Dokumentarac Izraelizam proglašen je najrelevantijim filmom 2023. Mnogi američki kampusi pokušali su ga zabraniti jer govori o sve većem broju Jevreja koji se protive izraelskoj okupaciji i aparthejdu u Palestini.
Film govori o dvoje američkih Jevreja Simon Zimermen i Eitanu, koji su odgojeni da brane Izrael po svaku cijenu. Eitan se pridružuje izraelskoj vojsci, a Simon brani Izrael na drugom bojnom polju – u američkim kampusima.
No, kada postanu svjedoci izraelskog ugnjetavanja palestinskih građana, shrvani su i užasnuti. Pridružuju se rastućem pokretu mladih američkih Jevreja koji se bori protiv cionističkog Izraela i zahtijeva slobodu palestinskog naroda.
Glavna protagonistica filma Simone Zimmerman govori za Al Jazeeru Balkans o svom iskustvu „izrealizma“, načinu na koji je odgojena i trenutku kada počinje preispitivati sve dotad naučeno o Izraelu. Suosnivačica je i pokreta “IfNotNow”, u prijevodu “Ako Ne Sada”, antiokupacijske grupe predvođene američkim Jevrejima.
- Prošla je godina otkako je snimljen dokumentarac Izraelizam. Postao je izuzetno relevantan nakon napada 7. oktobra. Kakve su reakcije na film?
– Prije svega, moram reći da mi Jevreji širom SAD-a i svijeta govore da su veoma zahvalni što je taj film snimljen, jer pomaže u pričanju njihovih priča, priča nas koji smo odrasli s pojednostavljenijim i idealističkim narativom o državi Izrael, a koji su spoznali palestinsku stvarnost i shvatili strašno ugnjetavanje palestinskog naroda u ime jevrejske sigurnosti.
Oni su dio rastućeg pokreta Jevreja, koji odbacuju politike Izraelske vlade i način na koji nas država Izrael koristi kako bi opravdala svoje postupke prema palestinskom narodu.
- Određeni koledži i univerziteti zabranili su prikazivanje dokumentarca. Zašto akademske institucije, svjetionici slobode govora i intelektualne radoznalosti, zauzimaju isključiv stav?
– Mogu reći dvije stvari o tome. Prva je da je dio strategije vanjskih odnosa Izraelske vlade tvrdnja da djeluje u ime Jevreja širom svijeta. To ni izbliza nije tačno. Svaki dan gledamo kako se Jevreji širom svijeta glasno i jasno protive genocidnom napadu ove vlade na Pojas Gaze i govore: ‘Ne u naše ime.’
Dio razloga zašto postoji tako agresivan pokušaj cenzurisanja ovog filma je zato što prikazuje priču o ovom rastućem pokretu. To nije počelo 7. oktobra. Uvijek su postojali Jevreji koji su bili protiv cionizma i politike Izraela. Ne žele priče o ljudima poput mene, jer moja priča nije jedinstvena. Dio je rasprostranjenog pokreta. Ne žele da se ta priča ispriča.
Drugo je da je taj cilj, na veliku žalost, našao partnera u autoritarnim pokretima u SAD-u i inozemstvu, koji nastoje napasti univerzitete kao mjesta kritičkog učenja i diskusije o historiji i manje ugodnim istinama mnogih naših zemalja i društava.
Ovo je film o Jevrejima koji su napravili Jevreji, primarno za jevrejsku publiku. Stoga, napasti ovaj film, nazvati ga antisemitskim i tvrditi da jevrejske studente čini nesigurnim potpuno je apsurdno i otkriva koliko je cinična strategija poistovjećivanja antisemitizma i kritikovanja Izraelske vlade.
Postoji definicija nazvana ‘IHRA’, koja nastoji svaku kritiku Izraelske vlade redefinisati kao antisemitizam. Ljudi koji pokušavaju unaprijediti ovu definiciju uglavnom su saveznici Izraelske vlade i žele iskoristiti to kao alat za zaustavljanje kritike i učiniti javno zagovaranje slobode Palestinaca nezakonitim, a tvrde da sve to rade pod izgovorom borbe protiv antisemitizma. Međutim, sasvim je jasno da su ti pokušaji doveli do jačanja rasističkih i autoritarnih snaga širom svijeta te, zapravo, ne pomažu u očuvanju sigurnosti Jevreja.
- Zašto je kritikovanje Izraela tako kontroverzno? Zašto se kritika Izraela smatra antisemitizmom, kada to nije? Demokratsko je pravo kritikovati bilo koju vladu ili državu.
– Apsolutno. Izrael nastoji iskoristiti veoma stvarnu historiju antisemitizma, ugnjetavanja i progona Jevreja kroz historiju, kako bi opravdao politiku svoje vlade, što sada Jevreje, uključujući one u Izraelu, čini mnogo manje sigurnim.
Također, vidimo kako teza Izraelske vlade da je kritika države antisemitizam pomaže u raspirivanju napada na slobodu govora, studentske proteste i univerzitete. Rekla bih i to da još nismo imali priliku govoriti o nevjerovatnom porastu islamofobije, antiarapskog i antimuslimanskog raspoloženja u SAD-u. Bilo je direktnog nasilja protiv muslimanskih zajednica u SAD-u kao rezultat nevjerovatne islamofobije i antiarapskog raspoloženja koje je dobilo zamah u ovom trenutku krize.
