijevara, laž i manipulacija njihov je zaštitni znak, a problemi tek dolaze. Na Viru se ovih dana na brutalan i drastično nezakonit način dogodila drama neljudske deložacije starih i bolesnih ljudi. Ubili su im dostojanstvo, i to uz nezakonitu asistenciju policije, što zabrinjava. Uredovati bez naloga, izvan pravila službe i zakona, neizravno prijetiti i biti nasilan prema građanima je nedopustivo. U vezi svega podnesene su odgovarajuće prijave i zahtjevi za ostavkama načelnika zadarske policijske i uredovne policijske postaje, kao i zahtjev da ostavku podnese i ministar Davor Božinović.

Što se konkretno dogodilo na Viru?

Jagari nisu uspjeli u prvoj parnici zahvaljujući ukidanju Zakona o ništetnosti nelegalnih poslovnih aranžmana financijskih institucija, poznatog kao Škibolin zakon. Pokrenuli su blagovremeno novu parnicu, predlagali odgodu ovrhe, nagodbu, zahtijevali izuzeća ovršne sutkinje zadarskog općinskog suda Novaković, ali kad sila i korupcija zakon mijenja sve je moguće. Od odobrenih 170.000 eura kredita Jagarima je bilo isplaćeno manje, iznos od 158.000 eura, a uspjeli su vratiti 106.000 eura. Sad im, pokrivajući se ovršnim zakonom, uzimaju i kuću vrijednu 500.000 eura. Navodno sve je po zakonu. Međutim, ništa nije zakonito. U obitelji imam suca za kojeg znam da je pošten te me naročito pogađa sudbena korupcija. Nakon svega Jagarima se već 45 dana ne dostavljaju donesena rješenja, što im onemogućava pravnu zaštitu, a to nije slučajno.

Postoji mogućnost odgode deložacije iz jedinog doma po Direktivi EEZ 93/13, uz primjenu presude Suda Europske unije C- 407/18, dakle akata s najvišom pravnom snagom, što sutkinja Novaković ignorira. Nakon što je Sud EU-a donio smiješnu i pogrešnu presudu C-630/17, Milivojević protiv RBA zadruge i osporio primjenu Škibolina zakona, uočili smo da su mnogi suci bili oduševljeni olakšanim poslom presuđivanja ljudskim egzistencijama. Ono što se dogodilo na Viru, dogodilo se prije u Zaprešiću, a sutra će se dogoditi u Zagrebu, Šibeniku, Splitu, Crikvenici, Varaždinu, Poreču. Rab će biti epicentar ovršnog nekretninskog ludila. Ako Vlada hitno ne obuzda ovršnu nekretninsku otimačinu, po količini ovršenih nekretnina na Jadranu omogućit će Austriji izlaz na more. Sve to u suradnji s mešetarskim otkupljivačima, povezanim društvima, agencijama i drugim lešinarima, peračima novca. Sklapaju se simulirani i fiktivni kupoprodajni ugovori, preprodaju plasmani, cesije i još razno papirnato smeće, koje naši sudovi olako uzimaju kao vjerodostojne dokumente. Ovdje i SOA ima posla jer se radi o podrivanju sigurnosti zemlje. Osobno sam na Pantovčaku pred predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović predao SOA-i određenu dokumentaciju. Dakle, SOA sve zna. Zna i DORH, USKOK, PNUSKOK, predsjednik Hrvatske, predsjednik Vlade. Radi se o muljaži s nekretninama vrijednom preko milijardu eura.

Sa zastupnikom Marinom Škibolom u svibnju 2017. pregovarali ste i s premijerom Plenkovićem o usvajanju Zakona o ništetnosti ugovora o kreditima s RBA zadrugama. Škibola je zauzvrat glasao za rekonstrukciju Vlade nakon što je premijer Plenković iz Vlade izbacio ministre Mosta. Tada je i Gordan Jandroković u fotelji predsjednika Sabora zamijenio Božu Petrova. Jeste li trgovali?

