Najpoželjniji oblik zapošljavanja u Republici Srpskoj, ono putem stranke, bilježi sve veće brojke. Krajem prošle godine u javnom sektoru radio je 82.491 radnik, što je gotovo deset hiljada više nego 2012. godine.
Rast broja zaposlenih prisutan je i u privatnom sektoru, koji je na kraju 2022. godine zapošljavao nešto ispod 174 hiljade radnika. Za razliku od privatnog, koji stvara novu vrijednost, masivni i neefikasni javni sektor guši razvoj ekonomije.
„Evidentno je da tamo imaju viškovi. Ljudi vole da budu zaposleni, odnosno vole da budu tamo gdje se ne radi. Sve to zajedno pravi probleme, od odgoja djece, pa preko čitavog sistema, jer smo izgubili radne navike. Nije trošak viška radne snage u javnom sektoru samo u finansijskom smislu, nego i u porukama čitavom društvu da se može dobro živjeti, a da se ne mora raditi“, kaže Saša Trivić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske.
Bez obzira na smanjenu produktivnost, prosječne plate u javnim preduzećima i do 40 odsto veće su nego u privatnim, što kao rezultat ima smanjenu motivaciju i vjeru radnika da se vlastitim radom i zalaganjem može doći do pristojnih primanja.
Kada je neko vlasnik firme, njegov interes je profit, a onda zapošljava menadžere koji ostvaruju taj profit zajedno sa uposlenim radnicima, navodi ekonomista Zoran Pavlović.
„Da li je firma privatna ili javna, postupak poslovanja je potpuno identičan. Ako vi u svoju privatnu firmu zaposlite nesposobne ljude, vi ćete napraviti gubitak i zatvorićete firmu. Zaposljavanje u javnom sektoru podobnih, ljudi koji su kupili diplome, ljudi koji ne znaju ni procedure, a kamoli vještine upravljanja i procesima, dolazimo do toga da nam sva javna preduzeća prave gubitke“, objašnjava Pavlović.
Umjesto da služe javnom interesu, javna preduzeća i institucije koriste se za zapošljavanje stranačkih kadrova i stvaranje odane glasačke mašinerije, koja je, svjedoče izborni ciklusi, najjači adut u održavnju vlasti SNSD-a i njegovih koalicionih partnera.
