Januar 2021.: Vlada RS-a pokušala obmanuti Ustavni sud – Stav člana Komisije za koncesije “podvalili” kao potvrdu ustavnosti

Dvadeset i četiri zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH su, podsjetit ćemo, u decembru podnijeli Ustavnom sudu BiH zahtjev radi rješavanja spora sa entitetom RS koji je prouzrokovan donošenjem odluke o utvrđivanju uvjeta za dodjelu koncesija putem pregovaračkog postupka za izgradnju i korištenje HE Buk Bijela, HE Foča i HE Paunci na rijeci Drini.

Ta odluka je, smatraju zastupnici, protivna članu I/1, članu I/2. i članu VI/5. Ustava BiH, te da su vlasti entiteta RS navedenim povrijedile Ustav BiH i pravo države BiH da raspolaže državnom imovinom.- Navedenim aktivnostima prekršene su i konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda BiH kojima je utvrđeno da riječna voda i riječna korita predstavljaju “javno dobro” koje čini dio državne imovine (imovina države BiH) – stav je zastupnika.

Klub zastupnika SDA je 20. januara pozvao Ustavni sud BiH da što prije postupi po zahtjevu 24 zastupnika, te da donese privremene mjere kojima bi se spriječile aktivnosti na izgradnji tri hidroelektrane na Drini.

U međuvremenu se Ustavni sud BiH obratio Vladi RS-a kako bi se izjasnili o ovom pitanju, što su entitetske vlasti prepoznale kao priliku da pokušaju obmanuti tu instituciju. U cijelu su priču, bez ikakvog osnova, uključili Komisiju za koncesije BiH.

Ministarstvo energetike i rudarstva RS-a, odnosno resorni ministar Petar Đokić se 20. januara obratio Komisiji, uz konstataciju da je u Programu rada Komisije za koncesije BiH za 2020. i 2021. godinu navedeno da “državna ministarstva mogu pokrenuti postupak dodjele koncesija isključivo za projekte gdje je koncesiono dobro u vezi s međunarodnim subjektivitetom, te da se u oblasti energetike ovo odnosi na ‘koncesije bi se odnosile na objekte u graničnom dijelu rijeke Drine, o kojima prema Zakonu odlučuje Komisija'”.

– Prema našem razumijevanju propisa i zvaničnih dokumenata koje je objavila Komisija za koncesije BiH, državna ministarstva BiH i Komisija za koncesije BiH nemaju nadležnost za dodjelu koncesija koje se odnose na planirane energetske objekte na gornjem toku rijeke Drine, budući da se oni nalaze na dijelu teritorije entiteta RS koji nije na državnoj granici BiH – napisao je Đokić.

Odgovor iz Komisije za koncesije je stigao u ekspresnom roku, tri dana kasnije.

– Što se tiče koncesionih projekata na gornjem dijelu rijeke Drine, Komisija za koncesije o njima nema nikakvih zvaničnih informacija, niti su kada bili uvrštavani u bilo koje naše programske aktivnosti. Prema dostupnim podacima, ovi projekti se ne nalaze u pograničnim zonama BiH, niti međuentitetskim linijama što bi predstavljalo podijeljenu nadležnost BiH i/ili RS-a i/ili FBiH, te kao takvi nisu predmet Zakona o koncesijama BiH – navodi se u odgovoru.

Međutim, ono što je sporno jeste da ovo nije stav Komisije za koncesije BiH kao institucije već samo zamjenika predsjedavajućeg Komisije Milomira Amovića. Komisija kao institucija se, kako je potvrđeno Faktoru, nije sastajala i nije usaglašavala i donosila stavove po ovom pitanju.

Amović nije mogao samostalno donijeti stav u ime institucije. Prema informacijama Faktora, Amović čak nije lično potpisao stav koji je kao odgovor dostavljen Ministarstvu energetike i rudarstva RS-a, već je to u njegovo ime, a zbog manjka vremena koje je institucijama entiteta RS ostalo na raspolaganju, uradio član Komisije Đoko Slijepčević.Drugi sporni aspekt ovakvog postupka Vlade RS-a je samo obraćanje Komisiji za koncesije BiH. Stav Komisije može zatražiti Ustavni sud BiH, ukoliko prepoznaju tu potrebu, a ne Ministarstvo energetike i rudarstva RS-a ili Vlada tog entiteta.

Da institucije entiteta RS nemaju pravo raspolagati državnom imovinom, u ovom slučaju rijekom Drinom, Ustavni sud BiH je potvrdio ranijim odlukama U-1/11 i U-9/19.

U Odluci U-1/11 je utvrđeno da entitet RS nema ustavnu nadležnost za reguliranje pravne materije koja je predmet Zakona o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji tog bh. entiteta i pod zabranom je raspolaganja jer je to “nadležnost države BiH”.

Tim je odlukama utvrđeno da riječna voda i riječna korita predstavljaju “javno dobro” koje je dio imovine države BiH, te da državna imovina predstavlja odraz državnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Teza vlasti entiteta RS da se radi o “unutrašnjim vodama na teritoriji entiteta” je ocijenjena kao nerelevantna i da je odluka o statusu te imovine, a u konkretnom slučaju korištenja hidropotencijala rijeke Drine, u isključivoj nadležnosti države BiH, a ne entiteta.