Egzistencijalni problemi građana koji su sklopili neotplative ugovore o kreditu gomilali su se do tada više od desetljeća. Nikako ih riješiti. Bilo je suicida, naprasnih smrti, teških oboljenja, osjećaja straha, bespomoćnosti, napuštanja zemlje, rastava. Bilo je i prosvjeda, predstavki, kaznenih prijava, prijema kod mediokriteta, ali nitko nije htio stati na stranu oštećenih građana. Paušalno im se prigovaralo da ne žele vratiti odobreni kredit i slične gluposti. Nitko nije htio shvatiti da su ljudi naivno ušli u nečiju kriminalnu centrifugu. Kao pravnik danas sam siguran da hrvatski pravni sustav nije postojao prema RBA zadrugama. Ne vrijedi nijedan zakon, ni Ustav, nego jedino vrijedi Ovršni zakon. Nema pravne države, nema vladavine prava. RBA zadrugama sve je dopušteno. Dobili su zeleno svijetlo. Austrijska ambasada držala im je lojtre. Ne da na njih, a ucjenjivala je i hrvatsku državu. U toj situaciji znali smo da se problem rješava jedino zakonodavnim putem, ali vlada je bila pasivna i nezainteresirana. Nije radila svoj posao.

To je povijest, ali što ste konkretno poduzeli u tim pregovorima s premijerom Plenkovićem?

Nakratko sam se bio uključio u Živi zid koji je u to vrijeme izgradio reputaciju štita od deložacija. Imao sam namjeru preko njih eventualno pokušati progurati nekakav prijedlog zakona kao rješenje problema građana s RBA zadrugama. Napisao sam Zakon o ništetnosti kad već Vlada nije htjela. Izgledi za uspjeh bili su minorni, ali u trenutku kada se Škibola razišao sa Živim zidom i sam sam se od njih distancirao. Tada je Škibola pristao progurati prijedlog zakona. Pridobili smo hitnu proceduru usvajanja u travnju 2017. godine, a krajem tog mjeseca Plenković je na sjednici Vlade izgovorio: tajnice, pišite razrješenja za tri Mostova ministra. Znali smo da pada Vlada, idu novi izbori, ali da tako propada i naša nakana za donošenjem zakona. Plenković se borio nogama i rukama da uvjeri novinare i javnost da ima većinu, da će sve biti ok. To nije bila istina. Pridobio je ukupno 75 glasova raznoraznim manevrima i muljao javnost da ima većinu. Na kraju je 2. svibnja 2017. pozvao Škibolu da ga kao podsjeti da je predlagatelj zakona u hitnoj proceduri. Tog dana kasno popodne bilo je dramatično. Škibola je pristao doći na sastanak uz uvjet da i ja budem prisutan. Uoči sastanka s premijerom Škibola i ja dogovorili smo da sve mora biti pismeno garantirano.

Kako su tekli pregovori?

Dugo se pregovaralo. Prisutni su bili Zdravko Marić, Branko Bačić, HDZ-ovi zastupnici Borić i Lončar, a Škibola je u vezi prolaznosti zakona imao svoje uvjete koji su bili prihvaćeni. Ali kada sam spomenuo da želimo postignuti dogovor staviti na papir atmosfera se urušila, a u tom trenutku formalno već bivši premijer je posivio. Bio je totalno rastrojen i neprepoznatljiv. Košulja mu je ispala iz hlača. Pitao sam se nekoliko puta je li moguće da je taj izgubljeni čovjek moj premjer, uglađeni lik s TV ekrana. Htio je da mu ljudi koji mu inače ne vjeruju, sada vjeruju na riječ. Izustio je: može li ruka? Iskustveno, učinilo mi se na tren da treba prihvatiti tu ruku. Ipak je to premijerova ruka, ne lažna ruka, kao što će se ispostaviti, gledajući s današnje distance. Škibola i ja smo se s njim rukovali u ime građana, u ime rješenja agonije i tragedija ljudi, ali danas znam da nas je Plenki ipak prevario, na poseban, sofisticiran, briselski način. Ipak je izdao oštećene građane koji se danas zbog njega i njegove pasivnosti okrutno izbacuju na ulicu. On ima izgovor, presudu Suda EU-a C630/17. Ne mislim da smo bili naivni. Bili smo poštenog pristupa i namjere, naspram njegovih perfidnih.

No Škibolin zakon prošao je u Saboru pa vas premijer ipak nije prevario?

