Jedinstven slučaj u svijetu – Vlado Đajić, direktor u milionske dugove potonulog Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske i predsjednik Gradskog odbora vladajućeg SNSD-a, ovih dana fasadu stavlja na zgradu koja će biti srušena! Za to je izdvojio 197.653 KM. Sve se radi uz opravdanja hitnosti, borbe protiv koronavirusa, brige za stanovništvo… U pozadini je zapravo dijeljenje javnog novca firmama koje sam bira na tenderima. Stara banjalučka hirurgija za nepune dvije godine tako je „progutala“ skoro tri miliona KM. Na arhitektonskim zamislima i ugovorima je potpis direktora.
Kako je, u vrijeme korona-panike koju su stvarali vlastodršci, propala ideja premijera RS Radovana Viškovića da šator kupljen „od prijatelja“ podvali kao krajnje neophodnu mobilnu bolnicu, koju bi građani platili 4,2 miliona KM, Đajić se dao u sređivanje i dijeljenje ugovora po hitnom postupku.
Višković mu je čuvao leđa:
„Neko će reći da je to objekat koji je bio predviđen za rušenje. Da, da nije bilo korone, to bi se vjerovatno desilo, ali sada se situacija mijenja. Mi nemamo u RS drugi način da obezbijedimo rezervni broj ležajeva za jesen. Ne smijemo sjediti skrštenih ruku i čekati šta će se dešavati.“
Svijet polako popušta mjere, ali Đajić i dalje insistira na hitnim tenderima „u cilju adekvatnog reagovanja na novonastalu situaciju, a kako bi se spasili ljudski životi“.
Ali, još u aprilu prošle godine UKC je saopštio da ovo ipak neće biti bolnica za smještaj pacijenata zaraženih koronavirusom, već da su tu smješteni onkološki pacijenti.
OD PRVOG DO POSLJEDNJEG POSLA
“Ukoliko ne glasate za kandidata SNSD-a, ne zovite me više za bilo šta u vezi sa liječenjem u UKC RS!”
Poručio je Đajić, kao funkcioner SNSD-a uhljebljen u direktorsku fotelju, 29. septembra 2020. korona godine Čelinčanima, ali i građanima RS koji plaćaju devastirani zdravstveni sistem. Samo 18 dana ranije iz džepa tih istih građana izvukao je 1.578.250 KM.
Toliko je zapravo bio težak ugovor za sanaciju i adaptaciju stare hirurgije i njeno pretvaranje u Covid bolnicu. Za radove po principu “ključ u ruke” posao je dobila banjalučka firma “Delta MD”.
Od dvije pristigle ponude, direktor je odabrao skuplju, ali mu nije smetalo da navede da je birao “ekonomski najpovoljniju”. Prvu vrijednu 1.299.926 KM odbacio je iz nepoznatih razloga, drugu “Deltinu” prihvatio je i ugovor potpisao 11. septembra. U žurbi je dijelio posao, ali rok za završetak radova nije mu bio toliko bitan.
“Ugovor započinje danom potpisa ugovornih strana i traje do ispunjenja obaveza iz predmeta ugovora”, stajalo je u dokumentu.
Građanima, ni onima koji glasaju, ali i onima koji ga plaćaju, a ne glasaju za SNSD, nije objasnio ni dijeljenje novca netransparentnim pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja. Zaboravio ili ne, Đajić je 13. aprila te iste godine, za potpuno iste namjene razdijelio 602.998 KM.
– “Paroco-B Medical Equipment”, koji je inače angažovan i za gradnju i opremanje milionski vrijedne kardiohirurgije, dobio je 156.791 KM,
– “Omnicom” za opremanje medicinskim gasovima – 193.986 KM,
– “Elnos BL”za elektro-radove – 63.963 KM,
– “Termomontaža” za sanaciju mreže grijanja – 30.084 KM,
– “Dekor“ Dragana Ružičića – 132.890 KM,
– “KMC” za video-nadzor 25.284 KM.
Cifra se, dakle, tada popela na 2.181.248 KM.
Osim što zapošljava kadar iz zavičaja, kao na primjer pjevača Željka Derajića iz Branešaca kod Čelinca na mjesto PR-a UKC RS, direktor Đajić ne zaboravlja ni druge zemljake. Ružičić, inače preduzetnik iz Čelinca, iste godine pribilježio je i ugovor za sanaciju pulmologije u krugu hirurgije – 89.871 KM. Tu svakako nije kraj njegovom dekorisanju. Ugovor za gorepomenutu fasadu na zgradi potpisan je 2. februara ove godine, vrijedan 197.653 KM. Zemljaku dosad ukupno – 420.414 KM!
Đajić dobar dio poslova ugovori, procijeni vrijednost na basnoslovne cifre pa tek onda traži predmjer i predračun radova. Kada je ona za pretvaranje stare hirurgije u Covid bolnicu već skočila na više od dva miliona KM, po direktnom sporazumu angažovao je beogradski „Beging“ da mu zbavi i taj dokument – 6.962 KM.
Odlučio je da posao dovede do kraja. Namještaj, uključujući i onaj kancelarijski, kupovao je od „Adut plusa“ za 100.058 KM, dok je noćne ormariće i pokretne stolove nabavljao kod starih tender znalaca – „Paroco-B medical equipment“ za 152.760 KM. Zanimljivo, i na taj tender pristigle su dvije prihvatljive ponude, ona jeftinija od 111.150 KM odbačena je bez naročitog obrazloženja.
U junu prošle godine popravljao je klizna vrata za 503 KM, a „Omnicom“ je obezbijedio napajanje kiseonikom za 198.672 KM.
U SUSRET RUŠENJU
Prvi tenderski poslovi za uređenje objekta stare hirurgije podijeljeni su samo godinu nakon što je iz banjalučke Gradske uprave rečeno da će on zapravo biti srušen te da će na tom prostoru biti izgrađeno “komforno i nesvakidašnje stambeno-poslovno naselje sa parkovima”.
Tadašnji načelnik gradskog Odjeljenja za prostorno uređenje, takođe, stranački uhljebljeni Slobodan Stanarević istakao je da je zemljište u vlasništvu UKC, a da s ovom zdravstvenom ustanovom Grad dogovara izgled novog regulacionog plana i budućeg „doktorskog naselja“.
“Namjera i zamisao rukovodstva UKC je da dio stanova u tom naselju daju doktorima, kako bi ih motivisali da ostaju ovdje. To je izvanredna ideja da rješavanjem stambenog pitanja zadržimo ljude ovdje. Regulacioni plan je u fazi prednacrta i trebamo još da porazgovaramo da sagledamo njihove želje i prostorne mogućnosti”, istakao je tada Stanarević.
Kada su završeni građevinski radovi i opremanje UKC RS, stara hirurgija je iseljena. Međutim, Đajić je vidio prostor za manevre.