Kada je riječ o univerzitetskim kampusima, vidimo nevjerovatno uznemiravanje i targetiranje, pa i nasilje nad propalestinskim studentima koji protestuju. A mnogi od tih demonstranata su Jevreji. Dakle, kada govorimo o sigurnosti, apsurdno mi je vidjeti kako javni lideri pokazuju navodnu brigu za jevrejsku zajednicu, ali uvijek i iznova moram pitati: o kojim Jevrejima se brinete? Čija sigurnost vam je na prvom mjestu?
Jer, postoji mnogo ljudi koji su u ovom trenutku veoma nesigurni, a ne vidim da naši čelnici izražavaju zabrinutost za njihovu sigurnost i dobrobit.
- Čini se da niko nije siguran… U Izraelu su desničarski parlamentarci odlučni u tome da ušutkaju izraelske Jevreje koji se protive ratu u Gazi. Prisjetimo se slučaja Ofera Cassifa u Knessetu, građanskih protesta u Tel Avivu i širom Izraela. Sve je više Izraelaca koji pozivaju na prekid vatre i nasilja te na oslobađanje talaca. No, također vidimo kako ih hapse, zastrašuju i ušutkuju. Koliko su sigurni u Izraelu kojim vlada krajnja desnica, ljevičari i oni koji se protive ratu?
– Veoma mi je drago što ste me to pitali, jer je fašizam unutar izraelskog društva zaista zastrašujući. Palestinski građani Izraela predmet su napada, izbacuju ih s univerziteta i daju im otkaze na poslu. Doslovno se osjećaju nesigurno na ulicama. Izraelski ljevičari, hrabri glasovi protiv rata koje ste spomenuli, također se suočavaju sa sličnim progonom i represijom. Tamo vlada intenzivno fašistička atmosfera.
Jedna nastavnica u školi otpuštena je samo zato što je rekla da u Gazi postoje majke i ljudska bića. To je veoma nesigurno okruženje za Izraelce koji javno dižu svoj glas, i zato je važno da mi koji smo u inozemstvu izrazimo neslaganje. Često od mojih prijatelja u Izraelu čujem da im Jevreji koji protestuju u inozemstvu daju snagu, jer govore ono što se oni plaše govoriti u svojoj zemlji.
- Koliko su Netanyahu i njegova krajnje desna vlada s ministrom finansija Bezalelom Smotrichem i ministrom nacionalne sigurnosti Itamarom Ben-Gvirom do sada nanijeli štete Izraelu? Zemlja nikada nije bila više politički podijeljena i toliko negativno percipirana globalno.
– Apsolutno. Ovo je najekstremnija vlada u historiji Izraela. Napustila je i iznevjerila svoje građane 7. oktobra. Čini se da svakog dana nastavlja zanemarivati sigurnost i dobrobit svojih građana u korist ovog apsolutno katastrofalnog i zastrašujućeg rata osvete i smrti, masovne kampanje smrti i uništenja u Pojasu Gaze, koji se očito ne vodi zbog sigurnosti Izraelaca nego zbog uništenja palestinskog naroda i rasplamsavanja tenzija u regiji.
Svaki dan strahujem za Izraelce i Palestince čije živote uništava ta nemarna, mrzilačka, autoritarna vlada.
- Šta je konačni cilj ove vlade?
– Mnogi ministri veoma jasno su stavili do znanja da su otvoreno protiv palestinske države i da im je cilj smrt i uništenje u Pojasu Gaze. Mislim da bi više lidera trebalo slušati i shvatiti ih ozbiljno.
- Sve to utječe na jevrejsku zajednicu u SAD-u i širom svijeta. Već imamo, kao što ste istakli, rastući antisemitizam i islamofobiju. Šta treba učiniti da se smanji mržnja i polarizacija i zaustavi začarani krug nasilja, koji zapravo ima korijene u strukturnom nasilju nad Palestincima?
– Ankete javnog mnijenja redovno pokazuju da mlađi američki Jevreji podržavaju prekid vatre. To je osnovni i prvi korak koji hitno treba poduzeti. Mladi su veoma ljuti zato što je administracija dopustila toj vladi postupati tako nepromišljeno.
Trebamo vidjeti kraj okupacije, aparthejda i opsade. To su osnovni prvi koraci ka osiguravanju budućnosti slobode, dostojanstva, sigurnosti i blagostanja za sve Palestince i Izraelce.
- Koliko je ovo realno postići? Koje su vaše nade i očekivanja kao mlade Jevrejke i anticionistkinje?
– Nadam se da će sve više ljudi iz moje zajednice podizati svoj glas te pozivati na kraj rata i pravednu budućnost za sve ljude u toj zemlji. Tražit ćemo odgovornost Izraelske vlade za zločine i nadam se da će se sve više nas boriti protiv ovih rasističkih autoritarnih pokreta koji nas targetiraju i čine manje sigurnima te uvidjeti da je Izraelska vlada partner u tim rastućim pokretima i da joj nije stalo do sigurnosti i dobrobiti jevrejskog naroda.
Cijeli intervju pogledajte u emisiji Recite Al Jazeeri klikom ovdje.