Prošao je u Saboru Škibolin zakon. Najbolji zakon ikada usvojen u Saboru, i to sa 134 glasa za. Nitko od zastupnika nije bio protiv, nitko nije bio suzdržan. Tadašnja oporba shvatila je da Škibola nije trgovao nego ostvario legitiman politički interes u ime građana, a dao je glas onima koje je tada zadržao na vlasti čak do danas. Igrom okolnosti. Da tada nismo prihvatili premijerovu ruku kao garanciju, Plenković danas ne bi bio premijer, a Jandroković ne bi bio predsjednik Sabora. Pritom su Škibolu žestoko napali oni koji su zagovarali promjenu preko noći cijelog sustava.

Što je napravila Vlada, gledajući danas na taj problem s vremenskim odmakom?

Tada je doista bilo dramatično. Svoj logor sam sanjao jednom, ali ovaj adrenalinski događaj sanjao sam nebrojeno puta. Ne šalim se ako kažem da nije bilo Škibole, mene, Škibolina zakona, da Plenković danas ne bi bio premijer ili Jandroković primus inter pares. Sadašnja događanja su zahvala za ogromnu uslugu koju smo im napravili. Da budem do kraja sarkastičan, ovrhama zahvaljuju građanima koji su ih održali na vlasti. Vlada je ispoštivala da prođe naš zakon. Prošli smo stručna tijela, saborske odbore. Zakon se primjenjivao skoro dvije godine. Nije bilo deložacija. Ali vrag nikad ne spava. Zakon koji je na opći način sankcionirao neovlaštenog vjerovnika oličenog u RBA zadrugama, a građanima u sudskim postupcima ulio nadu u pravnu državu, postao je omražen i na udaru korupcije najvišeg ranga.

O kojoj korupciji govorite?

O onoj korupciji za koju je Mamićev slučaj mala beba. Ako je korupcija u njegovom slučaju uplovila u visoki sud Hrvatske, reći ću da mi iz građanske inicijative oštećenika RBA zadruga osnovano sumnjamo da korupcija u svezi presude Suda EU-a C-630/17 Milivojević protiv RBA zadruge ima nastan u Sudu Europske unije u Luksemburgu. Na sramotu tog europskog suda i Europske unije. Po usvajanju i početku primjene Škibolina zakona postaje jasno da će RBA zadruge biti poražene na sudovima, da će im se raspršiti plan o zgrtanju velikog novca i hrvatske imovine. Na njihovu sastanku u Varaždinu prisutna osoba prenijela nam je kako su zaključili da im je taj zakon zabio kolac u srce. Tada se rađa sofisticirana operacija rušenja zakona “suverene” države. Sutkinja na otoku Rabu, Mirella Rodin preotvorila je raspravljen predmet i “led je krenuo, gospodo porotnici”, kako veli Ostap Bender. Bila je navodno u dilemi kako presuditi, pa šalje zahtjev za prethodnu odluku Sudu EU-a u Luksemburg. Zahtjev su joj napisali ljudi iz krugovala. Inače, sutkinja je tada živjela u kući pod hipotekom upravo tuženika iz preotvorenog predmeta, dakle RBA zadruge iz St. Stefana, jer su njen muž i član šire obitelji kod tuženika bili kreditni dužnici. Dokaz je vlasnički list. Radi se o drastičnom sukobu interesa i nepodobnoj osobi za postavljati takav zahtjev Sudu EU-a iz predmeta o kojem ona odlučuje. Nakon okončanja te urote, Mirella Rodin u Zagrebu brže bolje je doktorirala na europskom pravu, brže nego što je Janica vozila slalom.

Mirella Rodin tim je zahtjevom nabacila volej hrvatskom sucu pri tom sudu, Siniši Rodinu, ranije profesoru europskog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu i Plenkovićevu profesoru. Iako nije bio delegirani sudac u vijeću koje će presuđivati u tom predmetu, aktivno se uključio u “lobiranje” protiv zakona. Zašto? Umjesto da je neutralan, promiče se u glavnog glumca urote u rušenju zakona države iz koje dolazi. Sud EU-a šalje na mišljenje zahtjev Mirelle Rodin Komisiji EU-a u čijoj pravnoj službi ureduje Mislav Mataija, bivši asistent europskog prava kod profesora Siniše Rodina. Mišljenje te pravne komisije pri Europskoj komisiji u odnosu na zakon je katastrofalno, a kad Komisija EU-a ima negativno mišljenje nema šansi da ga sud ne prihvati. Vlada kao umješač u postupku također šalje svoje mišljenje u blagoj verziji. Mlako brani zakon i ne pokazuje namjeru ustrajati u obrani zakona koji joj je osigurao opstanak na vlasti. Oba mišljenja dobiva Evgenij Tanchev, bugarski nezavisni odvjetnik pri Sudu EU-a, ali i urednik jedne knjige Siniše Rodina, pa i on sačinjava svoje izvješće. Osim mišljenja hrvatske vlade svi ostali dokumenti koji su u opticaju slični su kao jaje jajetu, kao da potječu od istog autora.

Zašto je to vama bilo problematično? Ako su dokumenti bili slični, moglo se zaključiti i da su pravno utemeljeni.

Pogledajte što se poslije događa. Usmena javna rasprava u tom predmetu u Luksemburgu je održana 5. rujna 2018. godine, a Toma Galli, predstavnik hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova koji nije pravnik, oportuno brani hrvatsku poziciju. Na brifinzima koje smo Škibola, ja i drugi sudionici održavali s Gallijem u Ministarstvu nije htio pristati iznijeti na sudu podatak da je podnositeljica zahtjeva za prethodnu odluku sutkinja Rodin u sukobu interesa. Živjela je u kući pod hipotekom iz kreditnog odnosa njenog muža upravo s tuženikom iz preotvorenog predmeta, da je zbog toga upitna njena stranačka legitimacija. Nije spomenuo ni postojanje rješenja Ustavnog suda U-I-4455/15. Da je to iznio, Sud EU-a odbacio bi zahtjev osobe u sukobu interesa ili bi se proglasio nenadležnim. Ili bi konstatirao da je Ustavni sud RH već ranije odlučio o stvarima koje dotiču i Zakon o ništetnosti. Važno je reći da je odvjetnik tužiteljice Milivojević, Miroslav Vitaljić iz Rijeke imao zadatak da bude tiho i da se nikako ne izjašnjava, da ne nazoči ročištu javne rasprave. Nakon svega, kao nagradu, RBA zadruge oprostile su kredit Milivojevićki, zapravo njenom sinu Jasminu Jusiću.

Zašto ponašanje odvjetnika tužiteljice smatrate problematičnim?

Odvjetnik tužiteljice ostao je pasivan do donošenja presude C-630/17 Milivojević koja je bila pogubna za ostale oštećenike poslovanja RBA zadruga u Hrvatskoj. Također, kada smo osjetili da Galli neće zdušno zastupati pravni interes Hrvatske i braniti zakon, nazvao sam 1. rujna 2018. ministra Davora Božinovića, a to je poseban dio priče. On je intervencijom kod premijera Plenkovića ukazao na našu bojazan, a njegova savjetnica S.Ž. nazvala me 3. rujna 2018. i poručila da me Plenković pozdravlja, da ne brinemo, da će Hrvatska svom snagom i punim jedrima braniti zakon. Ali to nije bila istina.

Kako ste došli do tog zaključka da premijer tako nije mislio, da to nije bila istina?

Profesor Borić iz Graza kao zastupnik RBA zadruge s Mislavom Mataijom odigrao je izrazito agresivnu ulogu na ročištu. Poslije se formiralo drugo vijeće u koje uskače Aleksandar Arabadžijev, bugarski sudac, tako da je sudbina zakonu bila zapečaćena. Pojavljuje se uloga i trećeg samo tehničkog vijeća kojim predsjedava sam predsjednik suda, a on po mom mišljenju nije imao pojma u što su ga uplele kolege, i potpisuje smrtnu presudu za 100.000 građana Hrvatske. Pun autobus oštećenika RBA zadruga u dva je navrata prije presude odlazio u Bruxelles pred Komisiju EU-a, OLAF i pred Sud EU-a u Luksemburg prosvjedovati. Ukazivali smo na korupciju. Nije pomoglo. Uglavnom, presuda C-630/17 objavljena je 14. veljače 2019. i od tada počinje agonija oštećenika RBA zadruga koja će tragično završiti. Pravedno bi bilo da ova Vlada padne od građana koji su je iznjedrili, da padne Vlada koja ih je ostavila na cjedilu.

Sva četiri ključna zaključka su pogrešna i nategnuta do mjere da pucaju od srama, jer se kose sa svom dotadašnjom praksom tog suda. Dokaz su sam po sebi da s presudom nešto nije u redu. Kao prvo, neprimjena pravila ratione temporis (nenadležnost suda). Drugo, tzv. obrazloženje produženog učinka raskinutog ugovora je najsmješniji dio koji ako bi se primijenio na slučaj Franak, tada ne bismo imali presudu Suda EU C-407/18, niti pravomoćne presude u korist hrvatskih građana. Treće, zabranjenost ograničenja pružanja usluga iz čl. 56. UFEU, neovlaštenom vjerovniku. Dakle, možeš biti neovlašten, ali ako ti netko ipak zabranjuje pružati usluge povrjeđuje tvoje pravo i diskriminira te u odnosu na ovlaštenog vjerovnika. To je protivno načelu zakonitosti. Četvrto, osporena retroaktivnost, iako ništetnost sadrži obilježje retroaktivnosti jer se primjenjuje ex tunc, uz primjenu erga omnes i sui generis. Pola tzv. zakonodavstva EU-a počiva na retroaktivnoj primjeni. Presuda je puna pravnih presedana pa je i sama presedan. Ovako katastrofalnu presudu tvrdim da Sud EU-a više nikada neće donijeti. Naša pravna struka o svemu šuti. Ne upušta se u legitimno komentiranje presude Suda EU-a. Nije Zakon o ništetnosti populistički ili loše napisan, nego je bio loše napisan za interese neovlaštenog vjerovnika, RBA zadruge pa se moralo posegnuti za njegovim rušenjem koje su počinili akteri iz dviju najkorumpiranijih država u Europskoj uniji.

Ali i hrvatski Ustavni sud je krajem 2020. ukinuo Škibolin zakon.

Da, nažalost. Zanemario je postojanje vlastitog rješenja U-I-4455/15, donesenog prije presude Suda EU-a C-630/17 Milivojević, na koje ta presuda nema utjecaj i nije osigurao primjenu vlastitog rješenja. Zatim, nakon ukidanja Škibolina zakona nije naložio Saboru donošenje “boljeg” zakona koji rješava isti problem, s napucima kako to napraviti. Umjesto da analitički razriješi konflikt postupio je po sistemu ‘’protočnog bojlera’’, citat ustavnog suca Gorana Selaneca i ubio ‘’dobroćudnog grizlija’’, citat ustavnog suca Branka Brkića. Brkić, premda svjestan pravne snage presude Suda EU-a, glasajući protiv ukidanja zakona u izdvojenom mišljenju rekao je da je Zakon o ništetnosti dobar zakon i da nije suprotan stečevinama prava EU-a, našim zakonima i Ustavu. Svaka mu čast. Ukupno četiri suca glasali su za ustavnost zakona. Devet sudaca Ustavnog suda, kao ikebane, glasali su za ukidanje, bez obrazloženja. Prihvatili su korumpiranu presudu iz Luxemburga. Sram ima da ih bude.

Što još Vlada nije učinila, a trebala je?

Ponavljam, nije osporila stranačku legitimaciju podnositeljice zahtjeva, sutkinje Mirelle Rodin za prethodnu odluku zbog sukoba interesa u kojem se našla. Nije osigurala provedbu rješenja USUD U-I-4455/15, gdje je utvrđeno da se prihvaćajući stav Ministarstva financija radi o ugovorima sklopljenim na području Hrvatske pred hrvatskim javnim bilježnikom i kojim je utvrđena retroaktivnost ZID ZPK, što je na identičan način bilo regulirano i Škibolinim zakonom. Nije uputila zahtjev za preispitivanje pogrešne presude Suda EU-a u roku od godinu dana, a mogla je. Dakle, uzela je pogrešnu presudu zdravo za gotovo, ne braneći razloge donošenja tog zakona propisane čak i Ugovorom o funkcioniranju EU-a. Nije poduzela ništa da se Zakon o ništetnosti prilagodi ili uskladi čak i s nakaradnim zaključcima presude Suda EU-a. Nadalje, kukavički je odbila izmjene dopune tog zakona istog predlagatelja Marina Škibole iz ožujka 2020. i tako mu posebno zahvalila što ih je ostavio na vlasti. Vlada je propustila postupati po članku 4. Ustava RH, tj. sudjelovati u dopuštenim okvirima međusobne provjere rada tri vlasti. Ništa nije moglo biti slučajno. Sada je još nabila strašne dodatne sudske i ine troškove građanima u sporovima koje su trebali dobiti, a sada ih gube. Kukavički i pokvareno do boli.